Ose (Aristofan) – razlika između verzija
m Bot: migracija 13 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1217552 na Wikidati |
prošireno |
||
| Red 4: | Red 4: | ||
| writer = [[Aristofan]] |
| writer = [[Aristofan]] |
||
| chorus = Ose (starce)<br />Dječaci |
| chorus = Ose (starce)<br />Dječaci |
||
| characters = * |
| characters = *Mrzikleon (Bdelikleon) ''mladi Atenjanin''<br />*Volikleon (Filokleon) ''njegov otac''<br />*Sosija ''njihov kućni rob''<br />*Ksantija ''još jedan kućni rob''<br />*Prvi pas<br />*Slavljenik<br />*Pekarka<br />*Građanin<br /><br />'''Nijeme uloge'''<br />*Mida ''kućni rob''<br />*Friks ''kućni rob''<br />*Masintija ''kućni rob''<br />*Drugi pas (''Labes'')<br />*Dardanis ''frulašica''<br />*[[Herefon]] ''filozof''<br />*Svjedoci ''koje dovodi Građanin''<br />*Pribor za jelo ''svjedoci na suđenju Drugom psu''<br />*Štenad ''djeca Drugog psa''<br />*Slavljenici<br />*Tri sina Karkinova<br /> |
||
| setting = pred kućom Antikleonovom |
| setting = pred kućom Antikleonovom |
||
}} |
}} |
||
{{italictitle}} |
|||
| ⚫ | '''''Ose''''' ([[starogrčki|grčki]]: {{Polytonic| |
||
| ⚫ | '''''Ose''''' ([[starogrčki|grčki]]: {{Polytonic|Σφῆκες}} / ''Sphēkes'') je četvrta po redu od jedanaest očuvanih drama čiji je autor [[Aristofan]], majstor drevne [[Stara Grčka|starogrčke]] komedije. Postavljena je na [[Lenejski festival|Lenejskom festivalu]] godine [[422. pne.]] i odnijela drugu nagradu. To je doba kada se Atena nakratko oporavljala od [[peloponeski rat|peloponeskog rata]] zahvaljujući jednomjesečnom primirju sa [[Sparta|Spartom]]. Kao i u drugim komadima, Aristofan se satirički obračunava s [[Demagogija|demagogom]] [[Kleon]]om, ali u ''Osama'' se također obračunava i s atenskim institucijama koje su Kleonu omogućile vlast, a to su prvenstveno bili sudovi. Komad se smatra najboljim i najčišćim primjerom [[Stara atička komedija|stare atičke komedije]], odnosno klasikom svjetske književnosti.<ref>''Aristophanes and the Definition of Comedy'' M.S.Silk, Oxford University Press 2002, page 435</ref><ref>''Aristophanes:Wasps'' Douglas M.MacDowell, Oxford University Press 1971, pages VI and 5</ref> |
||
==Zaplet== |
|||
Filokleon (Φιλοκλέων = Volikleon) stačno gori od želje da bude porotnik u atenskoj [[Helijeja|helijeji]]. Njegov sin Bdelikleon (Βδελυκλέων = Mrzikleon) ga na kraju zaključa u kući ne bi li ga tako odbio od [[Sud|suda]]. Dolaze Filokleonovi prijatelji, koji čine kor starih [[Porota|porotnika]] kostimiranih u [[ose]] da bi tako pokazali svoju spremnost nanijeti kaznu. Oni pokušavaju osloboditi Filokleona i odvesti ga u sud. Nastaje prepirka i Bdelikleon napokon uvjerava kor da ga sasluša i nagovara oca da se promijeni. |
|||
Slijedi nadmetanje između oca i sina, u kojem otac priča o zadovoljstvima i koristima neodgovornog dijeljenja pravde, dok sin nastoji dokazati da je porotnička moć samo iluzija, jer porotnicima manipuliraju [[Političar|političari]], koji troše državni novac za vlastiti interes. Kor je preobraćen i prelazi na stranu Bdelikleona, no Filokleon se još uvijek koleba. Da bi učinio svome ocu, Bdelikleon organizira suđenje u kući gdje će Filokleon biti porotnik, a prvi se kao optuženik dovodi pas koji je ukrao komad sira. |
|||
U tom suđenju Filokleon nenamjerno, jer ga je sin prevario, prvi put u životu oslobodi okrivljenika krivice. Bdelikleon sad preuzima i očev društveni život te ga podučava drugim radostima na [[Simpozij|gozbi]]. Filokleon se rado prepušta tim uživanjima i vraća se pijan sa gozbe, zajedno s jednom djevojkom koju je tamo oteo, te praćen ljutitim trgovima koje je usput izvrijeđao. Bdelikleon je zaprepašten, no [[komedija]] se završava raskalašnim plesom, tzv. [[Kordaks|kordaksom]], koji započinje Filokleon. |
|||
==Tematika== |
|||
Ova je komedija [[Satira|satirički]] napad na sustav [[Helijeja|porotnog sudstva]] u [[Atena (polis)|Ateni]], koji je u to vrijeme, a plaćom od 3 [[Obol (novac)|obola]] dnevno za vršenje porotničke službe, osiguravao važno sredstvo za život značajnom broju siromašnih i starijih atenskih građana. Iako obrađuje nepolitičnu temu, komad je pun političkih aluzija i posrednih napada na Kleona. Kleon je, naime, bio zaslužan za povećanje porotničke naknade s 2 obola (koliko je bilo predviđeno u [[Periklo|Periklovo]] doba) na 3 obola. |
|||
Jean Racine se ugledao na Aristofanove ''Ose'' u svojoj komediji ''[[Les Plaideurs]]'' ("Parničari"). |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Verzija na datum 13 oktobar 2013 u 13:20
| Ose | |
|---|---|
 Zbor u Osama čine ostarjeli porotnici koji na trenutak podsjećaju na ose (Datoteka: 'Porota', naslikao John Morgan 1861, Bucks County Museum, Engleska). | |
| Napisao: | Aristofan |
| Zbor | Ose (starce) Dječaci |
| Likovi |
|
| Radnja | pred kućom Antikleonovom |
Ose (grčki: Σφῆκες / Sphēkes) je četvrta po redu od jedanaest očuvanih drama čiji je autor Aristofan, majstor drevne starogrčke komedije. Postavljena je na Lenejskom festivalu godine 422. pne. i odnijela drugu nagradu. To je doba kada se Atena nakratko oporavljala od peloponeskog rata zahvaljujući jednomjesečnom primirju sa Spartom. Kao i u drugim komadima, Aristofan se satirički obračunava s demagogom Kleonom, ali u Osama se također obračunava i s atenskim institucijama koje su Kleonu omogućile vlast, a to su prvenstveno bili sudovi. Komad se smatra najboljim i najčišćim primjerom stare atičke komedije, odnosno klasikom svjetske književnosti.[1][2]
Zaplet
Filokleon (Φιλοκλέων = Volikleon) stačno gori od želje da bude porotnik u atenskoj helijeji. Njegov sin Bdelikleon (Βδελυκλέων = Mrzikleon) ga na kraju zaključa u kući ne bi li ga tako odbio od suda. Dolaze Filokleonovi prijatelji, koji čine kor starih porotnika kostimiranih u ose da bi tako pokazali svoju spremnost nanijeti kaznu. Oni pokušavaju osloboditi Filokleona i odvesti ga u sud. Nastaje prepirka i Bdelikleon napokon uvjerava kor da ga sasluša i nagovara oca da se promijeni.
Slijedi nadmetanje između oca i sina, u kojem otac priča o zadovoljstvima i koristima neodgovornog dijeljenja pravde, dok sin nastoji dokazati da je porotnička moć samo iluzija, jer porotnicima manipuliraju političari, koji troše državni novac za vlastiti interes. Kor je preobraćen i prelazi na stranu Bdelikleona, no Filokleon se još uvijek koleba. Da bi učinio svome ocu, Bdelikleon organizira suđenje u kući gdje će Filokleon biti porotnik, a prvi se kao optuženik dovodi pas koji je ukrao komad sira.
U tom suđenju Filokleon nenamjerno, jer ga je sin prevario, prvi put u životu oslobodi okrivljenika krivice. Bdelikleon sad preuzima i očev društveni život te ga podučava drugim radostima na gozbi. Filokleon se rado prepušta tim uživanjima i vraća se pijan sa gozbe, zajedno s jednom djevojkom koju je tamo oteo, te praćen ljutitim trgovima koje je usput izvrijeđao. Bdelikleon je zaprepašten, no komedija se završava raskalašnim plesom, tzv. kordaksom, koji započinje Filokleon.
Tematika
Ova je komedija satirički napad na sustav porotnog sudstva u Ateni, koji je u to vrijeme, a plaćom od 3 obola dnevno za vršenje porotničke službe, osiguravao važno sredstvo za život značajnom broju siromašnih i starijih atenskih građana. Iako obrađuje nepolitičnu temu, komad je pun političkih aluzija i posrednih napada na Kleona. Kleon je, naime, bio zaslužan za povećanje porotničke naknade s 2 obola (koliko je bilo predviđeno u Periklovo doba) na 3 obola.
Jean Racine se ugledao na Aristofanove Ose u svojoj komediji Les Plaideurs ("Parničari").