Koncil u Nablusu

Izvor: Wikipedia

Koncil u Nablusu je bio sinod Katoličke crkve, odnosno skupština vodećih crkvenih ličnosti i svjetovnih feudalaca Jeruzalemskog Kraljevstva održan 16. januara 1120. u gradu Nablusu. Zajedno su ga sazvali patrijarh Gormond od Picquignyja i kralj Balduin II. Na njemu je doneseno 25 kanona koji su regulirali odnose Crkve i svjetovnih vlasti (pa ih se ponekad naziva konkordatom), ali i predstavljali prve pisane zakone Jeruzalema.

Kroničar Fulcher od Chartresa uopće nije spomenuo koncil u svojim kronikama, dok je Guillaume od Tira šet descenija kasnije detaljno opisao sudionike i proceduru, ali ne i same zakone, spomenuvši da su "kanoni tako dobro poznati da se mogu pronaći u svakoj crkvi". Od njih je, međutim, samo jedna kopija preživjela propast križarskih država i iz Sidona došla do papske biblioteke u Avignonu 1330. Ona ukazuje kako su zakoni Jeruzalemskog Kraljevstva bili pod značajnim uticajem bizantskog prava od koga su preuzete česte tjelesne kazne osljepljivanja, sakaćenja i kastracije, ali i da je veliki problem zakonodavaca bio seksualni nemoral, odnosno rašireni preljub, bigamija i spolno općenje kršćana i muslimana. U kanonima se također propisuje smrtna kazna za sodomiju, odnosno homoseksualne odnose što je predstavljalo presedan u zakonodavstvu katoličke Evrope.

Literatura[uredi - уреди]

  • Mayer, Hans E. "Concordat of Nablus." Journal of Ecclesiastical History 33 (October 1982): 531-543.
  • Kedar, Benjamin Z. "On the Origins of the Earliest Laws of Frankish Jerusalem: The Canons of the Council of Nablus, 1120." Speculum 74 (1999): 310-335.
  • Nader, Marwan. Burgesses and Burgess Law in the Latin Kingdoms of Jerusalem and Cyprus (1099-1325). Ashgate, 2006.
  • Bishop, Adam, Concilium Neapolitanum, http://www.cn-telma.fr/relmin/auteur1516/