Moždane opne
Moždane opne, moždane ovojnice ili moždanice (lat. meninges) su vezivni omotači, jedan ili više, na površini CNS-a kičmenjaka koji imaju zaštitnu i metaboličku ulogu. Nalaze se između mozga i lobanje i između kičmene moždine i kičmenih pršljenova. Izgrađene su od rastresitog i gustog vezivnog tkiva.
Moždanice kičmenjaka[uredi | uredi kod]
Kičmenjaci, zavisno od stupnja evolucionog razvoja, mogu imati jednu, dve ili tri moždane opne.
Moždane opne kolosuta i riba[uredi | uredi kod]
Kolouste i veliki broj vrsta riba imaju samo jednu moždanicu, tzv. primarnu moždanu opnu (meninx primitiva). Izgrađena je od struktura kompaktnog vezivnog tkiva u kome se nalaze krvni sudovi i melanofore. Između nje i skeleta (lobanje i kičmenih pršljenova) nalazi se šupljina (duplja) perimeningealni prostor ispunjena rastresitim vezivnim tkivom bogatim masnim ćelijama.
Moždanice suvozemnih kičmenjaka[uredi | uredi kod]
Kod kopnenih kičmenjaka (vodozemci, gmizavci i ptice), osim sisara i nekih riba (prave košljoribe) primarna moždanica se diferencira na dve opne:
- tvrdu moždanicu (dura mater), spoljašnja opna fibrozne građe;
- primarnu meku moždanicu (pia mater primitiva syn. meninx sekundaria) ili leptomeninx, unutrašnja opna od rastresitog vezivnog tkiva.
Perimeningealni prostor je ispunjen cerebrospinalnom tečnošću u kojoj se nalazi CNS vezan jednom vezivnom trakom za okolne skeletne elemente.
Kod nekih ptica dolazi do delimične diferencijacije leptomeninksa na:
- paučinastu moždanicu (arachnoidea) i
- sekundarnu meku moždanicu (pia mater), unutrašnju opnu.
Moždanice sisara[uredi | uredi kod]

Sisari imaju diferencirane tri moždanice:
- meka (pia mater), naziva se još i sekundarna meka moždanica jer nastaje diferencijacijom primarne meke moždanice; naleže na nervno tkivo
- paučinasta (arachnoidea)
- tvrda (dura mater).
Meka i paučinasta moždanica nastaju diferencijacijom, koja je otišla dalje nego kod ptica, primarne meke moždanice. Obe imaju isto embrionalno poreklo, nastaju od mezenhimskog materijala nervne kreste i mezoderma po čemu se razlikuju od tvrde moždanice koja je čisto mezodermalnog porekla.
Meka moždanica sisara je bogata krvnim sudovima koji prodiru u unutrašnjost mozga i kičmene moždine i snabdevaju ih krvlju. Naleže na CNS prateći sve brazde i vijuge i sa epitelom pojediniu delova mozga formira horioidne pleksuse. Nasuprotot mekoj, paučinasta moždanica je siromašna krvnim sudovima, ali je zato bogata limfom. Tvrda moždana opna je dobro prokrvljena i obrazuje nabore:
- uzdužni (sagitalni) koji zalazi između hemisfera mozga;
- poprečni koji se uvlači između prednjeg i malog mozga.
Između tvrde i paučinaste moždanice nalazi se subduralni prostor, a između paučinaste i meke moždanice je subarahnoidni prostor ispunjen cerebrospinalnom tečnošću.
Moždane opne čoveka[uredi | uredi kod]

CNS čoveka je, kao i kod drugih sisara, obavijem sa tri moždane opne: tvrdom, paučinastom i mekom. Osim što ga obavijaju, ove opne mu pružaju potporu, štite ga i pregrađuju njegovo tkivo. Upala moždanih opni naziva se meningitis, bolest koja može imati ozbiljne posledice.
Tvrda moždana opna[uredi | uredi kod]
Predstavlja nastavak gustog vezivnog tkiva koje prianja na periost kosti. Na njoj se razlikuju dve površine:
- sinusni endotel je površina okrenuta prema kosti; ima sloj spljoštenih ćelija koje po građi liče na fibroblaste;
- neurotelijum je površina okrenuta ka paučinastoj moždanici, slične je građe kao prethodna.
Subduralni prostor sadrži malo tkivne tečnosti.
Paučinasta moždanica[uredi | uredi kod]
Obuhvata dva dela:
- arahnoidnu membranu koja se u stvari sastoji od pet do osam slojeva spljoštenih ćelija fibroblasta koji su međusobno povezani tako da predstavljaju barijeru između subduralnog i subarahnoidnog prostora čime sprečavaju mešanje tkivne tečnosti i likvora;
- arahnoidne trabekule su u obliku stubova izgrađenih od kolagenih vlakana; trabekule su isprepletane (paukolik izgled) unutar subarahnoidnog prostora.
Subarahnoidni prostor je na nekim mestima proširen u cisterne, ispunjen likvorom i u njemu se nalaze:
Meka moždanica[uredi | uredi kod]
Naleže direktno na nervno tkivo CNS-a i sastoji se od nekoliko delova:
- spoljašnji epitel pije, nalazi se na površini koja je okrenuta ka paučinastoj moždanici;
- sloj kolagenih vlakana postavljenih paralelno ispod prethodnog sloja;
- sloj vezivnog tkiva izgrađen od kolagenih vlakana, fibroblasta i makrofaga;
- unutrašnji sloj pije koji naleže na površinu nervnog tkiva.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Guyton,A. C, Hall, J. E:Medicinska fiziologija, Savremena administracija, Beograd, 1999.
- Davidović, Vukosava: Uporedna fiziologija, ZUNS, Beograd, 2003.
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata - praktikum, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 1999.
- Kalezić, M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001.
- Mariček, Magdalena; Ćurčić, B; Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1996.
- Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997.
- Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
- Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, Beograd, 1989.
- Petrović, V. M, Radojčić, R, M: Uporedna fiziologija (drugi deo), ZUNS, Beograd, 1994.
- Popović S: Embriologija čoveka, Dečje novine, Beograd, 1990.
- Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
- Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.