Moždane opne

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Moždane opne, moždane ovojnice ili moždanice (lat. meninges) su vezivni omotači, jedan ili više, na površini CNS-a kičmenjaka koji imaju zaštitnu i metaboličku ulogu. Nalaze se između mozga i lobanje i između kičmene moždine i kičmenih pršljenova. Izgrađene su od rastresitog i gustog vezivnog tkiva.

Moždanice kičmenjaka[uredi | uredi kod]

Kičmenjaci, zavisno od stupnja evolucionog razvoja, mogu imati jednu, dve ili tri moždane opne.

Moždane opne kolosuta i riba[uredi | uredi kod]

Kolouste i veliki broj vrsta riba imaju samo jednu moždanicu, tzv. primarnu moždanu opnu (meninx primitiva). Izgrađena je od struktura kompaktnog vezivnog tkiva u kome se nalaze krvni sudovi i melanofore. Između nje i skeleta (lobanje i kičmenih pršljenova) nalazi se šupljina (duplja) perimeningealni prostor ispunjena rastresitim vezivnim tkivom bogatim masnim ćelijama.

Moždanice suvozemnih kičmenjaka[uredi | uredi kod]

Kod kopnenih kičmenjaka (vodozemci, gmizavci i ptice), osim sisara i nekih riba (prave košljoribe) primarna moždanica se diferencira na dve opne:

  • tvrdu moždanicu (dura mater), spoljašnja opna fibrozne građe;
  • primarnu meku moždanicu (pia mater primitiva syn. meninx sekundaria) ili leptomeninx, unutrašnja opna od rastresitog vezivnog tkiva.

Perimeningealni prostor je ispunjen cerebrospinalnom tečnošću u kojoj se nalazi CNS vezan jednom vezivnom trakom za okolne skeletne elemente.

Kod nekih ptica dolazi do delimične diferencijacije leptomeninksa na:

  • paučinastu moždanicu (arachnoidea) i
  • sekundarnu meku moždanicu (pia mater), unutrašnju opnu.

Moždanice sisara[uredi | uredi kod]

Moždane opne - šematski

Sisari imaju diferencirane tri moždanice:

  • meka (pia mater), naziva se još i sekundarna meka moždanica jer nastaje diferencijacijom primarne meke moždanice; naleže na nervno tkivo
  • paučinasta (arachnoidea)
  • tvrda (dura mater).

Meka i paučinasta moždanica nastaju diferencijacijom, koja je otišla dalje nego kod ptica, primarne meke moždanice. Obe imaju isto embrionalno poreklo, nastaju od mezenhimskog materijala nervne kreste i mezoderma po čemu se razlikuju od tvrde moždanice koja je čisto mezodermalnog porekla.

Meka moždanica sisara je bogata krvnim sudovima koji prodiru u unutrašnjost mozga i kičmene moždine i snabdevaju ih krvlju. Naleže na CNS prateći sve brazde i vijuge i sa epitelom pojediniu delova mozga formira horioidne pleksuse. Nasuprotot mekoj, paučinasta moždanica je siromašna krvnim sudovima, ali je zato bogata limfom. Tvrda moždana opna je dobro prokrvljena i obrazuje nabore:

  • uzdužni (sagitalni) koji zalazi između hemisfera mozga;
  • poprečni koji se uvlači između prednjeg i malog mozga.

Između tvrde i paučinaste moždanice nalazi se subduralni prostor, a između paučinaste i meke moždanice je subarahnoidni prostor ispunjen cerebrospinalnom tečnošću.

Moždane opne čoveka[uredi | uredi kod]

Crtež moždanih opni čoveka (čeoni presek mozga): 1 -subduralni prostor; 2 - subarahnoidni prostor; 3 - meka moždanica; 4 - paučinasta moždanica; 5 - tvrda moždanica; 6 - kora velikog mozga

CNS čoveka je, kao i kod drugih sisara, obavijem sa tri moždane opne: tvrdom, paučinastom i mekom. Osim što ga obavijaju, ove opne mu pružaju potporu, štite ga i pregrađuju njegovo tkivo. Upala moždanih opni naziva se meningitis, bolest koja može imati ozbiljne posledice.

Tvrda moždana opna[uredi | uredi kod]

Predstavlja nastavak gustog vezivnog tkiva koje prianja na periost kosti. Na njoj se razlikuju dve površine:

  • sinusni endotel je površina okrenuta prema kosti; ima sloj spljoštenih ćelija koje po građi liče na fibroblaste;
  • neurotelijum je površina okrenuta ka paučinastoj moždanici, slične je građe kao prethodna.

Subduralni prostor sadrži malo tkivne tečnosti.

Paučinasta moždanica[uredi | uredi kod]

Obuhvata dva dela:

  • arahnoidnu membranu koja se u stvari sastoji od pet do osam slojeva spljoštenih ćelija fibroblasta koji su međusobno povezani tako da predstavljaju barijeru između subduralnog i subarahnoidnog prostora čime sprečavaju mešanje tkivne tečnosti i likvora;
  • arahnoidne trabekule su u obliku stubova izgrađenih od kolagenih vlakana; trabekule su isprepletane (paukolik izgled) unutar subarahnoidnog prostora.

Subarahnoidni prostor je na nekim mestima proširen u cisterne, ispunjen likvorom i u njemu se nalaze:

Meka moždanica[uredi | uredi kod]

Naleže direktno na nervno tkivo CNS-a i sastoji se od nekoliko delova:

  • spoljašnji epitel pije, nalazi se na površini koja je okrenuta ka paučinastoj moždanici;
  • sloj kolagenih vlakana postavljenih paralelno ispod prethodnog sloja;
  • sloj vezivnog tkiva izgrađen od kolagenih vlakana, fibroblasta i makrofaga;
  • unutrašnji sloj pije koji naleže na površinu nervnog tkiva.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Guyton,A. C, Hall, J. E:Medicinska fiziologija, Savremena administracija, Beograd, 1999.
  • Davidović, Vukosava: Uporedna fiziologija, ZUNS, Beograd, 2003.
  • Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata - praktikum, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 1999.
  • Kalezić, M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001.
  • Mariček, Magdalena; Ćurčić, B; Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1996.
  • Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997.
  • Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
  • Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, Beograd, 1989.
  • Petrović, V. M, Radojčić, R, M: Uporedna fiziologija (drugi deo), ZUNS, Beograd, 1994.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečje novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]