Prijeđi na sadržaj

Nipkowljev disk

Izvor: Wikipedija
Shematski prikaz kružnih putanja koje trasiraju rupe u Nipkowljevom disk

Nipkowljev disk, također poznat kao skanirajući disk, je mehanički uređaj za skeniranje slika koga je izmuio Paul Gottlieb Nipkow. Patentiran je godine 1884. a predstavljao je ključnu kompopnentu u razvoju mehaničke televizije 1920-ih.

Uređaj je u susštini mehanički disk na okretanje (koji može biti izrađen od bilo kakvog materijala kao što je metal, plastika, karton i sl.), a u kome su u jednakim razmacima izbušene rupe istog promjera. Te rupe su postavljene tako da u jednom okretu čine spiralu poput gramofonske ploče.

Leća projicira sliku ispred neposredno na disk.[1] Svaka rupa u spiralu uzima "komadić" slike koji je od senzora prepoznat kao svjetlo ili tama. Ako je senzor napravljen tako da kontrolira svjetlo iza drugog Nipkowljevog diska koji se rotira istom brzinom i u istom smjeru, slika će biti reproducirana liniju po liniju. Veličinu reproducirane slike određuje veličina diska; što je veći disk, bit će veća slika.

Nipkowljev disk je omogućio korištenje relativno jednostavnih senzora u obliku jedne fotoćelije ili fotodiode, ali su nedostaci bili u ograničenom broju skaniranih linija (30 - 100, vrlo rijetko 200), ne-linearnoj geometriji skeniranih slika (koje su bile "iskrivljene"), te, konačno veličini uređaja nasuprot kojoj su slike bile malene (i zahtjevale mnogo rasvjete).

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „The Nipkow disk”. Users.swing.be. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-18. Pristupljeno 2. III 2010. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]