Poslije rata 1992-95 u Lipu kod Bihaća vratilo se četvoro Srba. Troje je umrlo (dvoje od gladi), a četvrto ponovo otišlo u izbjeglištvo. Posle njih četvoro u Lipu se više niko nije vraćao.
Od oko hiljadu predratnih stanovnika, isključivo Srba, u mjesnu zajednicu Lipa, kojoj pripadaju još i Doljani i Teočak, „vratila” se samo crkva Presvetog Vaznesenja Gospodnjeg, sagrađena i osveštana prije više od jednog vijeka. Dva puta je od tada rušena. Prvi put 1941. a drugi put 1995. godine. Njenu obnovu finansirali su seljani rasuti po svijetu.
Boli bivše stanovnike Lipe, Doljana i Teočaka i to što svih poratnih godina neki drugi ljudi koriste njihova imanja, što se eksploatišu šume i majdani. I sve to bez ikakve kontrole, ali i bez ijedne marke nadoknade.[2]
↑Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine.
↑Srpska sela blijede na geografskoj karti -Politika, 12/08/2009