Pjesma kitova

Izvor: Wikipedia

Zvuci kitova, poznatiji po kolokvijalnom nazivu pjesma kitova, su zvukovi koje prave kitovi a koji se koriste za različite vrste komunikacija.[1]

Mehanizmi za proizvodnju zvuka se razlikuju od jende porodice kitova do druge. Morski sisavci, kao što su kitovi, delfini i pliskavice, daleko više ovise o zvuku kao sredstvu komunikacije i osjetila nego kopneni sisavci, jer su ostala osjetila manje efektivna u vodi. Vid je manje koristan za morske sisavce zbog načina na koji voda absorbira svjetlost. Miris je također ograničen, jer se molekule kroz vodu šire sporije nego u zraku, a što osjetilo čini manje korisnim. S druge strane je brzina zvuka u vodi četiri puta veća nego u atmosferi na nadmorskoj razini. Zbog toga što su morski sisavci tako ovisni o sluhu za komunikaciju i prehranu, ekolozi i cetolozi su zabrinuti kako bi im mogla naškoditi povećana ambijentalna buka u svjetskim oceanima izazvana brodovima, sonarima i pomorskim seizmičkim istraživanjima.[2]

Riječ "pjesma" se prvenstveno koristi kako bi opisala matricu regularnih i predvidljivih zvukova koje tvore određene vrste kitova, prije svega grbavi kit. Oni se ponekad uspoređuju s muzikom, a mužjaci grbavih kitova se ponekad opisuju kao "stalni kompozitori" pjesama koje su "'upadljivo slični ljudskim muzičkim tradicijama".[3] Mužjaci grbavih kutova pjevaju jedino na području parenja, odnosno u periodu parenja, a pjesme grbavih kitova su slične, a ponekad gotovo identične, unutar iste populacije. Postoje pretpostavke kako time mužjaci grbavih kitova ističu svoje fizičke kvalitete ženkama.[4] Kliktanje koje prave ulješure i delfini ne predstavljaju "pjesmu", ali su nizovi kliktaja predmetom špekulacija o tome da predstavljaju indiviudalizirane ritmičke nizove kojima se pojedinačni kit predstavlja grupi te omogućava koordinacija prehrambenih aktivnosti.[5]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Communication and behavior of whales, R Payne. 1983. Westview Press
  2. (2012) "Blue Whales Respond to Anthropogenic Noise". PLoS ONE 7 (2): e32681. DOI:10.1371/journal.pone.0032681. PMID 22393434. 
  3. Payne Roger, quoted in: Author(s): Susan Milius. "Music without Borders", p. 253. Source: Science News, Vol. 157, No. 16, (15 April 2000), pp. 252-254. Published by: Society for Science & the Public.
  4. A.J. Wright and A Walsh (2010) Mind the gap: why neurological plasticity may explain seasonal interruption in humpback whale song. Journal of the Marine Biological Association of the United Kingdom, 90(8), 1489–1491.
  5. Michel Andre and Cees Kamminga (2000) Rhythmic dimension in the echolocation click trains of sperm whales: a possible function of identification and communication Journal of Marine Biological Association of the United Kingdom, Vol. 80, pp. 163-169.

Literatura[uredi - уреди]

  • Lone whale's song remains a mystery, New Scientist, issue number 2477, 11 December 2004
  • Frazer, L.N. and Mercado. E. III. (2000). "A sonar model for humpback whale song". IEEE Journal of Oceanic Engineering 25: 160–182. DOI:10.1109/48.820748. 
  • Helweg, D.A., Frankel, A.S., Mobley Jr, J.R. and Herman, L.M., “Humpback whale song: our current understanding,” in Marine Mammal Sensory Systems, J. A. Thomas, R. A. Kastelein, and A. Y. Supin, Eds. New York: Plenum, 1992, pp. 459–483.
  • In search of impulse sound sources in odontocetes by Ted Cranford in Hearing by whales and dolphins (W. Lu, A. Popper and R. Fays eds.). Springer-Verlag (2000).
  • Progressive changes in the songs of humpback whales (Megaptera novaeangliae): a detailed analysis of two seasons in Hawaii by K.B.Payne, P. Tyack and R.S. Payne in Communication and behavior of whales. Westview Press (1983)
  • "Unweaving the song of whales", BBC News, 28 February 2005.

Vanjske veze[uredi - уреди]