La Femme infidèle

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nevjerna žena

kino poster
Režija Claude Chabrol
Producent André Génovès
Scenario Claude Chabrol
Uloge Michel Bouquet
Stéphane Audran
Maurice Ronet
Muzika Pierre Jansen
Dominique Zardi
Fotografija Jean Rabier
Montaža Jacques Gaillard
Distribucija Compagnie Française de Distribution Cinématographique
Datum(i) premijere 22. I 1968.
Trajanje 98 min.
Zemlja  Francuska
Jezik francuski
Nevjerna žena na Internet Movie Database

Nevjerna žena ili Neverna žena (francuski La Femme infidèle) francuski je kriminalistički dramski film iz 1968. koji je režirao i napisao Claude Chabrol. Glavne uloge tumače Michel Bouquet, Stéphane Audran i Maurice Ronet. Radnja se odvija oko oženjenog muškarca koji otkriva da ga njegova supruga vara, te iz bijesa ubija njenog ljubavnika. Nevjerna žena se smatra jednim od najslavnijih i najboljih Chabrolovih ostvarenja, u kojim je spajao svoje motive psihološkog profiliranja likova sa žanrom trilera. Prodano je 682.295 kino ulaznica za film u Francuskoj.[1]

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Charles i Hélène Desvallées vode naizgled ugledan, ali rutinski bračni život. Dok Charles radi kao odvjetnik u Parizu, Hélène ostaje doma te se dosađuje. Sumnjičav, Charles unajmljuje privatnog detektiva da istraži da li ga supruga vara s drugim. Detektiv doista pronalazi dokaze koji potvrđuju da je ona imala aferu, i to sa spisateljem Victorom. Charles odlazi u Victorov dom te mu laže da on i supruga vode otvoreni brak. Ipak, usred prijateljskog razgovora, Charlesa obuzme napad ljubomore te u bijesu ubija Victora sa bistom. Nakon toga, briše svoje otiske prstiju i krv. Leš stavlja u Victorov auto te nakon raznih peripetija baca isti u jednu močvaru.

Hélène neuspješno stoji ispred vrata ljubavnika, jer je Victor nestao, ali to ne smije naravno saopštiti Charlesu. Ugođaj u njihovom domu postaje sve napetiji. Zbog prijave Victorove razvedene žene, policija stiže i u njihov stan. Charles i Hélène niječu prisnije poznavanje Victora. Hélène otkriva u Charlesovoj jakni detektivsku fotografiju Victora, te ju zapali. Kada se policija vrati u njihov dom, Charles izjavi Hélène da ju "ludo voli" te potom odlazi na razgovor sa policijom.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Brak dobrostojećih junaka u jednom od najuglednijih redateljevih filmova emocionalno je prazan, zasnovan na ritualima i prividima. Isprva suprug promatra, uhodi i istražuje, a gledatelj je režijom stavljen u poziciju da uhodi s njim. Ali kada Charles ukloni Victora, tzv. žarište fokalizacije se mijenja – gledatelj je pozvan da promatra Charlesa očima njegove supruge. Osim toga, ono što ona nagađa gledatelj je vidio, a Charles je izabran kao objekt promatranja pa njegova vrijednost za Hélène očito nije više beznačajna. Stoga, dok policija ispituje Charlesa, njezino promatranje sugerira nastanak nove bračne povezanosti. Oživljavanje građanskog braka zločinom mračna je pretpostavka, a privlačnost i ritmičnost izlaganja pridaju dostojanstvo bliskosti likova, osobito snažno uspostavljen vezivanjem istoga postupka (promatranja) uz oboje junaka. Zanimljiva su stoga tumačenja prema kojima je gledatelj pozvan da se identificira sa snagom njihove motivacije kako bi reagirao konfliktnim emocionalno-moralističkim odnosom prema cjelini, što podsjeća na Ozloglašenu te Sukob u noći (Fritz Lang, 1952), s kojima je film uspoređivan. Modernistička virtuoznost postupka, duljih kadrova, ritma i tempa (ostvarenih montažom, pokretima kamere, glazbom), likovna privlačnost i stilizirane montažne strukture (npr. u izmjeni planova) proizvode vrsnu psihološku razradu Hélène i Charlesa, a višeznačni završni kadar (vožnja unatrag i zum unaprijed, pod utjecajem Vrtoglavice) zaključuje strukturu postupkom suprotnim onom na početku filma. Ponavljanje i suprotnosti i inače su od iznimne važnosti za konstrukciju prvoga redateljeva djela iz ciklusa filmova u kojima se junakinja zove Hélène.

—Nikica Gilić[2]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]