Opip

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Dodir ili opip je složeni skup više osjetila od kojih neka imaju posebne živčane završetke u koži, mišićima i drugdje, a reagiraju na raznolike podražaje i prenose primljene dojmove mozgu da ih dalje preradi. Osim što predstavlja svojevrsnu dopunu vidu, okusu i mirisu, često se na njega oslanjamo da provjerimo istinitost onoga što ti osjeti sugeriraju, a može da se nadomjesti i neki drugi osjet (npr. Brailleovo pismo koje slijepima omogućava čitanje dodirom prstiju.).

Osjetni organi za dodir su rasprostranjeni po čitavom tijelu. Dodir je osjetljiv kako na promjenu temperature, tako i na bol. Također nam daje i osjećaj prostora. Osim toga, djeluje kao sustav ranog upozorenja ljudskom tijelu – osjet topline i boli često govori našem mozgu da nam je tijelo u opasnosti prije nego što smo je svjesni, pa će tijelo odmah reagirati kako bi se zaštitilo.

Mnoga su istraživanja pokušala otkriti kako osjet dodira djeluje, otkrilo se da svaki živčani završetak ima vlastito receptivno polje – područje kože koje se podražuje kako bi se djelovalo na taj živac. Obavijesti o dodiru putuju od osjetnih završetaka, preko živčanih vlakana, somatskih živaca do središnjeg živčanog sustava. Receptorska polja razlikuju se u stupnju osjetljivosti i ovise o koncentraciji živčanih završetaka u različitim djelovima kože

Osjetna područja za toplo i hladno su međusobno povezana, ali i odvojena osjetna područja za registraciju promjena u temperaturi okoline. Dodir objekta dovodi do osjeta temperature, a hoćemo li osjetiti toplo ili hladno ovisi o temperaturi podražaja, i u manjoj mjeri o temperaturi kože. Osjeti za temperaturu su relativni: kada je temperatura našeg tijela normalna možemo percipirati kožu druge osobe kao toplo, no kada imamo povišenu temperaturu koža druge osobe može nam se učiniti hladnom.

U koži postoje dvije vrste termičkih receptora: za toplo i za hladno. Receptori za hladno su smješteni bliže površini, a za toplo nešto dublje u koži. Receptori za toplo se aktiviraju pri povećanju temperature kože - kada kožna temperatura postane veća od 30 °C (osobito djeluju pri temperaturi od 39-40 °C), a za hladno pri smanjenju temperature – kada je temperatura kože manja od normalne (36 °C), pri 25-27 °C.

No, ako u isto vrijeme podražimo i tople i hladne receptore osjetit ćemo samo toplinu. Ako se temperatura kože povisi iznad 44 °C ili snizi ispod 17 °C aktiviraju se receptori za bol.