Počasni naslovi u Katoličkoj crkvi

Počasni naslovi u Katoličkoj crkvi[uredi | uredi kod]

"Velečasni" se koristi za svećenike, a može i za đakone.
"Prečasni" (lat. reverendissimus) koristi se za svećenike koji obnašaju neke značajnije službe, npr. povjerenici su nekih odjela, dekani, kanonici, generali redova i sl. Taj naslov dodjeljuje biskup.
Počasni naslov "monsinjor" dodjeljuje papa crkvenim osobama zbog posebnih zasluga koje su stekli svojim radom u crkvenoj zajednici ili pak rade u biskupijskim kurijama. Među monsinjorima se najčešće traže kandidati za biskupe. Svi monsinjori nisu biskupi, ali su biskupi najčešće i monsinjori.
Biskupa i nadbiskupa najčešće se oslovljava s "preuzvišeni", "ekscelencijo" ili pak s familijarno-počasnom titulom "oče biskupe" odnosno "oče nadbiskupe".
Počasni naslov "uzoriti" ili "eminencijo" koristi se u obraćanju kardinalu.
"Sveti Oče" naslov je kojim se oslovljava papu, dok "Vaša Svetosti" je izraz u trećem licu koja dolazi tamo gdje bi inače došla zamjenica Vi. Nije pravilno papu osloviti uvodno sa "Vaša Svetosti", što je česta pogreška, već treba npr. "Sveti Oče, Velika mi je čast što mi je dopušteno da pred Vašu Svetost... itd."
"Časna sestra" počasni je naslov kojim se oslovljava redovnica, a upotrebljavaju se i familijarni nazivi "sestra" ili "časna", uz koje je zgodno dodati i njezino ime.