Križni cvijet
Križni cvijet (njem. Kreuzblume, eng. Cross flower, rus. Krestotsvet) je naziv za ukrasni element gotičke i neogotičke arhitekture u obliku četiriju stiliziranih latica ili listova koji sačinjavaju križ.[1] Motiv se nerijetko umnažao, pa tako postoje mnogi primjeri dvostrukih križnih cvjetova.[2]
Obično se nalazi na vršku tornjeva, fijala, zabata ili učelka (wimperge).[3]
Obzirom da su često bili izrađivani od poroznoga kamena, rijetko su sačuvani u izvornom obliku, tim prije što su zbog bogate skulpturalne modelacije pri kojoj su bila primjenjivana značajna istanjenja i preforacije, vrlo skloni pucanju, te stoga sačuvani samo fragmentarno.
Dva križna cvijeta na glavnim tornjevima Kölnske katedrale, oblikovani u neogotičkom stilu i postavljeni 1880. imaju promjer 6,40 i visinu od oko 9,50 metara.
Upravo kao što mu to kaže i naziv, vrh križnog cvijeta u pravilu je u formi cvijeta ili pupoljka[4] što svakako ima simboličko značenje, koje vjerojatno ima odraza u riječima sv. Terezije Avilske: „Sinovi zemlje svoju ljubav izražavaju ružama, a Gospodin, kao poruku svoje ljubavi, šalje trnje.“ Na taj način križ povezuje dva svijeta: zemaljski i nebeski, spajajući njihove suprotnosti.[5]
-
Crteži križnih cvjetova, Franz Sales Meyer: Systematisch geordnetes Handbuch der Ornamenti, 1888.
-
Križni cvijet, gradska vijećnica u Aachenu
-
Križni cvijet Kölnske katedrale, 1881. god.
-
Betonska kopija križnog cvijeta Kölnske katedrale
- Becker 2000 - Becker, Udo: The Continuum Encyclopedia of Symbols, New York, 2000., str. 74
- Cirlot 2001 - Cirlot, J. E.: A Dictionary of Symbols, translated by Jack Sage, London 2001., str. 68-71
- Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Križni cvijet, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 144
- Kappelmayer 2000 - Barbara Kappelmayr (ur.): Leksikon umjetnosti, preveo Roman Habunek, Rijeka, 2000., str. 255
- Müller/Vogel 2000 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 2, preveo Milan Pelc, Zagreb, 2000., str. 321, 327, 401