Poljsko-osmanski rat (1620-1621)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Poljsko-osmanski rat 1620–1621
Deo Poljsko-osmanskih ratova
Józef Brandt, Bitwa pod Chocimiem.jpg
Bitka kod Hotina; autor: Józef Brandt
Vrijeme:1620-1621
Mjesto:Moldavija i Bukovina(današnja Ukrajina)
Rezultat: neodlučen
Teritorijalne
promjene:
Hotinski sporazum
Sukobljene strane
Chorągiew królewska króla Zygmunta III Wazy.svg Poljska-Litva  Otomansko Carstvo
Komandanti i vođe
Stanisław Żółkiewski 
Jan Karol Chodkiewicz 
krunski princ Vasa
Osman II

Poljsko-osmanski rat 1620-1621. godine se vodio između snaga Poljsko-Litvanske Unije na jednoj, i snaga Osmanskog Carstva i njihovih vazala na drugoj strani. Uzrok sukoba je bio spor oko kontrole nad Moldavijom, koju je Unija de iure smatrala svojom teritorijom, ali koja je de facto kao Kneževina bila vazal Osmanskog Carstva. Povod za rat je bilo učestalo uplitanje vodećih poljskih plemića, odnosno magnata u unutrašnju politiku Moldavije, a što je od kraja 16. vijeka dovelo do niza tzv. magnatskih ratova, kao i prekogranični upadi kozaka sa poljsko-litvanske teritorije u današnjoj Ukrajini. Neposredni je povod pružio Tridesetogodišnji rat, odnosno sudjelovanje transilvanskog protestantskog princa Gabora Bethlena u borbi protiv katoličke dinastije Habsburg, a što je svojom intervencijom nastojao spriječiti poljski vladar Sigismund III Vasa. Kada se Betlen, koji je također bio osmanski vazal, obratio svojem sizerenu Osmanu II za pomoć, objavljen je rat. U jesen 1620. su poljske snage pokrenule pohod na Moldaviju, ali su uništene u bitci kod Cecore. Sljedeće godine je, pak, veliki pohod Turaka na Poljsku zaustavljen u iscrpljujućoj bitci kod Hotina. Ona je pak, završena mirovnim sporazumom kojim su Poljaci pristali Turcima predati Hotin i obećati da se više neće miješati u moldavske unutrašnje stvari; usprkos toga, obje strane su ishod rata proglasile svojom pobjedom.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]