Književni pseudonim

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Olovka, osnovni „alat“ pisaca

Književni pseudonim je pseudonim koji usvaja pisac. Pravo ime pisca koji knjige izdaje pod pseudonimimom može biti poznato samo izdavaču, ali može biti poznato i široj javnosti. Usvaja se iz više razloga, prvenstveno jednostavnosti, dok su u prošlosti to bili drugi razlozi. Kao pojava, prisutan je u velikom broju literatura sveta.

Razlozi[uredi | uredi kod]

Obično se usvaja usled složenog ili imena stranog jeziku zemlje u kojoj se knjiga izdaje, iako razlozi mogu biti drugi; ime i prezime sa „lošim prizvukom“, sličnost imena sa imenom već poznatog autora, kao i zbog nedostatka želje za velikom slavom.[1]

Istorija[uredi | uredi kod]

U zapadnjačkoj literaturi koristile su ga prvenstveno žene da bi njihove knjige bile prihvaćenije. Sem pseudonima, koristile su, a čak i danas se koriste, inicijali (npr, Dž. K. Rouling), jer se po prezimenu pol ne može zaključiti.[2]

U istočnjačkoj literaturi, situacije su različite. U Japanu, pisci haikua obično koriste haigo (俳号, haigō), japanski naziv za pseudonim,[3] dok su u Persiji skoro pa svi pisci koristili nekakav pseudonim.[4]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Hall, Jamie. „How to Choose a Pen Name”. Arhivirano iz originala na datum 2006-04-23. Pristupljeno 2. 8. 2013. 
  2. Marshall, Alice (1985). Pen Names of Women Writers. ISBN 978-09-61-63870-2. 
  3. Rečnik književnih izraza. BIGZ. 1972. ASIN B009E8ZL12. 
  4. Browne, E.G. (1998). Literary History of Persia. ISBN 978-11-71-60401-3. 

Literatura[uredi | uredi kod]