Endoplazmatski retikulum – razlika između verzija
m robot kozmetičke promjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Organela |
{{Organela |
||
|name = |
|name = Endoplazmatski retikulum |
||
| image = Nucleus ER golgi.jpg |
| image = Nucleus ER golgi.jpg |
||
| image_width = 250px |
| image_width = 250px |
||
Red 8: | Red 8: | ||
3 - granulisani ER<br /> |
3 - granulisani ER<br /> |
||
4 - glatki ER<br /> |
4 - glatki ER<br /> |
||
5 - |
5 - ribosomi<br /> |
||
6 - proteini<br /> |
6 - proteini<br /> |
||
7 - transportna vezikula<br /> |
7 - transportna vezikula<br /> |
||
8 - |
8 - Golđijev kompleks<br /> |
||
9 - ''cis''-strana |
9 - ''cis''-strana Golđijevog kompleksa<br /> |
||
10 - ''trans''-strana |
10 - ''trans''-strana Golđijevog kompleksa<br /> |
||
11 - cisterne kompleksa |
11 - cisterne Golđijevog kompleksa |
||
|} |
|} |
||
| prisustvo = eukariotskim ćelijama |
| prisustvo = eukariotskim ćelijama |
||
Red 21: | Red 21: | ||
| funkcija = sinteza proteina i lipida |
| funkcija = sinteza proteina i lipida |
||
}} |
}} |
||
''' |
'''Endoplazmatski retikulum''' (ER) je [[organela]] prisutna u svim [[eukariote|eukariotskim ćelijama]] izgrađena od [[ćelijska membrana|membrana]] koje ograničavaju unutrašnje prostore ([[cisterne]]) i pružaju se gotovo kroz čitavu ćeliju poput mreže (otuda i latinski naziv reticulum = mreža). Polovinu od ukupnih membrana u ćeliji čine membrane endoplazmatičnog retikuluma. Pruža se od [[jedra]], od njegove spoljašnje membrane, pa kroz ćeliju do spoljašnje [[ćelijska membrana|ćelijske membrane]]. Smatra se da jednim delom učestvuje i u obrazovanju spoljašnje [[nuklearni ovoj|jedrove membrane]]. |
||
Krajem [[19. vijek|19. veka]] prvi ga je zapazio francuski lekar [[Šarl Garnije]] i dao mu naziv ''ergastoplazma'', koji se održao sve do polovine [[20. vijek|20. veka]]. |
Krajem [[19. vijek|19. veka]] prvi ga je zapazio francuski lekar [[Šarl Garnije]] i dao mu naziv ''ergastoplazma'', koji se održao sve do polovine [[20. vijek|20. veka]]. |
||
Red 28: | Red 28: | ||
Prema građi i ulozi razlikuju se dva oblika endoplazmatičnog retikuluma : |
Prema građi i ulozi razlikuju se dva oblika endoplazmatičnog retikuluma : |
||
* [[ |
* [[hrapavi endoplazmatski retikulum]] (granulurani ili zrnasti) i |
||
* [[glatki |
* [[glatki endoplazmatskii retikulum]] (agranulirani). |
||
Granulirani i agranularni ER, pored svih razlika, predstavljaju jedinstvenu celinu što se ogleda u neprekidnosti kako njihovih membrana tako i cisterni. |
|||
Zastupnjenost jedne ili druge vrste ER-a zavisi kako od vrste ćelije tako i od njene trenutne aktivnosti. Tako npr. u ćelijama koje vrše intenzivnu sintezu [[protein]]a prisutna je velika količina granularnog, dok u ćelijama koje sintetišu [[steroidni hormoni|steroidne hormone]] preovladava količina agranularnog ER-a. |
Zastupnjenost jedne ili druge vrste ER-a zavisi kako od vrste ćelije tako i od njene trenutne aktivnosti. Tako npr. u ćelijama koje vrše intenzivnu sintezu [[protein]]a prisutna je velika količina granularnog, dok u ćelijama koje sintetišu [[steroidni hormoni|steroidne hormone]] preovladava količina agranularnog ER-a. |
Verzija na datum 5 maj 2017 u 22:50
Endoplazmatski retikulum (ER) je organela prisutna u svim eukariotskim ćelijama izgrađena od membrana koje ograničavaju unutrašnje prostore (cisterne) i pružaju se gotovo kroz čitavu ćeliju poput mreže (otuda i latinski naziv reticulum = mreža). Polovinu od ukupnih membrana u ćeliji čine membrane endoplazmatičnog retikuluma. Pruža se od jedra, od njegove spoljašnje membrane, pa kroz ćeliju do spoljašnje ćelijske membrane. Smatra se da jednim delom učestvuje i u obrazovanju spoljašnje jedrove membrane.
Krajem 19. veka prvi ga je zapazio francuski lekar Šarl Garnije i dao mu naziv ergastoplazma, koji se održao sve do polovine 20. veka.
Osnovna uloga ove organele je sinteza različitih materija i njihov transport kroz ćeliju . Materije koje su stvorene u endoplazmatičnom retikulumu (lipidi, proteini i dr.) pakuju se u male vezikule, nazvane transportne vezikule, i one se odvajaju od ER-a i kreću do svog cilja: do drugih organela ili do ćelijske membrane, gde se, ili u nju ugrađuju ili izbacuju u vanćelijsku sredinu.
Prema građi i ulozi razlikuju se dva oblika endoplazmatičnog retikuluma :
- hrapavi endoplazmatski retikulum (granulurani ili zrnasti) i
- glatki endoplazmatskii retikulum (agranulirani).
Granulirani i agranularni ER, pored svih razlika, predstavljaju jedinstvenu celinu što se ogleda u neprekidnosti kako njihovih membrana tako i cisterni.
Zastupnjenost jedne ili druge vrste ER-a zavisi kako od vrste ćelije tako i od njene trenutne aktivnosti. Tako npr. u ćelijama koje vrše intenzivnu sintezu proteina prisutna je velika količina granularnog, dok u ćelijama koje sintetišu steroidne hormone preovladava količina agranularnog ER-a.
Literatura
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
- Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998