Javno-privatno partnerstvo
Javno privatno partnerstvo (JPP ili engl. PPP) je zajedničko, kooperativno djelovanje države s privatnim kompanijama u proizvodnji javnih proizvoda ili pružanju usluga. Deklarirani cilj ove neoliberalne metode koja nastaje tek 1992. godine je ekonomičnija, djelotvornija i učinkovitija (uspješnija) proizvodnja javnih proizvoda ili usluga u odnosu na tradicionalan način pružanja javnih usluga. Jedina službena i javna državna analiza JPPa je dovršena 2009 godine na Novom Zelandu s zaključkom da postoji premalen broj dokaza o koristi JPPa i da je bolje naći druge načine financiranja državnih projekata.[1]
Definicija i klasifikacija[uredi | uredi kod]
Javno-privatno partnerstvo se deklarira kao kooperacija između javnog i privatnog sektora na području planiranja, proizvodnje, pružanja, financiranja, poslovanja ili naplate javnih poslova. Javni sektor to jest država se tom prilikom javlja kao proizvođač i ponuđač takve suradnje – kao partner koji ugovorno definira vrste i obim poslova ili usluga koje namjerava prenijeti na privatni sektor i koji obavljanje javnih poslova nudi privatnom sektoru. Privatni sektor to jest privatne kompanije se javljaju kao partner koji potražuje takvu suradnju, ukoliko može ostvariti profit i koji je dužan kvalitetno izvršavati ugovorno dobivene i definirane poslove.
Tehnički JPP je jedan oblik privatizacije u kojem privatna kompanija preuzima upravu nad državnim objektom ili infrastrukturom u zamjenu za što mora obavljati poslove definirane ugovorom. Nakon isteka ugovorom određene obaveze objekt ili infrastruktura se vraća pod državnu kontrolu.
Razlozi za JPP[uredi | uredi kod]
Velika Britanija koja početkom 90tih godina dvadesetog veka prva počinje s javnoprivatnim partnerstvom je ujedno jedna od prvih koja vrši djelomičnu analizu razmišljanja o ovom procesu nakon prvog desetljeća provedbe. U toj analizi oni koji podržavaju JPP vole govoriti da su najveći razlozi za nastavak ovog procesa izgrađeni objekti za javnu upotrebu (bolnice, škole i slično) koji nikada ne bi bili izgrađeni bez JPP, a te javne ustanove u sklopu ovog ekonomskog projekta imaju za građane potom veću efikasnost u obavljanju poslova od običnih državnih ustanova. Zadnji argument ujedno postaje činjenica da su projekti JPPa barem kratkoročno jeftiniji od gradnje tih objekata na normalni način.[2]
Razlozi protiv JPP[uredi | uredi kod]
S druge strane kritičari vole govoriti da će na kraju cijenu svih JPP projekata platiti stanovnici iz svojeg džepa. Britanski sindikati su u toj studiji iz 2002. godine naveli da po već do tada sklopljenim dogovorima svaki britanski stanovnik će godišnje davati za otplatu JPP sklopljenih projekata 5 funti godišnje. Također se dokazalo da neki od do tada sklopljenih projekata su donijeli enormnu dobit privatnim kompanijama to jest štetu državi dok su u drugim slučajevima smanjene plate radnicima koji se prešli s pleća države na ono JPP ili su projekti rađeni ispod tadašnjeg britanskog standarda kako bi privatni investitor uštedio novac i maksimizirao profit.[2]
Povezano[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- (sh) Hrvatska agencija za javno-privatno partnerstvo Arhivirano 2018-11-26 na Wayback Machine-u
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Brian Rudman: Promised electric trains derailed by misguided enthusiasm”. The New Zealand Herald. 1 June 2009. Pristupljeno 21 February 2010.
- ↑ 2,0 2,1 What are Public Private Partnerships?