Treći makedonski rat – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 13: Red 13:
}}
}}


'''Treći rimsko-makedonski rat''' se vodio u periodu od [[171. p.n.e.|171]]-[[167. p.n.e.]] između [[Rimska Republika|Rimske Republike]] i [[Pergam]]a s jedne, te [[Antička Makedonija|Makedonije]] s druge strane.
'''Treći rimsko-makedonski rat''' se vodio u periodu od [[171. p.n.e.|171]]-[[167. p.n.e.]] između [[Rimska Republika|Rimske Republike]] i [[Pergam]]a s jedne, te [[Antička Makedonija|Makedonije]] s druge strane. U njemu su Rimljani pobijedili i potvrdili svoju dotadašnju hegemoniju nad antičkom Grčkom, a drevno makedonsko kraljevstvo prestalo postojati.


== Uvod ==
Rimljani su nakon drugog makedonskog rata [[Makedonci]]ma ograničili vojsku na svega 5.000 vojnika. Zato su Makedonci svake godine opremali 5.000 vojnika i slali ih kućama i tako se pripremali za rat. Makedonski kralj [[Persej]], sin Filipa petog, nadao se da će mu u pomoć priskočiti helenski gradovi jer je računao na nezadovoljstvo koje je među njima izazvala rimska politka.


Nakon što je godine [[197. pne.]] poražen u [[drugi makedonski rat|drugom makedonskom ratu]], makedonski kralj [[Filip V Makedonski|Filip V]] je [[mir u Tempeu|mirom u Tempeu]] znatno oslabljen. Njegova država se morala odreći bilo kakvih ambicija da utiče na zbivanja u Grčkoj, morala je predati ratnu mornaricu te ograničiti vojsku na 5000 ljudi, a mlađi kraljev sin Demetrije je poslan kao talac u Rim. Međutim, kada je Filip u [[rimsko-sirijski rat|rimsko-sirijskom ratu]] odbio podržati [[Seleukidsko Carstvo|seleukidskog]] kralja Antioh III Veliki|Antioha Velikog, odnosi s Rimom su se malo poboljšali, a Demetrije je pušten natrag na Filipov dvor. Tamo je, međutim, došlo do kobnog suparništva sa starijim bratom, princom [[Perzej Makedonski|Perzejem]], koji je Demetrija optužio da je rimski agent te oca nagovorio da ga pogubi. Kada je Perzej nakon očeve smrti preuzeo vlast nad državom, otpočeo je novi, anti-rimski kurs politike, nastojeći sklopiti saveze pomoću kojih bi pokrenuo novi rat i tako anulirao rezultate prethodnog.
Rimljani su imali podršku i vojsku [[Pergam]]a.


Ta je politika najviše uznemirila Pergam i kralja [[Eumen II|Eumena II]], vjernog rimskog saveznika, koji je lobirao Rim da pokrene rat protiv njegovog mladog, ambicioznog i agresivnog susjeda. Godine [[172. pne.]] je i osobno putovao u Rim kako bi Rimski Senat|Senat uvjerio u nužnost pokretanja rata. Pri povratku je na njega pokušan atentat, a za što je optužen Perzej. To je bila kap koja je prelila čašu i natjerala Senat da pokrene rat protiv Perzeja 171. pne.
U prvim godinama rata Rimske snage se nisu mogle pohvaliti značajnim uspjesima. Preokret je donijelo imenovanje Emilija Paula za njihovog vrhovnog zapovjednika. Vojske su se sudarile 168. godine p.n.e. Makedonski bojni red je poremećen kada su legionari uzmakli na brdovit teren. U bespoštednoj borbi prsa u prsa, Persejevi ljudi su imali male šanse. Uzalud su udarali mačevima po rimskim čvrstim štitovima. Rimljani su poslije pobjede kod Pidne konačno pokorili [[Makedonija|Makedoniju]].


== Tok ==


[[Kategorija:Makedonski ratovi]]
[[Kategorija:Makedonski ratovi]]

Verzija na datum 17 mart 2010 u 12:07

Treći makedonski rat
Segment makedonskih ratova
Datum 171. pne. - 168. pne.
Lokacija Makedonija, Grčka i Ilirija
Casus belli Makedonski ekspanzionizam, prijetnja dotadašnjoj regionalnoj ravnoteži sila
Ishod rimska pobjeda
Teritorijalne
promjene
Makedonija podijeljena na četiri klijentske republike
Komandanti i vođe
Lucius Aemilius Paullus Macedonicus Perzej Makedonski

Treći rimsko-makedonski rat se vodio u periodu od 171-167. p.n.e. između Rimske Republike i Pergama s jedne, te Makedonije s druge strane. U njemu su Rimljani pobijedili i potvrdili svoju dotadašnju hegemoniju nad antičkom Grčkom, a drevno makedonsko kraljevstvo prestalo postojati.

Uvod

Nakon što je godine 197. pne. poražen u drugom makedonskom ratu, makedonski kralj Filip V je mirom u Tempeu znatno oslabljen. Njegova država se morala odreći bilo kakvih ambicija da utiče na zbivanja u Grčkoj, morala je predati ratnu mornaricu te ograničiti vojsku na 5000 ljudi, a mlađi kraljev sin Demetrije je poslan kao talac u Rim. Međutim, kada je Filip u rimsko-sirijskom ratu odbio podržati seleukidskog kralja Antioh III Veliki|Antioha Velikog, odnosi s Rimom su se malo poboljšali, a Demetrije je pušten natrag na Filipov dvor. Tamo je, međutim, došlo do kobnog suparništva sa starijim bratom, princom Perzejem, koji je Demetrija optužio da je rimski agent te oca nagovorio da ga pogubi. Kada je Perzej nakon očeve smrti preuzeo vlast nad državom, otpočeo je novi, anti-rimski kurs politike, nastojeći sklopiti saveze pomoću kojih bi pokrenuo novi rat i tako anulirao rezultate prethodnog.

Ta je politika najviše uznemirila Pergam i kralja Eumena II, vjernog rimskog saveznika, koji je lobirao Rim da pokrene rat protiv njegovog mladog, ambicioznog i agresivnog susjeda. Godine 172. pne. je i osobno putovao u Rim kako bi Rimski Senat|Senat uvjerio u nužnost pokretanja rata. Pri povratku je na njega pokušan atentat, a za što je optužen Perzej. To je bila kap koja je prelila čašu i natjerala Senat da pokrene rat protiv Perzeja 171. pne.

Tok

Šablon:Link FA