Kečua (jezik)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kečua ili Quechua (Runa simi) je jezik domorodaca Južne Amerike.

Predstavljao je službeni jezik Inka. Danas njime govori oko 9,6 miliona ljudi na prostoru južne Kolumbije, Ekvadora, Perua, Bolivije, sjeverozapadne Argentine i sjevernog Čilea.

To je rasprostranjeniji domorodački jezik Novog svijeta. Prvu slovnicu kečuanskog jezika sastavio je dominikanac Domingo de Santo Tomás.[1]

Hrvatski Kečuanski[2]
vunene halje abasca
izbor (najboljih) aclla
kuća odabranih aclla huassl
pravo; pravda allauca
zmija amaru
sustav klasifikacije dobne pripadnosti anta guamara
korištenje usluga; radna snaga; zemljišni posjedi arimsa
jezik; govor aru
neprijatelj ili vojnik auca
sustav klasifikacije dobne pripadnosti za žene auca comayoc uarmi
odabir snažnih za vojnike auca-camayoc
svećenik aucachic, ichuri
Cuzco Aucaypata
sustav reciprociteta ayni
glasnogovornik cachacona
oznaka za crte razdiobe naselja callao
snaga, duševna i tjelesna moć callpa
časnik; umjetnik cama yoc
bogataš, moćnik capac
posebno obredno žrtvovanje capaccocha
crte razgraničenja ceque
službeni prenositelj poruka; športaš chasqui
kraljica coya
poglavar naselja curaca
kamen, skamenjeni i posvećeni čovjek guanca
zemlja hanan
uzvišena stvar hatun
uvažena osoba hatun runa
hram huaca
nebo hurin
mladi izabranici za kuću odabranih mamacuna
sustav obveznog rada minka
obavljati teške poslove mita
osobe poslane na različita mjesta za različite djelatnosti mitmaq
mjesto postanka pacarina
univerzum pacha
utvrda pucara
sustav računanja quipu
onaj koji zna računati quipu camayoc
čovjek runa
ljudski govor runa simi
kralj sapa
ratnik; general sinchi
upravna razdioba kraljevstva suyu
svratište; boravište tampu
jelen taruga
biti, postojati, imati tiana
završavati, upotpuniti tucurina
ima tome puno godina unai
koji može ushac
obilje usurina
mudrac, liječnik, vrač yachac
voda, rijeka yacu
zreo čovjek yuyac
misliti, poštivati, voljeti yuyana
razuman čovjek yuyayuc

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 103.
  2. Maria Teresa Toribio Brittes Lemos - Asteci i Inke (civilizacije koje su preživjele u šutljivom biću), Euroknjiga, Zagreb 2004., str. 137.-140.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]