Endoplazmatski retikulum – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
{{Organela
{{Organela
|name = endoplazmatični retikulum
|name = Endoplazmatski retikulum
| image = Nucleus ER golgi.jpg
| image = Nucleus ER golgi.jpg
| image_width = 250px
| image_width = 250px
Red 8: Red 8:
3 - granulisani ER<br />
3 - granulisani ER<br />
4 - glatki ER<br />
4 - glatki ER<br />
5 - ribozomi<br />
5 - ribosomi<br />
6 - proteini<br />
6 - proteini<br />
7 - transportna vezikula<br />
7 - transportna vezikula<br />
8 - kompleks Goldži<br />
8 - Golđijev kompleks<br />
9 - ''cis''-strana kompleksa Goldži<br />
9 - ''cis''-strana Golđijevog kompleksa<br />
10 - ''trans''-strana kompleksa Goldži<br />
10 - ''trans''-strana Golđijevog kompleksa<br />
11 - cisterne kompleksa Goldži
11 - cisterne Golđijevog kompleksa
|}
|}
| prisustvo = eukariotskim ćelijama
| prisustvo = eukariotskim ćelijama
Red 21: Red 21:
| funkcija = sinteza proteina i lipida
| funkcija = sinteza proteina i lipida
}}
}}
'''Endoplazmatični retikulum''' (ER) je [[organela]] prisutna u svim [[eukariote|eukariotskim ćelijama]] izgrađena od [[ćelijska membrana|membrana]] koje ograničavaju unutrašnje prostore ([[cisterne]]) i pružaju se gotovo kroz čitavu ćeliju poput mreže (otuda i latinski naziv reticulum = mreža). Polovinu od ukupnih membrana u ćeliji čine membrane endoplazmatičnog retikuluma. Pruža se od [[jedra]], od njegove spoljašnje membrane, pa kroz ćeliju do spoljašnje [[ćelijska membrana|ćelijske membrane]]. Smatra se da jednim delom učestvuje i u obrazovanju spoljašnje [[nuklearni ovoj|jedrove membrane]].
'''Endoplazmatski retikulum''' (ER) je [[organela]] prisutna u svim [[eukariote|eukariotskim ćelijama]] izgrađena od [[ćelijska membrana|membrana]] koje ograničavaju unutrašnje prostore ([[cisterne]]) i pružaju se gotovo kroz čitavu ćeliju poput mreže (otuda i latinski naziv reticulum = mreža). Polovinu od ukupnih membrana u ćeliji čine membrane endoplazmatičnog retikuluma. Pruža se od [[jedra]], od njegove spoljašnje membrane, pa kroz ćeliju do spoljašnje [[ćelijska membrana|ćelijske membrane]]. Smatra se da jednim delom učestvuje i u obrazovanju spoljašnje [[nuklearni ovoj|jedrove membrane]].


Krajem [[19. vijek|19. veka]] prvi ga je zapazio francuski lekar [[Šarl Garnije]] i dao mu naziv ''ergastoplazma'', koji se održao sve do polovine [[20. vijek|20. veka]].
Krajem [[19. vijek|19. veka]] prvi ga je zapazio francuski lekar [[Šarl Garnije]] i dao mu naziv ''ergastoplazma'', koji se održao sve do polovine [[20. vijek|20. veka]].
Red 28: Red 28:


Prema građi i ulozi razlikuju se dva oblika endoplazmatičnog retikuluma :
Prema građi i ulozi razlikuju se dva oblika endoplazmatičnog retikuluma :
* [[rapavi endoplazmatični retikulum]] (granularni ) i
* [[hrapavi endoplazmatski retikulum]] (granulurani ili zrnasti) i
* [[glatki endoplazmatični retikulum]] (agranularni).
* [[glatki endoplazmatskii retikulum]] (agranulirani).


Granularni i agranularni ER, pored svih razlika, predstavljaju jedinstvenu celinu što se ogleda u neprekidnosti kako njihovih membrana tako i cisterni.
Granulirani i agranularni ER, pored svih razlika, predstavljaju jedinstvenu celinu što se ogleda u neprekidnosti kako njihovih membrana tako i cisterni.


Zastupnjenost jedne ili druge vrste ER-a zavisi kako od vrste ćelije tako i od njene trenutne aktivnosti. Tako npr. u ćelijama koje vrše intenzivnu sintezu [[protein]]a prisutna je velika količina granularnog, dok u ćelijama koje sintetišu [[steroidni hormoni|steroidne hormone]] preovladava količina agranularnog ER-a.
Zastupnjenost jedne ili druge vrste ER-a zavisi kako od vrste ćelije tako i od njene trenutne aktivnosti. Tako npr. u ćelijama koje vrše intenzivnu sintezu [[protein]]a prisutna je velika količina granularnog, dok u ćelijama koje sintetišu [[steroidni hormoni|steroidne hormone]] preovladava količina agranularnog ER-a.

Verzija na datum 5 maj 2017 u 22:50

Endoplazmatski retikulum
Shema položaja jedra, ER i kompleksa Goldži: 1 - jedro 2 - kompleks jedarne pore 3 - granulisani ER 4 - glatki ER 5 - ribosomi 6 - proteini 7 - transportna vezikula 8 - Golđijev kompleks 9 - cis-strana Golđijevog kompleksa 10 - trans-strana Golđijevog kompleksa 11 - cisterne Golđijevog kompleksa
Shema položaja jedra, ER i kompleksa Goldži:

1 - jedro
2 - kompleks jedarne pore
3 - granulisani ER
4 - glatki ER
5 - ribosomi
6 - proteini
7 - transportna vezikula
8 - Golđijev kompleks
9 - cis-strana Golđijevog kompleksa
10 - trans-strana Golđijevog kompleksa

11 - cisterne Golđijevog kompleksa
Karakteristike organele
prisutna u: eukariotskim ćelijama
oblik: kompleks mrežasto isprepletanih cisterni
membrane: 1 dvoslojna fosfolipidna membrana
funkcija: sinteza proteina i lipida

Endoplazmatski retikulum (ER) je organela prisutna u svim eukariotskim ćelijama izgrađena od membrana koje ograničavaju unutrašnje prostore (cisterne) i pružaju se gotovo kroz čitavu ćeliju poput mreže (otuda i latinski naziv reticulum = mreža). Polovinu od ukupnih membrana u ćeliji čine membrane endoplazmatičnog retikuluma. Pruža se od jedra, od njegove spoljašnje membrane, pa kroz ćeliju do spoljašnje ćelijske membrane. Smatra se da jednim delom učestvuje i u obrazovanju spoljašnje jedrove membrane.

Krajem 19. veka prvi ga je zapazio francuski lekar Šarl Garnije i dao mu naziv ergastoplazma, koji se održao sve do polovine 20. veka.

Osnovna uloga ove organele je sinteza različitih materija i njihov transport kroz ćeliju . Materije koje su stvorene u endoplazmatičnom retikulumu (lipidi, proteini i dr.) pakuju se u male vezikule, nazvane transportne vezikule, i one se odvajaju od ER-a i kreću do svog cilja: do drugih organela ili do ćelijske membrane, gde se, ili u nju ugrađuju ili izbacuju u vanćelijsku sredinu.

Prema građi i ulozi razlikuju se dva oblika endoplazmatičnog retikuluma :

Granulirani i agranularni ER, pored svih razlika, predstavljaju jedinstvenu celinu što se ogleda u neprekidnosti kako njihovih membrana tako i cisterni.

Zastupnjenost jedne ili druge vrste ER-a zavisi kako od vrste ćelije tako i od njene trenutne aktivnosti. Tako npr. u ćelijama koje vrše intenzivnu sintezu proteina prisutna je velika količina granularnog, dok u ćelijama koje sintetišu steroidne hormone preovladava količina agranularnog ER-a.

Literatura

  • Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
  • Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
  • Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
  • Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
  • Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998

Vanjske veze