Tutankhamon

Tutankhamonova zlatna maska

Zahvaljujući blagu koje je otkriveno u njegovoj jedinoj neopljačkanoj kraljevskog grobnici, Tutankhamon je najpoznatiji faraon modernog doba. To otkriće je bilo najveća arheološka senzacija 20. stoljeća, a ostvarili su ga Howard Carter i njegov mecena Lord George Herbert Carnarvon. Bilo je to 1922. godine kad su Carter i Carnavon prvi puta ušli u grob, a pri otvaranju blaga 23. ožujka 1923. godine, bili su zatečeni ljepotom otkrivenog. Grob se sastojao od četiri prostorije i jednog dugog hodnika. Sve je bilo prepuno prekrasnih umjetničkih predmeta.

Danas je blago iz Tutankhamonove grobnice najveća atrakcija Nacionalnog muzeja u Kairu, a faraonova pogrebna maska i antropomorfni sarkofazi od zlata spadaju u najpoznatije i najatraktivnije spomenike staroga vijeka uopće.

Ne znamo točno tko je bio Tutankhamon, koji je vladao u svojoj dječačkoj dobi. Ispitivanja njegova DNK možda će jednog dana razotkriti tu tajnu, no za sada egipatske vlasti ne dozvoljavaju da se ono obavi. Znamo da je umro ili bio ubijen između 17. i 19. godine života. Radiološka ispitivanja mumije otkrila su povredu na glavi, te se pretpostavlja da je mladi vladar umro od posljedice povrede koju je zadobio pri nekoj nezgodi. Naravno, ne može se isključiti ni mogućnost da je ubijen. No, s političkog motrišta teško da je postojao razlog za atentat na faraona-dječaka. On je bio pod kontrolom Amonovog klera koji je započeo protureformu hereze već umrlog Ekhnatona čija je prijestolnica bila osuđena na brzu propast. Iz njegovog je imena izbačen bog Aton i zamijenjen Amonom. U tom kontekstu mladi Tutankhamon bio je savršena marioneta u rukama Amonovog svećenstva. S druge strane, ubojstvo mladog faraona moglo je biti u interesu onih koji su zauvijek željeli zatrti Ekhnatonovu lozu i uništiti svaki trag njegove vladavine.

Šablon:Link FA

Šablon:Link FA Šablon:Link FA Kao i svakog jutra posljednjih šest godina, 4.studenoga 1922. godine britanski egiptolog Howard Carter dojahao je na muli na radno mjesto. Svakog dana uporno je čeprkao po pustinjskoj prašini tražeći posljednju grobnicu Doline kraljeva, ali se svake večeri vraćao kući bez ikakvih novih otkrića. Njego financijer, britanski lord Carnavon , iako podjednako zanesen istraživanjima u Dolini kraljeva , već je gubio strpljenje. Rekao je Carteru da je ovo posljednja sezona koju će financirati. Carter je bio fanatično uvjeren da će uspjeti pronaći grobnicu Tutankhamona, jednog malog, beznačajnog vladara iz najmoćnije 18. dinastije egipatskih faraona Nove države. Razni arheolozi i egiptolozi bili su iskapali Dolinu kraljeva već stoljeće i pol, sve su grobnice već bile poznate i istražene, svi faraoni pobrojani , sve blago odavno opljačkano. No, taj mladi beznačajni faraon Tutankhamon nije bio pronađen. I drugi su tražili njegov grob desetljećima, ali su do početka 20. stoljeća, kad je Carter dobio koncesiju za iskapanje, svi važni arheolozi su digli ruke. Godine truda nisu donijele nikakva nova saznanja pa je i sam Carter postajao sve svjesniji da mu je to posljednja šansa.

Napokon zagonetne stube Tog jutra u studenome Cartera je na poslu dočekala neobična tišina. Njegov suradnik Ahmed Gurgar dotrčao je do njega sav uzrujan te uspuhano objavio: «Gospodine, otkopali smo kamenu stepenicu!» Napokon, pomislio je Carter ,to mora biti to.Do idućeg dana otkopane su još četiri stepenice. Carter više nije sumnjao. Ovo mora voditi do neke kamene grobnice. Što li će se u njoj nalaziti? Hoće li biti prazna, Opljačkana, kao i sve druge grobnice Doline Kraljeva? Jeli to grobnica faraona? Kojeg? Tutankhamona? Do navečer otkopavanja su stigla do kamenih vrata zapečaćenih slikom šakala i devet stiliziranih zarobljenika- pečatom grada mrtvih u Dolini kraljeva. Grobnica, čini se, nije bila opljačkana.

Netaknuto blago U sljedećih dvadeset uzbudljivih dana u kojima se mnogo radilo, a malo spavalo Carterov tim je probio vrata ,istražio deset metara dug hodnik iz njih, dokumentirao pronađene zaprege, ceremonijalne krevet,130 štapova i golemu količinu ogrlica i drugog nakita . Dana 26. studenog 1922. kopači su naišli i na druga vrata , također neoskvrnuta vrata. Ovdje su, osim pečata grada mrtvih, raspoznali i pečate sa znakom Tutankhamonova imena, no tu su pronašli i malu glinenu pločicu na kojo je hijeroglifima pisalo:»Smrt će svojim krilima zatući onoga koji remeti faraonov mir!» Carter se nije previše obazirao na to, ali se bojao lakovjernosti svojih egipatskih kopača. U njegov se tim uvukao nemir. Čim su otkrili Tutankhamonove pečate, lord Carnavon shvatio je da se nalaze nadomak otkrića stoljeća koje će im donijeti slavu i bogatstvo. Sva njegova ulaganja ipak su se isplatila, ali ga je otkriće zlokobne glinene pločice uznemirilo. Odmah se sjetio brzojava koji je dobio od lorda Hamana, najpoznatijeg okulista tog doba , koji ga je pri njegovu odlasku u Egipat oštro upozorio: «Lord Carnavon. Ne ići na grob. Pri neposluhu opasnost. Pri nepoštovanju bolest. Nikad više zdrav.Smrt će vas zateći u Egiptu!» Tad se zabrinuo i obratio se još dvojici vidovnjaka koji su mu također prorekli smrt. No ništa nije moglo omesti istraživače da dođu do senzacionalnog otkrića koje se nalazilo iza vrata . Odlučili su prbiti vrata 7. veljače 1923.godine. Toga dana egipatska kobra – zaštitnica i simbol faraona-pojela Carterova kanarinca, a Egipćani u timu to su protumačili kao upozorenje na prokletstvo. No Carter i Carnavon su ipak otvorili Tutankhamonovu grobnicu. Unutra su zatekli neviđeno bogatstvo. Pronašli su četiri škrinje položena jedna unutar druge. Unutar zadnje nalazio se kameni sarkofag s tri antropoidna sarkofaga, također položena jedan unutar drugoga. Posljednji sarkofag bio je od čistog zlata, a težio je 110 kilograma. Unutar njega nalazia se mumija faraona Tutankhamona, čije je lice bilo pod zlatnom maskom. Zagonetne smrti istraživača Dva mjeseca kasnije, u kairskom hotelu, lord Carnavon počeo se iznenada osjećati loše. Kad je umro, u cijelom gradu nestaloje struje. Te je noći u njegovom dvorcu u Engleskoj umro i njegov pas. Tri dana nakon smrti umro je američki arheolog Arthur Mace, jedan od voditelja istraživačkog tima. Pao je u komu prije nego što su mu liječnici stigli pomoći. Kada je čuo za nalaz,egiptolog George Gold , Carnavonov prijatelj, doputovao je u Egipat razgledati Tutankhamonov grob. Dan nakon toga dobio je visoku temperaturu i umro. Radiolog Arcibald, koji je rendgenski snimio i pregledao faraonovo truplo, umro je nekoliko dana nakon što je bolestan prebačaen u Englesku. Iznenadnom smrću umro je i lordov osobni tajnik, Britanac Joel Wood, jedan od prvih posjetitelja grobnici. Počelo se pričati o Tutankhamonovu prokletstvu.

Gdje je nestalo blago? Howard Carter (1874.-1939.), voditelj arheoloških Istraživanja koja su dovela do otkrića Tutankhamonove grobnice, preživio je još 16 godina nakon svog senzacionalnog pronalaska i time opovrgnuo sve pretpostavke o prokletstvu. Mnogo više od praznovjernih naklapanja o faraonovu prokletstvu njega je do kraja života mučila jedna druga pomisao. Ako je mali i beznačajni vladar poput Tutankhamona sa sobom u grob ponio toliko bogatstvo, što je tek bilo s drugim velikim vladarima Nove države? Što je bilo u grobnici Tutmozisa III.. Koji je bio najveći ratnik u povijesti Egipta, general koji nikada nije izgubio bitku? Što je bilo u grobnici Amenofisa III. Za čije je vladavine Egipat dosegao najveću raskoš ,bogatstvo i prosperitet ? Što je bilo u grobnici Ramzesa II., najvećeg egipatskog faraona koji je vladao čak 67 godina? Te i brojne druge grobnice višestruko su veće od Tutankhamonove grobnice. Koliko su tek blago čuvale? Howar Carter nije umro od faraonskog prokletstva, ali je do kraja života bio zaražen groznicom slave i moći Egipta i njegova beskrajnog blaga. Stoga je i na svoj grob u zapadnom Londonu (u Kensingtonu) 1939. dao upisati sljedeći epitaf: «Nek' tvoj duh živi, neka živi milijune godina, Ti koji voliš Tebu, koji sjediš licem okrenut sjevernom vjetru, očima promatrajući sreću! O noći, prekrij me svojim krilima, kao što prekrivaš neuništive zvijezde!»

Vrhunac egipatske moći No, tko je bio taj mladi faraon koji je vladao Egiptom od svoje devete do devetnaeste godine? Da bismo razumjeli njegovu ulogu, treba najprije pogledati širi kontekst tog doba egipatske povijesti. Egipatska civilizacija razvijala se već više od tisuću godina kad je u 16. stoljeću pr.Kr. osvanulo doba Nove države. U idućih pola milenija Egipat je postigao vrhunac svoje civilizacije, postao najjača sila u svijetu, a njegov teritorij učvrstio se između Sirije na sjeveru i Nubije na jugu. Najslavniji faraoni egipatske povijesti malo su ratovali jer nisu imali dostojnog protivnika ni potrebe za osvajanjima, a mnogo su ulagali u gradnju hramova, razvoj umjetnost i prikupljanje blaga. U glavnom gradu Tebi, na desnoj strani obali Nila- ondje gdje sunce izlazi, u carstvu života, podizali su i nadograđivali hramove Karnaka koji su se i dans kolosalno izdižu iz pustinje i svjedoče o raskoši i grandioznosti egipatske Nove države. Na drugoj strani Nila , tamo gdje sunce zapada, u carstvu mrtvih, faraoni su si podizali raskošne grobnice . Kako su pljačke bogatih grobova bile prisutne i u njihovo doba , svaki se faraon trudio novim tehnologijama sakriti svoju grobnicu i na njezin ulaz i u dugačke hodnike postaviti niz smrtonosnih zamki. Zbog vjerovanja u život poslije smrti Egipćani su raskošne grobove svojih faraona spremali i njihovo golemo bogatstvo da im pomogne na putu u zagrobni život i da im u njemu služi . Svaki sljedeći faraon koji bi preuzeo državni tron trudio se nadmašiti svog prethodnika, a posvemašnje bogatstvo toga doba nudilo im je mogućnosti da uspiju u svom naumu.Kad je na tron došao Amenofis III.,sagradio je kolosalna djela i toliko povećao egipatsko bogatstvo da se činilo da je dosegao sam vrh, da dalje od njega ne ide .Stoga ne čudi što je njegov nasljednik Ekhaton (Amenofis IV.) krenuo u drugom smjeru . On je srušio cijeli tada postojeći poredak. Pobunio se protiv konzervativnih tradicionalista, napustio ih te s obitelji otišao iz Tebe, 300kilometara sjeverno,gdje je usred pustinje sagradio novu prijestolnicu Amarnu. Prekinuo je tisućljetnu tradiciju štovanja brojnih bogova egipatskog panteona i proglasio Atona, boga sunca, jednim bogom uneverzuma. Štovao ga je zajedno sa svojom prelijepom ženom Nefertiti, s kojom je uvijek prikazivan na tronu. Prvi put u povijesti neki je vladar izjednačen sa svojom ženom. Nefertiti mu je rodila četvero djece, ali s drugom ženom dobio je sina kojemu je dao ime Tut-ankh-aton

Devetogodišnjak na tronu Snažan sloj zbaćenog svećenstva pokušao se ponovno dočepati vlasti pa su dvorskim zamjerama, nakon 17 godina njegove vladavine, smaknuli Ekhatona. Na tronu ga je naslijedila supruga Nefertiti , tada najmoćnija žena na svijetu, koja je svog posinka Tutankhatona oženila svojom kćeri,a njegovom polusestrom- Ankesenpaton , kako bi legalno mogao naslijediti tron. Pokušala je Tutankhatona naučiti osnove novog monoteističkog poretka koji su ona i Ekhaton uveli, ali Tutankhaton je bio još dječak. Kada je Nefertiti nestala s povijesne scene,iako nema dokaza, egiptolozi pretpostavljaju da je i ona uklonjena zavjerom svećenstva-Tutankhaton je kao devetogodišnji dječaknaslijedio egipatski tron.

Deset godina vladavine Budući da je monoteistička religija revolucija njegova oca ostavila Egipat u kaosu,a mladi Tutankhaton nije razumio stvari niti imao autoritet nastaviti politiku svog oca , ubrzo je postao samo igračka u rukama moćnog svećenstva,posebno svog prvog ministra Aya, kojemu je glavni cilj bio povratak stare politeističke religije i starog političkog poretka. Uskoro je vraćena stara religija, Ekhnatonova prijestolnica Amarna je razorena, Teba je opet postala glavni grad, a Tutankhatonovo ime promijenjeno je u Tutankhamon. Malo se zna o njegovu kratkom životu. U devetnaestoj je godini umro, a na prijestolju ga je naslijedio Ay, pa egiptolozi pretpostavljaju da je taj ambiciozni ministar možda ponovno imao prste u nekoj zavjeri. Kad je Carter otkrio Tutankhamonovu grobnicu, bio je oduševljen golemim netaknutim bogatstvom koje je u njoj zatekao, ali je bio i razočaran što u grobnici nije pronašao pisane dokumente o životu i vladavini mladog faraona. U potrazi za objašnjenjem kako je Tutankhamon umro Carter je razrezao njegovu mumiju na 18 komada i tako bitno oštetio ionako loše balzamiranog faraona. No, ništa posebno nije saznao. Godine 1968. kad je faraonova mumija podvrgnuta novom rendgenskom snimanju , pojavila su se prva objašnjenja njegove smrti. Nalaz je upućivao na moguću oteklinu u području lubanje pa su neki egiptolozi zaključili da je vladar umro od posljedica udarca u glavu. No, tek su prošle godine objavljenja najnovija saznanja temeljna na posljednjim istraživanjima koja su uključivala i CT snimke. Objavljeno je da je Tutankhamon pretrpio težak prijelom natkoljenice. Odmah se pretpostavilo da je taj prijelom bio posredan uzrok smrti i da je mladi vladar umro od sepse.

Je li faraonova smrt bila nesretan slučaj? Najnoviji dokazi upućuju na to da je bio ozlijeđen u lovu, da je tijekom jurnjave ispao iz kola i slomio nogu. To potvrđuju nalazi iz njegove grobnice. Brojni ostaci kočija , strijela i posebne faraonove odjeće za lov upućuju na to da je aktivno sudjelovao u lovu. Oko faraonova vrata pronađeni su tragovi cvjetova različka i kamilice koji rastu samo u ožujku i travnju, a koristili su se u pogrebnim svetkovinama. Budući da komplicirani proces mumificiranja traje sedamdesetak dana, čini se da je Tutankhamon najvjerojatnije umro u prosincu ili siječnju – točno u jeku zimske lovne sezone! Prema tome, većine egiptologa danas smatra da Tutankhamon najvjerojatnije nije ubijen u zavjeri, nego je umro nesretim slučajem. Za njegove tinejdžerske vladavine ništa se važno nije dogodilo, osim što se potpuno izbrisala kratkotrajna revolucionarna epoha njegova oca, stari se poredak vratio na snagu i Egipat je nastavio dalje dobro uhodanim putem.