Leteća bomba

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Leteća bomba V-1.

Leteća bomba je vrsta aerodinamičkog vođenog projektila sa nepokretnim krilima, vlastitim pogonom i sistemom vođenja ili samonavođenja na daljinu. Od rakete se razlikuje po tome što krila imaju ulogu stvaranja uzgona i povećanja doleta bombe.

Istorija i razvoj[uredi | uredi kod]

Ideju za ostvarenje dao je francuski oficir Rene Lorin. On 1907. predlaže avion samonosećih krila, sa nabojno-mlaznim motorom (Lorenova cijev, Loren-motor), težine 500 kg. Predviđa vođenje leteće bombe radiom, a za stabilan let žiroskop za pravac, aneroidnu kutiju za održavanje visine i polijetanje katapultom.

U Prvom svjetskom ratu radi se na razvoju letećih bombi. Tako američka leteća bomba Bag (Bug) ima oblik aviona dvokrilca, motor od 40 KS i težinu 270 kg, od toga je pola eksploziva. Domet je bio oko 80 km. Stvorena je i prva formacija ovih letećih bombi ali nije upotrijebljena zbog kraja rata.

U Drugom svjetskom ratu Nijemci masovno koriste leteće bombe zemlja zemlja V-1 (Fieseler Fi-103, Fau-1, FGZ-76) za bombardovanje Londona i kasnije Antverpena. Izbačeno je preko 9300 letećih bombi, od kojih je ubijeno oko 6139 a teže ranjeno 17239 osoba. Na cilj je stiglo 29% projektila, 25% je palo zbog tehničkih problema poslije ili na samom lansiranju, a ostalo je oborila PAV artiljerija ili lovci.

Leteća bomba vazduh zemlja razvijena je od planirajuće bombe sa dodatnim pogonskim uređajima. Njemačke leteće bombe Henšel Hs-293 (Henschel Hs 293) i njihov razvoj verzije 294, 295 i 296 su korištene za napade na brodove saveznika. Leteće bombe zemlja-vazduh su također razvijane od Nijemaca (Henšel Hs 117) ali nisu upotrijebljene u ratu.

Poslije Drugog svjetskog rata dolazi do naglog razvoja letećih bombi svih vrsta, za 4 osnovne namjene: zemlja-zemlja (protivtenkovske, taktičke, strateške), zemlja-vazduh, vazduh-zemlja i vazduh-vazduh.

Kao predstavnici letećih bombi u poslijeratnom periodu se mogu uzeti protivtenkovske rakete SS.10, SS.11, Svingfajer (Swingfire), Maljutka, leteće bombe zemlja-zemlja strateške namjene SM-62 Snark i SM-64 Navajo (Navaho), zemlja-vazduh Bladhaund (Bloodhound), Hok (Hawk), vazduh-vazduh Matra R-530, Feniks (Phoenix), i vazduh-zemlja Blu Stil (Blue Steel) i Haund Dog (Hound Dog).

Korištena literatura[uredi | uredi kod]

  • Vojna enciklopedija, Beograd, 1973., knjiga peta, strana 54-59.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]