Otto Ernst Remer
| Otto Ernst Remer | |
|---|---|
 Otto Ernst Remer godine 1945.
| |
Karijera
| |
| Čin | Generalmajor |
| Važnije bitke | Drugi svjetski rat |
| Rod vojske | Heer (kopnena vojska) |
Otto-Ernst Remer (18. august 1912 – 4. oktobar 1997) je bio njemački oficir i neonacistički političar i aktivist, najpoznatiji po ključnoj ulozi koju je igrao u slamanju zavjere 20. jula.
Karijeru je započeo kao mladi oficir u Weimarskoj Njemačkoj, te nastavio u Trećem Reichu, posebno se istakavši u diviziji Grossdeutschland na Istočnom frontu gdje je zapovijedao jednom od njenih pukovnija. 20. jula 1944. je nakon neuspjelog atentata na Hitlera primio zapovijed od Paula von Hasea, jednog od zavjerenika, da uhapsi Josepha Goebbelsa, ministra propagande i Hitlerovog suradnika. Remer je ispočetka, uvjeren da je Hitler mrtav, mislio poslušati zapovijed. Goebbels ga je, međutim, nagovorio da primi telefonski poziv od Hitlera koji ga je uvjerio da je živ, te potom mu zapovijedio da pohapsi zavjerenike. Remer je to na kraju učinio, te je do kraja rata kao vjerni Hitlerov pristaša napredovao do čina generala.
Remer se poslije rata počeo baviti politikom u Zapadnoj Njemačkoj, osnovavši 1949. godine radikalno desnu Socijalističku partiju Reicha, koja je sebe smatrala nasljednicom Nacističke stranke. Partija je 1952. godine zabranjena, a protiv Remera je podignut kazneni postupak zbog zabranjene neonacističke aktivnosti. Remer je zbog toga pobjegao u inozemstvo, te tokom sljedećih nekoliko decenija uglavnom boravio po arapskim zemljama, gdje je uživao simpatije zbog antisemitskih stavova i nperijateljstva prema Izraelu. U domovinu se vratio 1980-ih, gdje je 1992. godine ponovno kazneno gonjen, ovaj put zbog javnog poricanja Holokausta. Zbog toga je emigrirao u Španiju gdje je tamošnji sud odbio njemački zahtjev za izručenje.