Prijeđi na sadržaj

Kineska ratna avijacija

Izvor: Wikipedija
中国人民解放军空军
Ratno zrakoplovstvo Kineske
narodne oslobodilačke vojske

Osnovana 11. studenog 1949.
Država Narodna Republika Kina
Sjedište Peking
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
General Xu Qiliang
Znakovlje
Rondel


Kineska ratna avijacija ili Kinesko ratno vazduhoplovstvo ili Kinesko ratno zrakoplovstvo (KRZ) jedno je od grana oružanih snaga Narodne Republike Kine. U 2010. godini u KRZ-u služilo je oko 330.000 vojnika i preko 2500 zrakoplova. KRZ je najveće ratno zrakoplovstvo u Aziji i drugo najveće zrakoplovstvo u svijetu, nakon Američkog ratnog zrakoplovstva. Njegova je uloga obrana NR Kine i njenih interesa od eventualne strane agresije, kao i pružanje humanitarne pomoći u slučajevima elementarnih katastrofa.

Historija

[uredi | uredi kod]

KRZ je osnovan 11. studenog 1949., ubrzo nakon osnivanja Narodne Republike Kine. Kineska narodna armija prije tog datuma nije operirala mnogo letjelica. Prva službena formacija Kineske narodne armije, letački vod Nanyuan, formiran je tek u ljeto 1949. KRZ se borio u Korejskom ratu, koristeći MiG-ove 15 (izrađene u Sovjetskom savezu), koji su u KRZ-u nosili naziv J-2. Obuku su im pružali sovjetski instruktori. Korejski rat je također pripomogao kineskoj zrakoplovnoj industriji, opet u obliku tehničke pomoći Sovjetskog saveza. Tvornica zrakoplova Shenyang izradila je dvosjednu inačicu MiG-a 15, koju su nazvali JJ-2, a izrađivala je i razne rezervne dijelove za preostale zrakoplove KRZ-a. Ubrzo su počeli proizvoditi i derivate sovjetskih zrakoplova, izrađene po licenci, poput J-5 (verzija MiG-a 17) u 1956., J-6 (verzija MiG-a 19) u 1959. te J-7 (verzija MiG-a 21) u 1967.

Poradi zahlađenja političkih odnosa između NR Kine i Sovjetskog saveza u 1960-ima, u tom se periodu prekinula i vojnotehnička suradnja. Također, događaji poput Velikog iskoraka s kraja 1950-ih i početka 1960-ih, te Kulturalna revolucija s kraja 1960-ih, koja je trajala gotovo cijelo desetljeće, dodatno su negativno utjecali na kineski industrijski i tehnološki razvoj. Iz toga nije čudno da je razvoj KRZ-a, tehnički, tehnološki, ali i doktrinalni, u tom periodu gotovo stagnirao. Najbolji je primjer za to razvoj J-8, prvog kineskog borbenog zrakoplova konstruiranog u Kini (s vidljivim tehnološkim utjecajem sovjetske industrije) koji je započeo 1960-ih, a u raznim je oblicima trajao sljedeća tri desetljeća.

Tijekom 1980-ih KRZ počelo se reorganizirati uslijed smanjenja ukupne veličine kineskih oružanih snaga. Prije te reorganizacije, KRZ je imalo četiri zasebne grane: granu zračne obrane, granu jurišnih zrakoplova, granu bombarderskih zrakoplova te granu nezavisnih zračnih regimenti. Svaka od sedam regija vojnog zapovjedništva zasebno je organizirala obranu, pod naredbama centralnog zapovjedništva. Najveća je postrojba bila divizija koja je obično brojala 17.000 ljudi, podijeljenih u tri regimente. Tipična je regimenta brojala tri eskadrile, a svaka eskadrila imala je tri grupe. Grupa je obično brojala tri ili četiri zrakoplova. KRZ je tada pod sobom imalo i 220.000 ljudi u službi protuzračne obrane koji su upravljali s oko 100-tinjak PZO lokacija te s oko 16.000 PZ topova. Mreža radara za rano uzbunjivanje bila je podijeljena na 22 neovisne regimente.

Tijekom 80-ih ranih 90-ih KRZ je tehnološki još uvijek znatno zaostajao za zapadnim, pa i sovjetskim/ruskim zračnim snagama. Glavnu su napadačku snagu tvorili J-6 i J-7 zrakoplovi koji su tehnološki još bili na nivou 60-ih, a takvo im je bilo i naoružanje. PZO regimente djelovale su s kineskim izvedenicama starih SA-2 raketa, koje tehnološki također datiraju iz 1960-ih. Početkom 80-ih došlo je do tehničke i tehnološke suradnje NR Kine i zapadnih sila, SAD-a, Francuske i Britanije, no plodovi te suradnje nisu bili jasno vidljivi do 1990-ih. Ta je suradnja, pak, naprasno prekinuta 1989., nakon što su prosvjedi na trgu Tiananmen, odnosno kineska reakcija na iste, izazvali žestoko političko protivljenje na Zapadu. Između ostaloga, Kini su nametnute sankcije na prodaju vojne opreme sa zapada. Ipak, proteklo je desetljeće uvelike pomoglo kineskoj zrakoplovnoj industriji te su iz tog razdoblja nastali zrakoplovi poput jurišnika JH-7 te druge generacije presretača J-8, koji su i danas u službi KRZ-a.

Kako su se navedeni događaji poklopili s padom Sovjetskog Saveza, odnosno teškom ekonomskom situacijom u Rusiji koja je nastala nakon pada Sovjetskog Saveza, kineska je vojna industrija odjednom dobila priliku ponovo surađivati s ruskim znanstvenicima i inženjerima a kineske su oružane snage dobile priliku nabaviti tada još relativno novu rusku vojnu tehniku. 1990-e bile su novo zlatno doba kinesko-ruske suradnje i KRZ je tada dobio još jedan tehnološki uzlet.

KRZ je od Rusije u tom razdoblju nabavio sustave protuzračne obrane S-300, kao i tehnologiju koja je pomogla domaćim kineskim proizvođačima da usavrši vlastiti dalekometni PZ sustav HQ-9. KRZ je kupio zrakoplove Su-27 te ugovorio daljnju licencnu proizvodnju istih pod nazivom J-11. Početkom 2000-ih kupljeni su i Su-30 višenamjenski borbeni zrakoplovi, a KRZ je konačno u većem broju dobio priliku koristiti vođene projektile zrak-zemlja, kao i dalekometne vođene projektile zrak-zrak.

Istodobno je, tijekom prvog desetljeća novog milenija, kineska tehnološka i industrijska baza postala dovoljno jaka da KRZ-u ponudi dovoljno kvalitetne proizvode koji su krajem tog desetljeća sve više počeli istiskivati ruske sustave. 2003. godine u službu je uveden J-10, prvi kineski moderni višenamjenski borbeni zrakoplov, razvijen većinom domaćom tehnologijom.

Tijekom zadnja dva desetljeća KRZ se brojčano smanjio, kako u ljudstvu tako i u broju zrakoplova. Procjenjuje se da je 1982. godine KRZ operirao 4750 zrakoplova. Današnje procjene se kreću oko 2500 zrakoplova. Isto tako, s nekdašnjih je 50 divizija organizacija KRZ-a smanjena na 33 divizije.

Obuka

[uredi | uredi kod]

Kinesko je ratno zrakoplovstvo tijekom desetljeća dugo pratilo sovjetski model obuke, kao i broj sati naleta njihovih pilota. Tijekom kulturalne revolucije standardi obuke, kao i sati naleta, drastično su pali, no tijekom zadnjih 20-ak godina KRZ se udaljio od starog sovjetskog modela i približava se zapadnom modelu treninga, po načinu i po satima naleta. U tijeku je preobrazba programa obuke kojoj je cilj ukupno trajanje obuke smanjiti na 5-7 godina, uslijed intenzivnijeg treninga i više sati letenja, s dosadašnjeg trajanja obuke koja se protezala na 10 godina.

Nakon teorijskog dijela nastave kineski se piloti obučavaju na osnovnim trenažnicima CJ-6, a potom prelaze na naprednije mlazne trenažnike JL-8. Završetak obuke izvodi se na specijaliziranim dvosjednim inačicama zrakoplova na kakvima će i inače letjeti, poput JJ-7, QJ-5, J-10AS, J-11BS i sličnima.

Današnji se piloti KRZ-a posebno obučavaju za različite situacije, od niskog letenja, djelovanja u noćnim uvjetima do djelovanja iznad vode i letenja u različitim vremenskim uvjetima. Osnovane su eskadrile za DACT obuku koje simuliraju tehničke i tehnološke sposobnosti mogućih agresora, poput onih koje djeluju u zapadnim ratnim zrakoplovstvima. Po pitanju sati naleta, današnji KRZ se kreće od 130-150 sati naleta godišnje po pilotu za starije tipove zrakoplova poput J-7 i J-8 koji zahtijevaju relativno mnogo održavanja, do 180 sati naleta godišnje za pilote na novijim tipovima zrakoplova u inventaru, poput raznih izvedenica Su-27. Tijekom zadnjeg desetljeća primijećen je i veći broj združenih vježbi KRZ-a i drugih grana Kineske vojske s ciljem bolje interoperabilnosti spomenutih grana u zajedničkim djelovanjima.

Organizacija

[uredi | uredi kod]

Oprema i ljudstvo Kineskog ratnog zrakoplovstva raspoređeni su unutar sedam regionalnih zračnih sila KRZ-a, koje odgovaraju sedam vojnih regija Kineske narodne armije. Trenutačno se u KRZ-u odvija organizacijska reforma. Dosad je svako regionalno zapovjedništvo bilo podijeljeno na divizije, koje mogu biti lovačke, jurišne, transportne ili bombarderske. Svaka divizija bila je podijeljena na regimente (ekvivalent eskadrila), iako su neke regije uz redovne regimente iz divizija operirale i neovisne regimente. Brojnost zrakoplova unutar regimente varira ovisno o tipu zrakoplova odnosno namjeni regimente. Za bombardere H-6 to je između 12 i 16 zrakoplova, regimente J-11 i JH-7 imaju po 24 zrakoplova, regimente J-7 i J-10 između 24 i 28 zrakoplova, a J-8 i J-11 broje po 24 zrakoplova. Nova organizacija mijenja divizije s brigadama koje su šireg opsega nego dotadašnje divizije. Također, u dosadašnjoj su organizaciji centri za školovanje pilota bili podređeni regionalnim vojnim zapovjedništvima dok se ovom reformom te škole decentraliziraju te se svakoj brigadi dodjeljuje manji centar za obuku pilota.

Također, pod izravnim su zapovjedništvom generalštaba KRZ-a i zračnodesantne snage 15. korpusa, koji je dalje podijeljen u tri divizije s ukupno oko 30.000 vojnika. KRZ aktivno djeluje s 134 zrakoplovne baze diljem Kine koje su pod njihovim zapovjedništvom. U slučaju potrebe broj zračnih baza za djelovanje uključio bi i 21 bazu Mornaričkog zrakoplovstva Kineske ratne mornarice te nepoznat broj civilinih aerodroma i provizornih pisti.

Detaljna je podjela prije organizacijske reforme bila sljedeća:

Pekinška vojna regija

  • 7. lovačka divizija
  • 15. lovačka divizija
  • 24. lovačka divizija
  • 34. transportna divizija

vojna regija Chengdu

  • 33. lovačka divizija
  • 44. lovačka divizija

vojna regija Guangzhou

  • 2. nezavisna regimenta
  • 2. lovačka divizija
  • 3. bombarderska divizija
  • 9. lovačka divizija
  • 13. transportna divizija
  • 18. lovačka divizija
  • 35. lovačka divizija
  • 42. lovačka divizija

vojna regija Jinan

  • 1. nezavisna regimenta
  • 5. jurišna divizija
  • 12. lovačka divizija
  • 19. lovačka divizija
  • 31. lovačka divizija


vojna regija Lanzhou

  • 6. lovačka divizija
  • 36. bombarderska divizija
  • 37. lovačka divizija

vojna regija Nanjing

  • 3. nezavisna regimenta
  • 3. lovačka divizija
  • 10. bombarderska divizija
  • 14. lovačka divizija
  • 26. lovačka divizija
  • 28. jurišna divizija
  • 29. lovačka divizija

Shenyang vojna regija

  • 4. nezavisna regimenta
  • 1. lovačka divizija
  • 4. lovačka divizija
  • 11. jurišna divizija
  • 21. lovačka divizija
  • 22. jurišna divizija
  • 30. lovačka divizija
  • 39. lovačka divizija

Zračnodesantne snage KRZ-a

  • 15. zračnodesantni korpus
  • 16. zračnodesantni korpus
  • 43. zračnodesantna divizija
  • 44. zračnodesantna divizija
  • 45. zračnodesantna divizija

Letjelice i naoružanje

[uredi | uredi kod]

Inventar KRZ-a danas se sastoji od mješavine stare i moderne zračne tehnike. Stoga je nemalim dijelom njihova flota jasno podijeljena na zrakoplove rađene za lovačke zadaće, zrakoplove za jurišne zadaće, izviđačke zadaće i slično. Tek je manji broj zrakoplova u inventaru višenamjenski. Najstariji zrakoplovi su J-7 B/H stare generacije, lokalno proizvedene kopije starog sovjetskog lovca MiG-21, proizvedeni od druge polovice 80-ih te tijekom prve polovice 90-ih, koji služe u 7 regimenta te J-7 E/G, temeljito modernizirane inačice proizvedene od druge polovice 90-ih do pred kraj 2000-ih, koji služe u 11 regimenta. Borbeni modeli zrakoplova J-7 više se ne proizvode za potrebe KRZ-a. J-7 služe kao lovci-presretači kratkog dometa. Polako se povlače iz uporabe, a mijenjaju ih novi J-10.

Drugi najstariji model lovca/presretača u KRZ-u čine J-8II, također lovci-presretači, koji se više ne proizvode i polako se povlače iz uporabe, a mijenjaju ih J-11B. U KRZ-u služe još dvije regimente starih modela J-8 B/D, proizvedenih u drugoj polovici 80-ih i prvoj polovici 90-ih. Uz njih u četiri regimente služe i J-8 F/H, prvi kineski zrakoplovi s mogućnošću borbe na udaljenostima van vizualnog dometa. Isti su bili proizvedeni krajem 90-ih te tijekom 2000-ih. Izviđačke varijante J-8, J-8R i novija varijanta J-8FR (koja je ujedno i jedina varijanta J-8 koja se još proizvodi) služe u dvije izviđačke regimente.

Inventar lovaca upotpunjuju Su-27SK, njegova kineska, lokalno sklopljena varijanta, J-11A, te modernizirana verzija letjelice s domaće proizvedenim podsustavima, J-11B. Zajedno s trenažnim, dvosjednim inačicama Su-27UBK i J-11BS, spomenuta flota broji 12 regimenti, od čega novija inačica J-11B broji 6 regimenti. Svi navedeni Suhoji i njihove kineske izvedenice koriste se za lovačke zadaće; zasad nema dokaza da su osposobljeni za borbena djelovanja vođenim sredstvima po ciljevima na tlu. Dvosjedne inačice spomenutih zrakoplova su, s druge strane, posve funkcionalni lovci, sa svim potrebnim sustavima. Novoproizvedeni primjerci J-11B mijenjaju stare modele J-8 koji se umirovljavaju, kao i najranije primjerke Su-27SK/UBK koji su nabavljeni početkom 90-ih te su dosad, uslijed opsežnog korištenja, istrošili sve svoje letne resurse.

Uz moderne J-11B, modernu okosnicu lovačkih snaga čine i višenamjenski lovci J-10A, zajedno sa svojim dvosjednim trenažnim verzijama J-10S. Trenutno služe u 7 regimenti u KRZ-u, a nedavno je njima opremljen i akrobatski tim KRZ-a "Prvi kolovoza". J-10 su prvenstveno namijenjeni za zračnu borbu iako su, za razliku od većine drugih lovaca u KRZ-u, viđeni i da tijekom vojnih vježbi djeluju s laserski navođenim bombama te imaju određene višenamjenske sposobnosti.

Drugi višenamjenski model zrakoplova u KRZ-u čine Suhoji Su-30MKK, kupljeni od Rusije početkom 2000-ih. Osposobljeni su za širok raspon vođenih ubojnih sredstava za djelovanje po tlu i po zraku. U službi u KRZ-u djeluju u tri redovite regimente te jednoj regimenti za agresorsku obuku, gdje glume protivničke zrakoplove.

Za djelovanje po tlu, odnosno za jurišne misije, KRZ koriste dvije vrste zrakoplova. Manji, stariji i svakako manje sposobni su Q-5, koji se više ne proizvodeorbenim inačicama i koji se povlače iz uporabe. Q-5 se koriste u ukupno 7 redovnih regimenti KRZ-a, od čega u dvije djeluju posljednji modeli, Q-5 L, koji su opremljeni za djelovanje laserski vođenim bombama. Ostalih pet regimenti čine stariji D i E modeli, a određeni broj starijih modela služi i za trening u trenažnim regimentama. Zrakoplovi Q-5 imaju ograničene mogućnosti samoobrane od neprijateljskih lovaca, no zapravo su isključivo namijenjeni djelovanju po ciljevima na tlu u misijama koje ne zahtjevaju velike domete.

Q-5 polako mijenja noviji i osjetno veći model JH-7, koji se, iako se radi o tehnološki relativno staroj konstrukciji, i dalje proizvodi. U KRZ-u djeluje 5 regimenti tog zrakoplova, u novijoj varijanti JH-7A koja datira iz početka 2000-ih. Iako zrakoplovi posjeduju radar i nose rakete zrak-zrak za samoobranu, namijenjeni su djelovanju po ciljevima na tlu iz relativno širokog raspona vođenih i nevođenih ubojnih sredstava domaće, kineske proizvodnje.

Jedini bombarder u KRZ-u je H-6, kineska verzija sovjetskog bombardera Tu-16. Kao i američki B-52, i H-6 u kineskoj službi djeluje već desetljećima, a nove verzije se i dalje proizvode, što upućuje na daljnje korištenje istih još barem nekoliko narednih desetljeća. U KRZ-u djeluju 5 regimenti modela H-6H koji datiraju iz druge polovice 1990-ih, te se koriste kao nosači kratkodometnih vođenih raketa, te jedna regimenta H-6M, koji datiraju iz 2000-ih te nose modernije verzije malih, taktičkih krstarećih raketa KD-88 te dalekometne krstareće rakete CJ-10K. U procesu je uvođenje u službu najnovijeg modela H-6K, opsežno izmjenjene verzije tog starog bombardera, koji ima povećani kapacitet nošenja krstarećih raketa i povećan domet. Prva regimenta još nije posve oformljena i taj model najvjerojatnije još nije službeno uveden u službu.

Zrakoplovi za rano upozoravanje u KRZ-u su prisutni u dvije varijante: KJ-2000, temeljen na sovjetskom transportnom zrakoplovu Il-76 te KJ-200, temeljen na kineskom transportnom zrakoplovu Y-8 (koji je sam temeljen na sovjetsko-ukrajinskom An-12) Sami radarski sustavi na obje vrste zrakoplova moderni su sustavi temeljeni na aktivnim elektronički upravljanim antenama te svojim fizičkim izgledom podsjećaju na izraelsko rješenje Phalcon sustava (na KJ-2000) odnosno švedsko rješenje Erieye sustava (na KJ-200).

Avioni Kineskog ratnog zrakoplovstva i Ratnog zrakoplovstva kineske ratne mornarice

[uredi | uredi kod]
Zrakoplov Slika Porijeklo Tip Verzije U aktivnoj uporabi[1][2][3] U aktivnoj uporabi[4] Komentar
Lovački zrakoplovi
Chengdu J-10  Kina Višenamjenski lovački J-10A/S
J-10B
190 [1] 300

50

J-10B ušao u uporabu tijekom 2015. godine
Suhoj Su-30MKK  Rusija Višenamjenski lovački Su-30MKK ~76 (u 2009.)[5] ~100
Shenyang J-11  Kina Višenamjenski lovački J-11A
J-11B
120 [1] 100
180
Naručeno dodatnih 90 zrakoplova.[1]
Suhoj Su-27  Rusija Lovački Su-27SK
Su-27UBK
53 (u 2009.)
16 (u 2009.)
52
Shenyang J-8  Kina Lovački zrakoplov za presretanje J-8B/D
J-8F/H
180 [1] ~60
~80
Chengdu J-7  Kina Lovački zrakoplov za presretanje J-7II/H
J-7E/G
290 [1] 458
~280
Naručeno 40 zrakoplova kao školski JJ-7 [1]
Jurišni zrakoplovi
Xian JH-7  Kina Lovac bombarder JH-7/A 60 [1] 240
Nanchang Q-5  Kina Bliska zračna podrška Q-5D
Q-5E/L
120[6] to 240[1] 120
60
Izvan proizvodnje.
Bombarder
Xian H-6  Kina Strateški bombarder H-6G/H/M
H-6K
110 [1] ~90
~30
Zrakoplovi za nadgledanje i rano upozoravanje
KJ-2000  Kina AWAC KJ-2000 5 [1] 4
KJ-200  Kina AEW&C KJ-200 2 [1][2] 11
KJ-500 Kina AEW&C KJ-500 3
Školski zrakoplovi
Nanchang CJ-6  Kina Osnovno školovanje CJ-6 Nepoznato 370
Hongdu JL-8  Kina
 Pakistan
Mlazni školski zrakoplov JL-8 190 [1] 296
Hongdu L-15  Kina Mlazni nadzvučni školski zrakoplov L-15 2 [1]
Harbin HC-120  Kina
 Francuska
 Singapur
Helicopter Trainer HC-120 26 [1] Naručeno dodatnih 130 zrakoplova.[1]
Transportni zrakoplovi
Iljušin Il-76 Sovjetski Savez/ Rusija Transportni Iljušin Il-76 MD 20 [1] 24 Naručeno dodatnih 30 zrakoplova.[1]
Harbin Y-12  Kina Laki transportni Y-12 Nepoznato 4
Harbin Y-11  Kina Laki transportni Y-11 50
Shaanxi Y-8  Kina Transportni Y-8 45 [1] 38
Xi'an Y-7/Xian MA60  Kina Laki transportni Y-7 80/4 [1] 36
Shijiazhuang Y-5  Kina Laki transportni Y-5 300 70
Bombardier Challenger 600  Kanada VIP transportni CL 601 5
Tupoljev Tu-154  Sovjetski Savez VIP transportni Tu-154M 7
Nadopuna goriva tijekom leta
Iljušin Il-78  Sovjetski Savez/ Rusija Avio cisterna IL-78 8 on order .[1] 3
Xian H-6  Kina Avio cisterna H-6U 10 [1] 18
Jurišni helikopteri
CAIC WZ-10  Kina Jurišni helikopter WZ-10 8 100 6 Prototipa
Harbin WZ-9  Kina Jurišni helikopter WZ-9 30-40 80
Changhe Z-11W  Kina Jurišni helikopter Z-11W 40 [1]
Aérospatiale SA 342 Gazelle  Francuska Evropska unija Jurišni helikopter SA 342 8
Transportni helikopter
Mil Mi-8  Sovjetski Savez Transportni helikopter Mi-8 20
Mil Mi-17  Sovjetski Savez Transportni helikopter Mi-17 240
Changhe Z-11  Kina Višenamjenski Helikopter Z-11 20 [1]
Changhe Z-8  Kina Transportni helikopter Z-8 35 [1]
Harbin Z-9  Kina Transportni helikopter Z-9 100 [1]
Eurocopter AS 532 Cougar  Francuska Evropska unija Transportni helikopter AS 532 6
Sikorsky S-70 Black Hawk  Sjedinjene Američke Države Transportni helikopter S-70C 24
Neimenovane zračne letjelice
IAI Harpy  Izrael UCAV IAI Harpy nepoznato
Shenyang BA-5  Kina Vuča meta ChangKong-1 (CK-1) nepoznato
WZ-5  Kina Vuča meta ChangHong-1 (CH-1) nepoznato Najvjerojatnije prizemljeni

Povezano

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 Adam Baddeley (February 2011). „The AMR Regional Air Force Directory 2011”. Asian Military Review. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-28. Pristupljeno 11. srpnja 2011. 
  2. 2,0 2,1 Dr Eric C. Anderson; Jeffrey G. Engstrom (ožujak 2009). „Capabilities of Chinese People's Liberation Army to carry out military action in the event of regional conflict”. Pripremljeno od: Science Applications International Corporation. University of Southern California (U.S.-China Economic and Security Review Commission). str. 45. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-13. Pristupljeno 11. srpnja 2011. 
  3. „"World Military Aircraft Inventory", Aerospace Source Book 2009”. Aviation Week & Space Technology. [mrtav link]
  4. „Military Balance 2015”. IISS. Pristupljeno 11. lipnja 2015. 
  5. „Su-27 Flanker Operators List”. MILAVIA Aircraft. 24. rujna 2009.. Pristupljeno 25. lipnja 2011. 
  6. „World Air Forces 2011-2012”. Pristupljeno 12. siječnja 2012. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]