Manastir Gomirje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Manastir Gomirje

Manastir sa hramom Svetog Jovana Preteče
Koordinate 45° 20′ 37" SGŠ, 15° 06′ 41" IGD
Država  Hrvatska
Godina osnivanja 1601
Ktitor Manastir Krka
Lokacija Gomirje
Jurisdikcija SPC


Koordinate: 45° 20′ 37" SGŠ, 15° 06′ 41" IGD
Manastir Gomirje je najzapadniji srpski manastir u Evropi. Nalazi se u Gorskom Kotaru u Republici Hrvatskoj i pripada Gornjokarlovačkoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve.

U okviru manastirskog kompleksa nalazi se hram Roždenija svetog Jovana Preteče.

Istorija[uredi | uredi kod]

Manastir Gomirje je nastao u vreme kada su se formirala prva srpska naselja u Gomirju, Vrbovskom i Moravicama krajem 16. veka. Osnovan je 1600. godine, a njegovi prvi graditelji bili su kaluđeri koji su došli iz manastira Krka i koji su počeli gradnju manastira 1601. godine. Tokom 17. veka svi manastirski objekti bili su sagrađeni od drveta.

Početkom 18. veka otpočinju pripreme za izgradnju zidane crkve i manastirskog konaka. Sazidana je 1719. godine nova manastirska crkva, a 1730. i manastirsko zdanje sa 12 kelija i trpezarijom. Na manastirskom groblju na Veliku Gospojinu 1747. godine osveštao je vladika Pavle Nenadović, kasniji karlovački mitropolit, kapelu posvećenu Uspeniju Presvete Bogorodice. Na ovaj praznik u Gomorju se od tada održava veliki narodni sabor.

Kultura i obrazovanje[uredi | uredi kod]

Manastir je svoje najbolje razdoblje imao tokom 18. veka kada je postao prvorazredno kulturno i obrazovno središte Srba u ovom delu Habzburške monarhije. U Gomirju je delovala ikonografska škola koju je ustanovio Simeon Baltić i iz koje potiču mnogi ikonostasi i ikone u crkvama Gornjokarlovačke eparhije. Ovde je bio razvijen i prepisivački rad.

Tokom 19 veka nekoliko eminentnih i značajnih osoba je živelo u Gomirju. Između ostalih Josif Rajačić, mitropolit i srpski patrijarh, Sava Mrkalj, reformator srpskog pisma, a nakratko ovde je na proputovanju boravio i Nikola Tesla, kod svog ujaka, arhimandrita Nikolaja Mandića.[1]

Stradanja i obnova[uredi | uredi kod]

Najteži period manastir je prošao u 20. veku. Tokom Prvog svetskog rata bio je pretvoren u logor za politički optužene srpske sveštenike. U Drugom svetskom ratu ustaše su 1943. godine manastir zapalile. Samo je ostala demolirana manastirska crkva. Iguman Teofan Kosanović je ubijen. Vredno kulturno blago i biblioteka preneti su u Zagreb gde se i danas nalaze. Posle Drugog svetskog rata obnovljena je manastirska crkva, a od 1967. i ceo manastirski kompleks.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

  1. Петровић, Срећко (2021). Православље, бр.1304 од 15. јула, Реч-две са... Презвитер др Оливер Суботић аутор књиге "Тесла: Духовни лик". Београд: СПЦ. str. 35.