Izvorni kod stranice Lelantski rat

{{Infokutija vojni sukob
| sukob    = Lelantski rat
| dio      = 
| slika       = 
| opis_slike =
| datum        = oko 710‒650. pne.
| mjesto       = [[Eubeja]], [[drevna Grčka]]
| teritorija   = Eretrija je izgubila kontrolu nad ostrvima [[Andros]]om, [[Tinos|Tenosom]] i [[Kea|Kejom]]
| rezultat      = predmet rasprave među naučnicima
| strana1  = [[Eretrija]] i njeni saveznici
| strana2  = [[Halkida]] i njeni saveznici
| strana3  = 
| komandant1  = 
| komandant2  = 
| komandant3  = 
| snaga1   = 
| snaga2   = 
| snaga3   = 
| gubici1 = 
| gubici2 = 
| gubici3 =
| napomene       = 
}}
'''Lelantski rat''' moderni je naziv za vojni sukob između [[Halkida|Halkide]] i [[Eretrija|Eretrije]], dva [[Stara Grčka|starogrčka]] [[polis]]a na ostrvu [[Eubeja|Eubeji]], do koga je došlo tokom [[Arhajsko doba Grčke|ranog arhajskog razdoblja]], negde između 710. i 650. pne.<ref>U 19. veku istoričari su ovaj rat smeštali na početak ovog period, tj. na kraj 8. veka pne.; u poslednje vreme naučnici sve više naginju kasnijem datumu: stariji datumi dati su u Donald W. Bradeen, "The Lelantine War and Pheidon of Argo", ''Transactions and Proceedings of the American Philological Association'' ''78'' (1947:223-241) str. 223, napomena 1. Bradeen produženo ratovanje u ovom sukobu povezuje s usponom [[Fidon iz Arga|Fidona iz Arga]].</ref> Prema [[Antika|antičkoj]] predaji, uzrok rata bio je sukob oko plodne [[Lelantska dolina|Lelantske doline]] na ostrvu Eubeji. Zbog velike ekonomske važnosti Halkide i Eretrije sukob se proširio i na druge grčke države, pa su se brojni polisi pridruživali jednoj ili drugoj zaraćenoj strani te se veliki deo Grčke našao u ratu. Grčki istoričar [[Tukidid]] kaže da je Lelantski rat bio poseban po tome što je to bio jedini vojni sukob u razdoblju između [[Trojanski rat|trojanskog rata]] i [[Grčko-persijski ratovi|grčko-persijskih ratova]] u kome su međusobno ratovali gradovi udruženi u koalicije, a ne tek pojedinačni polisi.<ref name="Thuc.1,15">[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0003.tlg001.perseus-grc1:1.15 Tukidid, ''Istorija peloponeskog rata'', I, 15.]</ref> Antički autori ovaj sukob obično nazivaju "ratom između Halkiđana i Eretrijaca" ({{lang-grc|πόλεμος Χαλκιδέων καὶ Ἐρετριῶν}}):

<blockquote>"A najviše su se u davnom negdašnjem ratu, koji je izbio između Halkiđana i Eretrijaca, razdvojili i ostali Heleni kao saveznici jednih ili drugih".<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0003.tlg001.perseus-grc1:1.15 Tukidid, ''Istorija peloponeskog rata'', I, 15, 3] (prev. Stjepan Telar).</ref></blockquote>

== Datiranje rata ==
U antičkim izvorima ne postoje neposredna obaveštenja koja bi pomogla u datiranju ovog rata. [[Tukidid]]ova posredna obaveštenja ukazuju na vreme oko 705. pne., što bi taj rat smeštalo u sferu polulegende. Upravo u to doba dolazi do postepenog napuštanja lokaliteta [[Lefkandi]]ja, možda upravo zbog komešanja prouzrokovanih ratnim sukobom. [[Etiološki mit|Priče o osnivanju]] zajedničke eubejske kolonije na [[Ischia|Ishiji]] navode na zaključak da su sredinom 8. veka pne. Halkida i Eretrija još uvek sarađivale. Osim toga, pesnik [[Teognid]] možda implicira da je polovinom 6. veka pne. postojao neki sukob između Eretrije i Halkide.<ref>O tome ne postoji saglasnost: "Teognidovi stihovi 891‒894 svakako se ne odnose na rat, nego na društveni 'sukob' (''stasis'')", kaže Robin Lane Fox, Travelling Heroes in the Epic Age of Homer'', 2008, str. 158, nap. 16.</ref> Nekoliko naučnika iznelo je tezu da Teognid tu aludira na lelantski rat, no verovatnije je da on zapravo misli na neki drugi, neznatniji i još manje poznati lelantski rat: "Tu se svakako ne radi o nekom 'stogodišnjem lelantskom ratu'", primećuje Robin Lane Fox.{{sfn|Fox|2008|loc=str. 158}}

Posredna obaveštenja o ovom ratu nalaze se možda i u [[Hesiod]]ovim ''[[Poslovi i dani|Poslovima i danima]]''. Ovaj pesnik, naime, kazuje<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0020.tlg002.perseus-grc1:641-677 Hesiod, ''Poslovi i dani'', 654–662.]</ref> da je u nekom pesničkom nadmetanju u [[Halkida|Halkidi]] na Eubeji osvojio [[Tronožac (antika)|tronožac]] kao nagradu na igrama priređenim povodom sahrane nekog [[Amfidamant]]a.{{sfn|Sironić|Salopek|1977|loc=str. 37}} [[Plutarh]] je tog Amfidamanta identifikovao s halkidskim junakom koji je poginuo u bici tokom lelantskog rata, te je zaključio da taj deo pesme predstavlja kasniju [[Interpolacija|interpolaciju]] smatrajući da je Hesiod živeo pre lelantskog rata. Moderni ispitivači prihvatili su Plutarhovu identifikaciju Amfidamanta, ali su odbacili njegov zaključak. Naime, ako se taj rat zaista vodio u nekom razdoblju tokom poslednje trećine 8. veka pne., to bi se dobro uklapalo u danas prihvaćenu hronologiju za Hesioda.{{sfn|Easterling|Kenney|2002|loc=str. 93}} U tom slučaju, Hesiod je pobednički tronožac možda dobio upravo za izvođenje svoje ''[[Teogonija|Teogonije]]'', pesme za koju se čini da bi mogla biti namenjena [[Aristokratija|aristokratskoj]] publici kakva se bi se okupila na pogrebnim svečanostima u Halkidi.{{sfn|West|1966|loc=str. 43–45}} Odatle verovatno potiče i izmišljena priča o Hesiodovom pesničkom nadmetanju s Homerom, ovekovečena u spisu ''[[Nadmetanje Homera i Hesioda]]'' ({{lang-grc|Ἀγὼν Ὁμήρου καὶ Ἡσιόδου}}, često se citira i na {{jez-lat|Certamen Homeri et Hesiodi}} ili samo ''Certamen''), gde se opisuje kako je grčka publika prvenstvo dala Homeru, ali je kralj Paned, koji je vodio nadmetanje, pobedu dosudio Hesiodu, jer ovaj opeva zemljoradnju i mir, a Homer pokolj i rat.{{sfn|Sironić|Salopek|1977|loc=str. 37}}

== Izvori ==
[[Datoteka:Nestor Cup Cumae.jpg|thumb|250px|Jedan od najstarijih poznatih grčkih natpisa na tzv. [[Nestorov pehar|Nestorovom peharu]] iz [[Pitekuse|Pitekusa]], druga polovina 8. veka pne.]]
Budući da se lelantski rat vodio u veoma drevnom periodu grčke istorije, dok još nije bilo [[Istoriografija|istoriografije]], o tim događajima ne postoje zapisi iz tog vremena. Nekoliko kasnijih izvora i mnogo obimniji [[Arheologija|arheološki]] nalazi omogućuju da se stvori neka opšta slika o lelantskom ratu. Međutim, s obzirom na dvosmislenost antičkih izvora, datum i opseg tog rata još uvek predstavljaju predmet rasprava i sporenja među [[Klasična filologija|klasičarima]]. Neki su naučnici čak izneli tezu da ceo rat zapravo pripada sferi [[mit]]a,<ref name="Tausend1987">Klaus Tausend: "Der Lelantische Krieg – ein Mythos?", u: ''Klio'' No. 69, 1987, str. 499–514, naročito str. 513 sqq.</ref> odnosno da predstavlja potpunu fikciju.<ref name="Fehling1979">Detlev Fehling: "Zwei Lehrstücke über Pseudo-Nachrichten", u: ''Rheinisches Museum für Philologie'', No. 122, 1979, str. 199–210, posebno str. 204 sqq.</ref>

=== Pisani izvori ===
Ne postoje nikakvi zapisi o lelantskom ratu iz doba kad je on vođen ― kakva je, na primer, Tukidivova ''[[Istorija peloponeskog rata]]'' ― budući da se [[grčka istoriografija]] razvila tek nekih dve stotine godina kasnije, počev od [[Herodot]]ovog dela. I sama [[grčka književnost]] ne počinje pre kraja 8. veka pne., kad se obično smešta uobličavanje [[Homer]]ovih epova. Stoga se jedinim koliko-toliko savremenim izvorima o lelantskom ratu mogu smatrati samo drevni grčki pesnici [[Hesiod]] i [[Arhiloh]]. U istorijskim delima taj se rat prvi put spominje tek u 5. veku pne., dakle nekih dve stotine godina kasnije, no i ti su spomeni tek uopšteni i kratki.

U uvodu svoje ''Istorije peloponskog rata'' [[Tukidid]] (oko 460–oko 395. pne.) daje kratak pregled najstarije grčke istorije i pri tom napominje da Grci nisu preduzimali veće vojne akcije u razdoblju između [[Trojanski rat|trojanskog rata]] i [[Grčko-persijski ratovi|grčko-persijskih ratova]]. Kao izuzetak navodi rat između Halkiđana i Eritrejaca, tokom kojega se veći deo Helade svrstao uz jednu od zaraćenih strana:

{| width="90%" border="0" align="center"
|-
|οὐ γὰρ ξυνειστήκεσαν πρὸς τὰς μεγίστας πόλεις ὑπήκοοι, οὐδ’ αὖ αὐτοὶ ἀπὸ τῆς ἴσης κοινὰς στρατείας ἐποιοῦντο, κατ‘ ἀλλήλους δὲ μᾶλλον ὡς ἕκαστοι οἱ ἀστυγείτονες ἐπολέμουν. μάλιστα δὲ ἐς τὸν πάλαι ποτὲ γενόμενον πόλεμον Χαλκιδέων καὶ Ἐρετριῶν καὶ τὸ ἄλλο Ἑλληνικὸν ἐς ξυμμαχίαν ἑκατέρων διέστη.
|-
|"Nisu se naime pokoreni gradovi udruživali s najmoćnijim gradovima, niti su opet Heleni poduzimali vojne kao ravnopravni između sebe, nego su ratovali pojedini susjedi više međusobno. A najviše su se u davnom negdašnjem ratu, koji je izbio između Halkiđana i Eritrejaca, razdvojili i ostali Heleni kao saveznici jednih ili drugih."<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0003.tlg001.perseus-grc1:1.15 Tukidid, ''Istorija peloponeskog rata'', I, 15] (prev. Stjepan Telar).</ref>
|}

[[Herodot]] (484–425. pne.) kaže da je ovaj rat bio razlog za to što je 494. pne., kad je izbio [[jonski ustanak]], Eritreja poslala vojnu pomoć [[Milet]]u, koji se našao pod pretnjom [[Ahemenidsko carstvo|Persijskog carstva]], tvrdeći da je to stoga što je [[Milet]] podržao Eritreju u njenom ratu protiv Halkide, dok je [[Samos]] zauzeo suprotnu stranu:

{| width="90%" border="0" align="center"
|-
|οἱ γὰρ δὴ Μιλήσιοι πρότερον τοῖσι Ἐρετριεῦσι τὸν πρὸς Χαλκιδέας πόλεμον συνδιήνεικαν, ὅτε περ καὶ Χαλκιδεῦσι ἀντία Ἐρετριέων καὶ Μιλησίων Σάμιοι ἐβοήθεον.
|-
|"Milećani su, naime, ranije pomagali Eritrejcima u ratu protiv Halkiđana, u kome su Halkiđanima pomagali [[Samos|Samljani]] protiv Eritrejaca i Milećana".<ref name="Hdt.5,99">[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0016.tlg001.perseus-grc1:5.99.1 Herodot, ''Istorija'', V, 99, 1] (prev. Milan Arsenić).</ref>
|}

[[Plutarh]], koji je živeo još kasnije (oko 45–125) na dva mesta spominje predaju o lelantskom ratu. U svom ''Etičkom zborniku'' ''([[Moralia]])'' Plutarh kaže da je tokom rata halkidska [[Hopliti|pešadija]] bila dorasla eretrijskoj, ali da je zato halkidska [[konjica]] zaostajala za protivničkom; zbog toga su Halkiđani zatražili i dobili pomoć jednog [[Tesalija (oblast)|Tesalca]], [[Kleomah]]a iz [[Farsal]]a, koji je ušao u borbu naočigled svog [[eromenos|ljubavnika]] i čija je konjica pobedila Eretrijce. Prema Plutrarhu, u toj je bici poginuo i sam Kleomah, te je pokopan sa svim počastima, a zahvalni su mu Halkiđani podigli i počasni stub na [[Agora|agori]] u svom gradu:<ref name="Plut.Mor.760e–761b">[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0007.tlg113.perseus-grc1:760e Plutarh, ''Amatorius'', 17 (= ''Moralia'', 760e–761b.]</ref>

{| width="90%" border="0" align="center"
|-
|{…} ἧκεν [Κλεόμαχος] ἐπίκουρος Χαλκιδεῦσι τοῦ Θεσσαλικοῦ πολέμον πρὸς Ἐρετρεῖς ἀκμάζοντος• καὶ τὸ μὲν πεζὸν ἐδόκει τοῖς Χαλκιδεῦσιν ἐρρῶσθαι, τοὺς δ’ ἱππέας μέγ’ ἔργον ἦν ὤσασθαι τῶν πολεμίων• {…} ὁ Κλεόμαχος καὶ τοὺς ἀρίστους τῶν Θεσσαλῶν συναγαγὼν περὶ αὑτὸν ἐξήλασε λαμπρῶς καὶ προσέπεσε τοῖς πολεμίοις, ὥστε συνταράξαι καὶ τρέψασθαι τὸ ἱππικόν• ἐκ δὲ τούτου καὶ τῶν ὁπλιτῶν φυγόντων, ἐνίκησαν κατὰ κράτος οἱ Χαλκιδεῖς. τον μέντοι Κλεόμαχον ἀποθανεῖν συνέτυχε• τάφον δ’ αὐτοῦ δεικνύουσιν ἐν ἀγορᾷ Χαλκιδεῖς, ἐφ’ οὗ μέχρι νῦν ὁ μέγας ἐφέστηκε κίων•
|-
|"Kleomah je s tesalskim odredom otišao u rat protiv Eritrejaca kao saveznik Halkiđana; a u to je vreme bilo jasno da su Halkiđani jaki u pešadiji, ali im je bilo teško da izdrže napade neprijateljske konjice. (...) Kleomah, uzevši uz sebe neke od najboljih Tesalaca, napao je u sred neprijateljske konjice i naterao ih u bekstvo; videvši to, i njihovi hopliti okrenuše se u beg, tako da su Halkiđani na juriš pobedili. Međutim, slučajni je i Kleomah tu poginuo i Halkiđani pokazuju njegov grob na agori, iznad koga se i danas uzdiže visoki stub".<ref name="Plut.Mor.760e–761b"/>
|}

Na drugom mestu Plutarh spominje znamenito [[nadmetanje Homera i Hesioda]] povodom [[Pogrebne igre|pogrebnih igara]] organizovanih povodom pogibije halkidskog junaka po imenu [[Amfidamant]]. Plutarh kaže da je taj Amfidamant poginuo u borni za Lelantsku dolinu nakon što je izvršio nekoliko junačkih dela boreći se protiv Eritrejaca:<ref name="Plut.Mor.153f–154a">[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0007.tlg079.perseus-grc1:153f Plutarh, ''Gozba sedmorice mudraca'', 10 (= ''Moralia'' 153f–154a).]</ref>

{| width="90%" border="0" align="center"
|-
|ἀκούομεν γὰρ ὅτι καὶ πρὸς τὰς Ἀμφιδάμαντος ταφὰς εἰς Χαλκίδα τῶν τότε σοφῶν οἱ δοκιμώτατοι ποιηταὶ συνῆλθον• ἦν δ’ ὁ Ἀμφιδάμας ἀνὴρ πολεμικός, καὶ πολλὰ πράγματα παραχὼν Ἐρετριεῦσιν ἐν ταῖς περὶ Ληλάντου μάχαις ἔπεσεν.<ref name="Plut.Mor.153f–154a"/>
|-
|"Čuli smo da su se kod Amfidamantova groba jednom sreli najznamenitiji pesnici. Ovaj Amfidamant bio je ratni junak i mnoga dela je izvršio u borbama s Eretrijcima oko Lelantske doline".<ref name="Plut.Mor.153f–154a"/>
|}

Ovo Plutarhovo kazivanje često se povezivalo s pesničkim nadmetanjem za koje [[Hesiod]] u ''[[Poslovi i dani|Poslovima i danima]]'' kaže da je održano u čast pokojnog Amfidamanta i da je u njemu i on sam učestvovao, ali ne spominje [[Homer]]a niti Amfidamanta povezuje s lelantskim ratom:<ref name="Hes.654–656">[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0020.tlg002.perseus-grc1:641-677 Hesiod, ''Poslovi i dani'', 654–656.]</ref>

{| width="90%" border="0" align="center"
|-
|ἔνθα δ’ ἐγὼν ἐπ’ ἅεθλα δαίφρονος Ἀμφιδάμαντος<br />Χαλκίδα τ’ εἴς ἐπέρησα• τὰ δὲ προπεφραδμένα πολλὰ<br />ἄεθλ’ ἔθεσαν παῖδες μεγαλήτορος•
|-
|"A tad sam ja na igre mudroga Amfidamanta<br /> prešao u Halkidu: a mnoge su objavili<br /> i odredili nagrade sinovi velikodušna junaka".<ref name="Hes.654–656"/>
|}

[[Strabon]] (oko 63. pne.–23. naše ere) u svojoj ''[[Geografija (Strabon)|Geografiji]]'' kaže da su ta dva polisa, Halkida i Eretrija, nekada održavali prijateljske odnose te da su se zbog tog svog nekadašnjeg prijateljstva po izbijanju rata obe strane sporazumele oko nekih uslova ratovanja, posebno oko toga da se neće služiti [[Bacačke sprave|bacačkim spravama]].<ref name="Strab.10,1,11–12">[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0099.tlg001.perseus-grc1:10.1.11 Strabon, ''Geografija'', X, 1, 11–12.]</ref>

{| width="90%" border="0" align="center"
|-
|τὸ μὲν οὖν πλέον ὡμολόγουν ἀλλήλαις αἱ πόλεις αὗται, περὶ δὲ Ληλάντον διενεχθεῖσαι οὖδ’ οὕτω τελέως ἐπαύσαντο, ὥστε τῷ πολέμῳ κατὰ αὐθάδειαν δρᾷν ἕκαστα, ἀλλὰ συνέθεντο, ἐφ’ οἷς συστήσονται τὸν ἀγῶνα. δηλοῖ δὲ καὶ τοῦτο ἐν τῷ Ἀμαρυνθίῳ στήλη τις, φράζουσα μὴ χρῇσθαι τηλεβόλοις.
|-
|"Ti su gradovi uglavnom živeli u međusobnom prijateljstvu, a ni kad su izbile razmirice oko Lelantske doline nisu sasvim prekinuli odnose da bi svako po svom nahođenju vodio rat, nego su se dogovorili o uslovima ratovanja. To pokazuje i jedna stela u [[Amarint]]u, kojom se zabranjuje upotreba bacačkih sprava".<ref name="Strab.10,1,11–12"/>
|}

Na sličan sporazum ukazuje i pesnik [[Arhiloh]] iz 7. veka pne., drugi savremenik koji aludira na lelantski rat. On kazuje kako "ratnoborni gospari eubejski" u predstojećoj bici neće koristiti [[luk i strele]] ili [[Praćka|praćke]], nego samo [[mač]]eve:<ref name="Archil.Fr.3">Arhiloh, ''Anthologia lyrica Graeca'' 1<sup>2</sup>, 3 (Diehl) = [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A2008.01.0075%3Achapter%3D5%3Asection%3D3 Plutarh, ''Tezej'' V, 2–3].</ref>

{| width="90%" border="0" align="center"
|-
|Οὔ τοι πόλλ’ ἐπὶ τόξα τανύσσεται οὐδὲ θαμειαί<br /> σφενδόναι, εὖ’ ἄν δὴ μῶλον Ἄρης συνάγηι<br /> ἐν πεδίωι• ξιφέων δὲ πολύστονον ἔσσεται ἔργον<br /> ταύτης γὰρ κεῖνοι δάίμογές εἰσι μάχης<br /> δεσπόται Εὐβοίης δουρικλυτοί...<ref name="Archil.Fr.3"/>
|-
|"Neće mnogo strela biti izvučeno,<br /> niti će se praćke često zategnuti,<br /> kad god da se u dolini bitka zapodene;<br /> umesto toga napor će najveći podneti mačevi,<br /> jer tom su načinu ratovanja vični<br /> ratoborni gospari eubejski".<ref name="Archil.Fr.3"/>
|}

Naučnici su na temelju ovih pisanih izvora i čitavog niza različitih arheoloških nalaza rekonstruisali opšte konture lelantskog rata.

=== Arheološki nalazi ===
Arheološka su istraživanja pokazala da su prve sahrane ratnikâ u oblasti kasnijeg [[heroon]]a u Eretriji održane negde oko 710–705. pne.<ref name="Ainian1987">A. M. Ainian, "Geometric Eretria", u: ''Antike Kunst'', '''30''', 1987, str. 3–24.</ref> Poslednja takva sahrana datira se otprilike u 690. pne.<ref name="Ainian1987" /> Lokalitet Halkide, koji je i danas naseljen, nije bio predmet značajnijih arheoloških iskopavanja, no na slične sahrane ratnikâ ukazuju pisani izvori, posebno u vezi s Amfidamantom.<ref name="Plut.Mor.153f–154a" /> Oko 680. pne. iznad grobova ratnika podignuta je jedna trouglasta građevina u kojoj su se potom ostavljali [[Kult heroja|zavetni darovi palim herojima]].<ref name="Berard1970">C. Bérard, ''L'Hérôon á la porte de l'ouest'' (= ''Eretria'' 3), Bern, 1970.</ref> To je možda bilo povezano s obnovom neprijateljstava između dva grada nakon perioda zatišja ili primirja, zbog čega su se Eretrijci za pomoć obratili svojim umrlim [[heroj]]ima. Naselje Kseropol napušteno je, a groblje na lokalitetu [[Lefkandi]]ja, smeštenog između Halkide i Eretrije, prestalo je da se koristi otprilike u doba lelantskog rata, kad se i Eretrija pojavljuje kao važan lokalitet. Arheolozi su izneli tezu da je Lefkandi možda bio prethodnik Eretrije i da je napušten nakon pobede Halkiđana u ovom ratu.<ref>M. R. Popham, and L. H. Sackett, ''Excavations at Lefkandi, Euboea, 1964/1966. A Preliminary Report'', Thames and Hudson, London, 1968.</ref>

== Opšte prilike ==
[[Datoteka:Lelantischer Krieg.png|thumb|250px|[[Halkida]] i [[Eretrija]] u odnosu na Lelantsku dolinu. ''Ägäisches Meer'' = Egejsko more; ''Euböa'' = Eubeja; ''Lelantische Ebene'' = Lelantska dolina; ''Golf von Euböa'' = Eubejski zaliv; ''Attika'' = Atika.]]
Halkida i Eretrija su gradovi i luke na zapadnoj obali Eubeje. Oba grada želela su kontrolisati Lelantsku dolinu, a prvobitno su možda kao prirodnu granicu uzimali reku [[Lelant]], koja preseca tu dolinu pravcem sever ‒ jug. Premda se, strogo uzev, Eretrija nalazi izvan okvira same doline, taj je [[polis]] iz istorijskih razloga polagao pravo na nju. Razlog leži u tome što je najverovatnije Eretrija prvobitno služila kao luka nekog svog matičnog grada koji se nalazio istočno od nje. Taj je grad bio lociran na ušću reke Lelanta, blizu modernog [[Lefkandi]]ja. Antičko ime grada nije nam poznato, pa se danas i on uglavnom naziva "Lefkandi", po imenu današnjeg obližnjeg naselja. Lefkandi je doživeo teška razaranja negde oko 825. pne., nakon čega je veći deo njegove populacije najverovatnije prešao u Eretriju.<ref name="Popham/Sackett">M.R. Popham & L.H. Sackett, ''Lefkandi 1: The Iron Age'', London 1980.</ref>

Eretrijci i Halkiđani nekada su bili u savezništvu s [[Atina (polis)|Atinjanima]], budući da su pripadali [[Jonjani|jonskom plemenu]]. Kao dokaz tome može poslužiti činjenica da su dva mesta za Jonjane u [[Delfi|delfskoj]] [[Amfiktionija|amfiktioniji]] bila data Atini i eubejskim Jonjanima, tj. Halkiđanima i Eretrijcima. No ova dva grada brzo su se okrenula obližnjim [[Kikladi|Kikladskim ostrvima]] i udaljenijim zemljama za osnivanje naseobina i razvijanje trgovine.

U 8. veku pne. Eubeja je spadala među ekonomski najnaprednije helenske oblasti.<ref name="Parker1997S167">V. Parker, ''Untersuchungen zum Lelantischen Krieg'', Stuttgart, 1997, str. 167.</ref> Dva vodeća grada na tom ostrvu, Halkida i Eretrija, bila su među najaktivnijim grčkim polisima u osnivanju novih naseobina širom [[Sredozemlje|Sredozemlja]] i u tome su dugo vremena delovali u međusobnoj saradnji. Polovinom 8. veka pne. zajedno su osnovali koloniju [[Al Mina|Al Minu]], koja je trebalo da služi kao istureno mesto za trgovinu sa zemljama istočnog Sredozemlja.<ref>{{Cite journal |first=M. R. |last=Popham |title=Euboean Exports to Al Mina, Cyprus, and Crete: A Reassessment |journal=[[Annual of the British School at Athens]] |volume=78 |year=1983 |issue= |pages=281–290 |doi= |jstor=30102808 }}</ref> Otprilike u isto vreme ta dva grada započela su i sa osnivanjem naseobina na zapadu. Zajedno s [[Krf|Kerkirom]] Eretrija je osigurala pristup zapadnom Sredozemlju. Počev od druge četvrtine 8. veka pne. eubejski trgovci bili su prisutni na lokalitetu [[Pitekuse|Pitekusa]] na ostrvu [[Ischia|Ishiji]] u [[Tirensko more|Tirenskom moru]], na severnom kraju [[Napuljski zaljev|Napuljskog zaliva]], odakle su razvili snažne trgovačke veze s [[Etrurci]]ma. Nekoliko decenija kasnije osnovane su [[Kume]], prva grčka kolonija na [[Apeninsko poluostrvo|italskom kopnu]]. Oko 735. pne. Halkida je osnovala prvu grčku koloniju na [[Sicilija|Siciliji]], što je [[Tukidid]] smatrao istinskim početkom [[Grčka kolonizacija|grčke kolonizacije]]. Uskoro potom, osnovani su [[Regij]] i [[Messina|Zankle]], svaka na po jednoj strani strateški važnog [[Mesinski moreuz|Mesinskog moreuza]].<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0003.tlg001.perseus-grc1:6.4.5 Tukidid, ''Istorija peloponeskog rata''. VI, 4, 5–6.]</ref>

=== Uzroci rata ===
Prema antičkoj predaji, lelantski rat izazvan je sukobom oko Lelantske doline.<ref name="Plut.Mor.153f–154a" /> Ta veoma plodna oblast dugo je korišćenja za [[Poljoprivreda|poljoprivredu]], uključujući [[vinogradarstvo]]. Kako u Grčkoj nema mnogo plodnog zemljišta, ratovi oko obradive zemlje nisu bili retki u antici, posebno u [[Arhajsko doba Grčke|arhajskom razdoblju]], npr. između [[Megara|Megare]] i [[Atina (polis)|Atine]].<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0007.tlg007.perseus-grc1:8.1 Plutarh, ''Solon'', 8–10.]</ref> No, ipak je nejasno zašto je između Halkide i Eretrije odjednom izbio sukob oko Lelantske doline, nakon što su dugo vremena, kako se čini, tu oblast oba grada zajednički koristila.

Izbijanje sukoba moglo bi se povezati s nekom prirodnom katastrofom. Krajem 8. veka pne. [[Atika|Atiku]], [[Eubeja|Eubeju]] i druga obližnja ostrva pogodila je teška [[suša]].<ref>{{Cite journal |last=Camp |first=John McK., II |year=1979 |title=A Drought in the Late Eighth Century B. C |journal=[[Hesperia (journal)|Hesperia]] |volume=48 |issue=4 |pages=397–411 |doi=10.2307/147843 |jstor=147843 }}</ref> Sasvim je moguće da je to za posledicu imalo i napuštanje eretrijske naseobine na ostrvu [[Andros]]u.<ref>{{Cite journal |first=A. |last=Cambitoglou |first2=J. J. |last2=Coulton |lastauthoramp=yes |title=Ἀνασκαφαὶ Ζαγορᾶς Ἄνδρον |journal=Ephemeris |volume= |year=1970 |pages=154ff }}</ref> Ova suša i prateća glad možda su doveli do toga da su i Halkida i Eretrija istakle svoje pravo na isključivo korišćenje Lelantske doline.

== Tok rata ==
Rat između Halkide i Eretrije najverovatnije je izbio oko 710. pne. Premda su oba grada sigurno raspolagala značajnim [[Flota|brodovljem]], rat se vodio na kopnu.<ref>Prema Tukididu ([http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0003.tlg001.perseus-grc1:1.13.4 ''Istorija peloponeskog rata'', I, 13, 4]) "najstariju pomorsku bitku, za koju znamo, zametnuli su [[Korint|Korinćani]] s [[Korkira]]nima", i to 664. pne.</ref> Budući da se rat vodio u doba pre uvođenja [[Hopliti|hoplitskog]] načina ratovanja, ali bez upotrebe luka i strele te praćki,<ref name="Strab.10,1,11–12" /> većina ratnika verovatno su bili lako naoružani mačevaoci.<ref name="Parker1997">V. Parker, ''Untersuchungen zum Lelantischen Krieg'', Stuttgart, 1997.</ref> Prema drugačijem gledištu, rat se sastojao uglavnom iz [[Konjica|konjičkih]] borbi.<ref name="Tausend1987" /> [[Arhiloh]] u svojim stihovima o ovom ratu govori kao da se on vodio još za njegova života, a obično se uzima da je on umro oko 645. pne. Moguće je, i sasvim verovatno, da se sukob odvijao u nekoliko faza, ispresecanih primirjima, kakav je slučaj bio, na primer, s [[Peloponeski rat|peloponeskim ratom]] i s [[Mesenijski ratovi|mesenijskim ratovima]].

=== Vojske ===
Eretrija je na svom vrhuncu (koji se završio ovim ratom) mogla opremiti 3.000 pešaka, 600 konjanika i 60 bojnih kola. To implicira da je do rata došlo u doba prelaza s [[homer]]skih "ratnika pojedinaca", koji su ulazili u borbu na bojnim kolima i s neprijeteljem se borili kao [[heroj]]i opisani u ''[[Ilijada|Ilijadi]]'', na klasičnu [[Hopliti|hoplitsku]] borbu. Opseg i brojno stanje halkidskih snaga nisu poznati. Znamo jedino to da je njihova pešadija bila bolja od eretrijske, a konjica slabija.

=== Savezništva i opseg sukoba ===
Rat su morali prvenstveno voditi dva zaraćena grada i oblasti pod njihovom kontrolom. U doba tog sukoba eretrijska je država obuhvatala četvrtinu ostrva Eubeje, kao i obližnja [[Kikladi|kikladska]] ostrva ([[Andros]], [[Tinos|Tenos]] i [[Kea|Keja]]). O širenju sukoba na druge oblasti i o broju saveznika i dalje se raspravlja. U izvorima se eksplicitno spominju još tri učesnika lelantskog rata: [[Milet]]<ref name="Hdt.5,99"/> na strani Eretrije te [[Samos]]<ref name="Hdt.5,99" /> i [[Tesalija]]<ref name="Plut.Mor.760e–761b" /> na strani Halkide. Osim toga, neprijateljstva i savezništva između arhajskih grčkih država koja se spominju u drugim izvorima navela su ispitivače na razmišljanja i o drugim polisima koji su bili uključeni u taj sukob, pa su neki naučnici sugerisali da je u ratu učestvovalo i do četrdeset država.<ref>{{Cite journal |first=A. R. |last=Burn |title=The So-Called 'Trade-Leagues' in Early Greek History and the Lelantine War |journal=[[Journal of Hellenic Studies]] |volume=49 |year=1929 |issue=1 |pages=14–37 |doi=10.2307/625000 |jstor=625000}}</ref> Međutim, tako visok broj značio bi da su u to doba postojali opsežni sistemi političkih saveza, što većina naučnika ne smatra mogućim za 8. vek pne.<ref>E. Will, ''Korinthiaka'', Paris, 1955, str. 398–404.</ref> Čak i ako su brojni drugi gradovi u to doba bili u stanju rata, ne može se smatrati da je svaki sukob među grčkim državama u to vreme bio deo lelantskog rata. Stoga većina naučnika smatra da su u lelantskom ratu, pored navedenih gradova, učestvovali još samo [[Egina]], [[Korint]] i [[Megara]],<ref name="Cary1929">M. Cary, ''[[Cambridge Ancient History]]'' III, 1929, S. 622f.</ref> te možda još [[Hios]] i [[Eritra]] u Joniji.<ref name="Bradeen1947">{{Cite journal |first=D. W. |last=Bradeen |title=The Lelantine War and Pheidon of Argos |journal=Transactions of the American Philological Association |volume=78 |year=1947 |issue= |pages=223–241 |doi=10.2307/283496 |jstor=283496 }}</ref>

Polis na ostrvu [[Egina|Egini]] uglavnom se bavio trgovinom s [[Stari Egipat|Egiptom]] i u tome mu je glavni suparnik bio [[Samos]]. Samos je bio u savezu s Halkidom, što bi značilo da se Egina borila na strani Eretrije.<ref name="Bradeen1947" /> [[Korint]] i [[Megara]] međusobno su ratovali praktično tokom celog arhajskog doba, pre svega zbog toga što je Korint zauzeo poluostrvo [[Perahora|Perahoru]] (oko 750–725. pne.),<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0006:entry=perachora&highlight=perachora ''The Princeton Encyclopedia of Classical Sites'', s.v. Perachora.]</ref> koje je ranije pripadalo Megari.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0525.tlg001.perseus-grc1:1.44.1 Pausanija, ''Opis Helade'', I, 44, 1.]</ref> Delovanje Halkide i Korinta u kontekstu [[Grčka kolonizacija|kolonizacije]] zapadnog [[Sredozemlje|Sredozemlja]] ukazuje na savezništvo ili makar prijateljstvo između ta dva grada; Halkida je ranije sprečila koloniste iz Megare da se učvrste kod [[Lentini|Leontine]] na jugoistoku [[Sicilija|Sicilije]],<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0003.tlg001.perseus-grc1:6.4.1 Tukidid, ''Istorija peloponeskog rata'', VI, 4, 1.]</ref> dok je Korint, sa svoje strane, oterao koloniste s Eretrije s [[Krf|Kerkire]].<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0007.tlg084b.perseus-grc1:11 Plutarh, ''Quaestiones Graecae'', 11.]</ref> Analogijom se pretpostavlja da je takvo prijateljstvo postojalo i između Megare i Eretrije. [[Herodot]] kaže da je [[Hios]] podržao Milet u [[Jonski ustanak|jonskom ustanku]], jer je Milet ranije pomogao Hijanima protiv maloazijske [[Eritra|Eritre]].<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0016.tlg001.perseus-grc1:1.18.3 Herodot, ''Istorija'', I, 18, 3.]</ref> Stoga se, na temelju takve lojalnosti Milećana, može pretpostaviti savezništvo Hiosa i Eretrije, kao i savezništvo Eritre i Halkide.

Većina naučnika danas smatra da savezništva između tako udaljenih gradova nisu mogla postojati u 8. veku pne. Umesto toga, možda su postojale određene bliskosti zasnovane na ličnim odnosima između pripadnika [[Aristokratija|aristokratije]], pa bi se za sigurne učesnike lelantskog rata mogli uzeti samo Eritreja, Halkida i tesalski plemić [[Kleomah iz Farsala]] sa svojim vojnim odredom.<ref name="Tausend1987" /> Nemački istoričar Detlev Fehling veruje da ceo lelantski rat predstavlja čistu fikciju koja je nastala u kasnijim vekovima na temelju čitavog niza "pseudo-vesti" ''(Pseudo-Nachrichten)''.<ref name="Fehling1979" /> No ovakva hiperkritična teza uglavnom je odbačena.<ref name=OCD>[[Simon Hornblower]] & [[Antony Spawforth]], ''[[The Oxford Classical Dictionary]]'', 3rd ed., 2003, s.v. Greece (prehistory and history), str. 650.</ref>

Oko 700. pne. eretrijska matica kod [[Lefkandi]]ja definitivno je razorena, za šta su verovatno bili odgovorni Halkiđani.<ref name="Popham/Sackett" /> To je preseklo vezu Eritrejaca sa Lelantskom dolinom. Otprilike u isto vreme eretrijski saveznik Milet poharao je grad [[Karist]] na jugu Eubeje.<ref name="Parker1997" /> U to doba Milet postaje najdominantnija država u istočnom delu [[Egejsko more|Egejskog mora]]. Lelantski rat (možda isprekidan [[Primirje|primirjima]]) potrajao je do sredine 7. veka pne. Možda je završen, u korist Halkide, intervencijom tesalske konjice pod vodstvom Kleomaha iz Farsala, iako nije sasvim jasno da li je ta bitka bila odlučujuća i da li je Halkida zaista iz rata izašla kao pobednik.<ref name="Plut.Mor.760e–761b" />

== Posledice ==
Eubeja, nekad vodeća oblast [[Stara Grčka|Grčke]], nakon ovog dugog rata pala je u zapećak.<ref name="Parker1997S167" /> I poražena Eretrija i verovatno pobednička Halkida izgubile su svoj nekadašnji ekonomski i politički značaj. Na tržištima širom Sredozemlja [[korintske vaze]] preuzele su primat od eubejske [[Grčka keramika|keramike]]. Vodeću ulogu u kolonizaciji preuzeli su polisi u [[Mala Azija|Maloj Aziji]], kao što su [[Milet]] (kolonizacija istoka) i [[Fokeja]] (kolonizacija zapada). Halkida je ušla u dugi period opadanja, a [[Kikladi|Kikladska ostrva]] koja je Eretrija nekad kontrolisala po svemu sudeći stekla su samostalnost. [[Teognid]] aludira na još jedan sukob oko Lelantske doline u 6. veku pne., pa se čini da su ta dva grada ponovo zaratila. U svakom slučaju, oba su grada nakon rata nastavila kolonizaciju poluostrva [[Halkidiki (poluostrvo)|Halkidike]] u severnoj Grčkoj. Zbog pomoći koju joj je pružio Milet Eretrija se osećala obaveznom da uzvrati i pomogne Miletu tokom [[Jonski ustanak|jonskog ustanka]]. Zbog toga su je [[Ahemenidsko carstvo|Persijanci]] razorili neposredno pre [[Maratonska bitka|maratonske bitke]] 490. pne. Halkida je zadržala kontrolu nad Lelantskom dolinom sve do 506. pne., kad je [[Atina (polis)|Atina]] tu osnovala svoju [[Kleruhija|kleruhiju]].<ref>{{Cite journal |first=H. B. |last=Mattingly |title=Athens and Euboea |journal=Journal of Hellenic Studies |volume=81 |issue= |year=1961 |pages=124–132 |doi=10.2307/628082 |jstor=628082 }}</ref>

== Reference ==
{{reflist|3}}

== Literatura ==
* {{cite book |title=Early Greece |url=https://archive.org/details/earlygreece0000murr_a4r2 |last=Murray |first=Oswyn |authorlink= |coauthors= |year=1993 |publisher=Fontana |location=London |isbn=0-00-686249-7 |pages= }}
* Parker, Victor (1997): ''Untersuchungen zum Lelantischen Krieg und verwandten Problemen der frühgriechischen Geschichte'' (= ''Historia'' Einzelschriften 109), Stuttgart. {{ISBN|3-515-06970-4}}
<!-- Ιστορία του Ελληνικού Εθνους (History of the Greek Nation) volume B. Ekdotiki Athinon, Athens 1971 -->
* {{cite journal | last = Boardman | first = John | year = 1957 | title = Early Euboean Pottery and History | journal = Annual of the British School at Athens | volume = 52 | pages = 1–29 }}
* {{cite journal | last = Bradeen | first = D.W. | year = 1947 | title = The Lelantine War and Pheidon of Argos | journal = Transactions of the American Philological Association | volume = 78 | pages = 223–241 | doi = 10.2307/283496 | publisher = Transactions and Proceedings of the American Philological Association, Vol. 78 | jstor = 283496 }}
* {{cite journal | last = Burns | first = A.R. | year = 1929 | title = The so-called ‘Trade-Leagues’ in Early Greek History and the Lelantine War | journal = [[Journal of Hellenic Studies]] | volume = 49 | pages = 14–37 | doi = 10.2307/625000 | publisher = The Journal of Hellenic Studies, Vol. 49 | jstor = 625000 }}
* {{cite journal | last = Donlan | first = Walter | year = 1970 | title = Archilochus, Strabo and the Lelantine War | journal = Transactions of the American Philological Association | volume = 101 | pages = 131–142 | doi = 10.2307/2936044 | publisher = Transactions and Proceedings of the American Philological Association, Vol. 101 | jstor = 2936044 }}
* {{cite book|last1=Easterling |first1=P.E. |last2=Kenney |first2=E.J. |year=2003 |title= The Cambridge History of Classical Literature. Vol. I: Greek Literature|location= Cambridge |ref = harv}}
* {{cite book|last=Lane Fox |first=Robin |year=2008 |title= Travelling Heroes in the Epic Age of Homer |location= London |ref = harv}}
* {{cite journal | last = Lambert | first = S.D. | year = 1982 | title = A Thucydidean Scholium on the ‘Lelantine War’ | journal = Journal of Hellenic Studies | volume = 102 | pages = 216–220 | doi = 10.2307/631143 | publisher = The Journal of Hellenic Studies, Vol. 102 | jstor = 631143 }}
* {{cite book|last1=Sironić |first1=Milivoj|last2=Salopek|first2=Damir |year=1977 |title= "Grčka književnost", u: Povijest svjetske književnosti, knj. 2 |location= Zagreb |ref = harv}}
* {{cite book|last=West|first=Martin L. |year=1966 |title= Hesiod: Theogony |url=https://archive.org/details/hesiodtheogony0000mlwe|location= Oxford University Press |ref = harv}}

{{Izabran}}

[[Kategorija:Starogrčki ratovi]]
[[Kategorija:Eubeja]]
[[Kategorija:Željezno doba]]