Kasnoantička grobnica u Studenoj Česmi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ranohrišćanska bazilika u Donjem Vakufu pronađena je na arheološkom lokalitetu Studena Česma u samom opštinskom centru Donji Vakuf, srednja Bosna i Hercegovina.

Istorija[uredi | uredi kod]

Propašću Zapadnog Rimskog carstva 476. godine Dalmacija dolazi pod vlast Odoakara, zapovjednika germanske vojske u Italiji. Istočnogotski kralj Teodosije, po dogovoru sa Zenonom, carem Istočnog Rimskog carstva, preoteo je vlast od Odoakara i germanske vojske u zapadnom dijelu carstva. Time su se i rimske okrajine Dalmacija i Panonija našle pod vlašću Istočnih Gota do 535. god. Vizantijski car Justinijan je tih godina, u ratovima protiv Istočnih Gota, povratio jedan dio Rimskog carstvu, u kojem su bili Dalmacija i Panonija.

Vrijeme vlasti Istočnih Gota u Dalmaciji bio je miran period, kojeg karekteriše privredni rast, porast trgovine i gradnja većeg broja ranohrišćanskih vjerskih objekata, čiji ostaci se i danas nalaze na arheološkim nalazištima.

Arheološko područje u Donjem Vakufu[uredi | uredi kod]

Lokalitet Studena Česma, na kojem je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine izveo arheološka istraživanja 2005. i 2006 godine, nalazi se u Donjem Vakufu, na privatnom imanju. Arheološkim radovima rukovodio je Adnan Busuladžić. Nakon istraživanja, grobnica i ostaci temelja bazilike zatrpani su zemljom (konzervirani na taj način).

Na osnovu rezultata arheoloških istraživanja može se zaključiti da je riječ o sakralnom objektu iz perioda IV-VI stoljeća, uz koji je postojalo i veće groblje, jer se na velikoj površini koja gravitira čitavom arheološkom lokalitetu, nailazi na veliki broj ljudskih kostiju, skeleta i lobanja. Jedna grobnica istražena je u cjelosti. Karakterisična je po bačvastom svodu, s dvije kline (ležaj za pokojnike) različite širine i četvrtastoj zidanoj komori. U centralnom dijelu grobnice je uski kanal, predviđen za unošenje pokojnika. Svod u grobnici je bio solidno napravljen i omalterisan, kao i cijela unutrašnjost, ali je i nasilno oštećen. Riječ o krišćanskom objektu.

Na lokalitetu je pronađeni nakit (skromna ogrlica od staklene paste i keramike, naušnice - jednostavne brončane karičice i naušnica s ukrasom „jagodičastog voća“, bronzani prsten), fragmentarna potkova, ulomci kasnoantičkog stakla i keramike.

Nacionalni spomenik[uredi | uredi kod]

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 4. decembra 2009. godine, donijela je odluku da se ranohrićanska bazilika u Donjem Vakufu proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća) i Tina Wik. Nacionalni spomenik se sastoji od kasnoantičke grobnice na svod, temelja sakralnog objekta i pokretnog naslijeđa pronađenog na arheološkom području, smještenom u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Ranohrišćanska bazilika u Donjem Vakufu”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 16. 3. 2024. 
  2. „Nacionalni spomenici u Donjem Vakufu”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 16. 3. 2024. [mrtav link]