Nož (1999.)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Nož
Naslov originala Нож
Redatelj Miroslav Lekić
Scenarist Miroslav Lekić, Slobodan Stojanović i Igor Bojović po romanu Vuka Draškovića
Glavne uloge Žarko Laušević,
Bojana Maljević
Godina izdanja 1. ožujka 1999.
Trajanje 135 minuta
Država SR Jugoslavija
Jezik srpski
IMDb profil

Nož (srpski: Нож), srpska ratna drama snimljena 1999. godine. Scenarij su pisali Miroslav Lekić, Slobodan Stojanović i Igor Bojović na osnovi istoimenog romana Vuka Draškovića. U glavnim ulogama su Žarko Laušević i Bojana Maljević. Film ističe besmisao vjerskih podjela i osuđuje rješavanje vjerskih nesuglasica nasiljem. Ovo je gotovo epska priča, koja kroz priču likova govori o priči naroda i zlu koje se ponavlja kao prokletstvo kroz stoljeća. U potrazi za svojim korijenima, glavni junak filma otkriva nešto mnogo dublje i suptilnije. Kroz potragu za vlastitom samobitnošću on sve više upada u zatvoreni krug motivacije zla. Film je ljubavni triler s epskim sastavnicama, a ljubav je njegov ključni potencijal koji pokazuje kako iznad svakog osjećaja zla postoji još dublji i snažniji osjećaj.

Na 34. filmskim susretima 1999. u Nišu četiri glumca iz ovog filma dobili su nagrade.[1] Ljiljana Blagojević za najbolju žensku ulogu dobila je nagradu Carica Teodora, a Aleksandar Berček za najbolju mušku ulogu nagradu Car Konstantin. Bojana Maljević dobila je povelju za najbolju žensku ulogu, a Svetozar Cvetković nagradu za najbolju epizodnu mušku ulogu.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavna nit filma prati život Ilije Jugovića/Alije Osmanovića, dok sporedna radnja prati događaje iz života Atifage Tanovića. Događaji počinju u jednom selu kraj Gacka tijekom Drugog svjetskog rata. Jugovići (Srbi) i Osmanovići (muslimani) susjedi su i kumovi zavađeni oko granice između njihovih imanja. Hodža Vehbija je svjestan kako Osmanovići potječu od Jugovića, ali na njegovo inzistiranje Osmanovići na Božić po julijanskom kalendaru 1942. naoružani upadaju u dom Jugovića. Tu izvrše stravičan pokolj cijele obitelji koja se bila okupila kako bi proslavila svoj blagdan, ali poštede malog Iliju, tek rođenu nekrštenu bebu. Njega odnesu u svoje selo i predaju ga Rabiji, čiji je muž poginuo te noći u pohodu na Jugoviće. Namjera im je da Rabija odgaja malog kao svoje dijete i da naprave od njega Muslimana koji će mrzjeti i ubijati Srbe. Protu Nićifora Jugovića spalili su zajedno sa seoskom crkvom.

Međutim, u Osmanoviće upadaju četnici i pokolju Muslimane, ali Rabija se uspijeva sakriti na tavanu kuće s malim Ilijom, a četnici odnose njenog pravog sina, vjerujući da je to srpsko dijete koje su Osmanovići oteli Jugovićima. Mali Ilija preživljava rat i odrasta kao Alija Osmanović uz Rabiju, vjerujući da mu je ona prava majka, a da su četnici odnijeli njegovog brata. Alija kasnije odlazi u Sarajevo na studije, ali ga slučaj njegovoga nerođenog brata proganja i on ga odlučuje pronaći. U Sarajevu se uz veliko negodovanje majke Rabije zaljubljuje u Srpkinju Milicu. Prilikom jednog posjeta Osmanovićima gotovo slučajno susreće seoskog hodžu, tajanstvenog čovjeka poznatog kao „Sikter“ efendija. Od njega Alija, tj. Ilija, saznaje strašnu istinu o svom podrijetlu i istina se počinje otkrivati.

Odstupanja od romana[uredi - уреди | uredi izvor]

Kraj filma bitno odstupa od kraja romana, u svijetlu oružanih sukoba na području Bosne i Hercegovine tijekom devedesetih godina 20. stoljeća, koji su omogućili radnji filma dati jednu novu dimenziju koja u romanu ne postoji. Na kraju filma, Ilija (odnosno Alija, koji se vratio svom srpskom imenu i samobitnosti) tijekom rata ukršta puteve sa Selimom Osmanovićem, koji je kao beba ukraden od Ilijine pomajke Rabije. Selim, kojeg su ukrali četnici, odgojen je kao Srbin (pod imenom Miloš) i zapovjednik je jedne jedinice srpske vojske. Kada Miloš legitimira Iliju, otkriva da su obojica navodno rođeni u istom selu u isto vrijeme, i sumnja da je Ilija špijun s lažnom samobitnošću. U međusobnom sukobu, koji prijeti tragičnim završetkom, otkrivaju strašnu istinu i konačno pronalaze jedan drugog.

Međutim, u romanu ova scena uopće ne postoji, budući da je roman prvi put objavljen više od deset godina prije početka sukoba u Jugoslaviji. U romanu, Ilija i Selim se također sreću i upoznaju na kraju, ali pod potpuno drugim okolnostima. Naime, kada Milan Vilenjak posjeti Atifagu Tanovića kako bi osvetio svog strica, Atifaga mu otkriva istinu o Jugovićima i Osmanovićima, ali mu također otkriva i da je on (Vilenjak) zapravo Selim Osmanović, kojeg su ukrali četnici i odgojili kao Srbina. Ipak, u filmu su Vilenjak i Selim Osmanović dva različita lika.

Uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Žarko Laušević kao Alija Osmanović/Ilija Jugović
  • Bojana Maljević kao Milica Janković
  • Aleksandar Berček kao Halil „Sikter“ efendija
  • Ljiljana Blagojević kao Rabija Osmanović
  • Petar Božović kao Sabahudinaga/Atifaga Tanović
  • Nikola Kojo kao Hamdija/Milan Vilenjak
  • Velimir Bata Živojinović kao prota Nićifor Jugović
  • Svetozar Cvetković kao Komandir Miloš/Selim Osmanović
  • Dragan Maksimović kao Zulfikar Osmanović
  • Josif Tatić kao Kemal Osmanović
  • Dragan Nikolić kao hodža Vehbija
  • Dragan Zarić kao Đorđe Vilenjak
  • Nenad Jezdić kao mladi Atifaga Tanović
  • Mira Banjac kao Nena Hikmeta
  • Slobodan Ćustić kao Husein Osmanović
  • Marko Baćović kao četnički vojvoda
  • Cvijeta Mesić kao Miličina tetka
  • Branimir Brstina kao vojnik u džipu
  • Dubravko Jovanović kao Bratomir Jugović
  • Goran Sultanović kao ustaški zapovjednik
  • Vladan Dujović kao ustaški bojnik
  • Vojin Ćetković kao Ljubo Nikšićanin
  • Mihajlo Bata Paskaljević kao slastičar
  • Dušan Tadić kao profesor medicine
  • Bojana Kovačević kao Ljubica Jugović
  • Ras Rastoder kao vozač
  • Miodrag Krivokapić kao Risto Krivodolac

...

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. arhiva.glas-javnosti.rs, "Gran pri "Naisa" Bati Stojkoviću", objavljeno 27. kolovoza 1999., pristupljeno 31. prosinca 2013.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]