Tvrdoća – razlika između verzija
m r2.7.1) (robot Dodaje: simple:Hardness |
m r2.7.3) (robot Dodaje: hi:कठोरता |
||
Red 30: | Red 30: | ||
[[gl:Dureza]] |
[[gl:Dureza]] |
||
[[he:קשיות]] |
[[he:קשיות]] |
||
[[hi:कठोरता]] |
|||
[[hr:Tvrdoća]] |
[[hr:Tvrdoća]] |
||
[[ht:Dite]] |
[[ht:Dite]] |
Verzija na datum 1 juni 2012 u 01:39
Tvrdoća je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju stranog tijela u njegovu strukturu (ili površinu). Tvrdoća je svojstvo krutina jer tekućine i plinovi nemaju tvrdoću. Podaci o tvrdoći materijala su neophodni kada se radi o ručnoj ili strojnoj obradi. Uvijek alati moraju biti tvrđi od materijala koji se obrađuje. Ne možemo drvenom pilom rezati metalni predmete. Oprečan pojam tvrdoći je mekoća (tvrdo - mekano). Najtvrđi materijal je dijamant pa ga koristimo za oštrenje brusnih ploča. Brusne ploče se rade od korunda, karborunduma i elektrokorunda. Brusne ploče su tvrđe od kaljenog čelika i služe za oštrenje raznih alata (svrdla, pila, sjekača, glodala, noževa itd).
U strojarstvu postoji nekoliko načina za određivanje tvrdoće:
- tvrdoća prema Vickersu, oznaka HV
- tvrdoća prema Rockwellu, oznake HRc i HRb
- tvrdoća prema Brinellu, oznaka HB
- tvrdoća prema Shoru, oznaka HS
U mineralogiji se koristi Mohsova ljestvica tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal dijamant, a najmekši talk.