Kongres u Gnieznu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Spomenik Kongresu, podignut u Kołobrzegu 2000. godine na 1000-tu obljetnicu.

Kongres u Gnieznu ili Gnjezanski kongres (njemački: Akt von Gnesen ili Gnesener Übereinkunft, poljski: Zjazd gnieźnieński) je naziv za sastanak, odnosno diplomatsku konferenciju poljskog kneza Boleslava I Hrabrog i rimsko-njemačkog cara Otona III koji se odigrao 11. marta 1000. u mjesto Gniezno u današnjoj Poljskoj. Sastanak, kome je povod bilo Otonovo hodočašće na grob svog prijatelja Adalberta Praškog, je protekao u atmosferi prijateljstva i međusobnog uvažavanja, te su na njemu donesene značajne odluke. Boleslav je proglašen "bratom i suvladarom cara", te "saveznikom i prijateljem" Carstva; Gniezno je proglašeno sjedištem nadbiskupije nezavisne od tadašnjih njemačkih crkvenih vođa. Sljedeće je godine Boleslav posjetio carsku prijestolnicu Aachen i ugovorio ženidbu svog sina Mješka II za carevu nećaku Richezu od Lotaringije.

Kongres u Gnieznu je kasnije postao predmetom različitih tumačenja od strane njemačkih i poljskih historičara; prvi su smatrali da je njime Boleslav priznao Otonovo sizerenstvo, a time i njemačku vrhovnu vlast nad Poljskom; drugi su ga smatrali formalizacijom poljske nezavisnosti.

U svakom slučaju, savez uspostavljen u Gnieznu nije potrajao. Oton je već 1002. godine umro te izazvao dinastijski sukob, u kome je Boleslav stao na stranu Eckarda I, a protiv cara Heinricha II. To je dovelo do dugog rata, a Boleslav se tek 1025. okrunio za poljskog kralja.