Irski ustanak 1798.
Irski ustanak 1798. | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Francuskih revolucionarnih ratova | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Irska Republika Ujedinjeni Irci Branioci Francuska |
Velika Britanija Irska | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Wolfe Tone Henry Joy McCracken Lord Edward FitzGerald John Murphy General Jean Humbert Jean-Baptiste-François Bompart |
General George Warde MGO 1. markiz Cornwallis Lt. Gen. Gerard Lake Vikont Castlereagh Komodor John Warren | ||||||
Snaga | |||||||
50.000 Ujedinjenih Iraca 4100 francuskih redovnih vojnika 10 francuskih brodova[1] |
40.000 pripadnika lojalističke milicije 30.000 britanskih redovnih vijnika ~25.000 britanskuh rezervista ~1.000 hesenskih najamnika | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
10.000[2]–50.000[3] ubijenih vojnika i civila 3.500 zarobljenih francuskih vojnika 7 zarobljenih francuskih brodova |
o.500 – 2,000 ubijenih vojnika[4] o. 1000 ubijenih lojalističkih civila |
Irski ustanak ili Irska pobuna 1798. (engl. Irish Rebellion of 1798; irski: Éirí Amach 1798) je bio oružani sukob koji se godine 1798. odigrao u Irskoj između pristaša irske nezavisnosti na jednoj, i snaga odanih britanskoj vlasti na drugoj strani. Do njega je došlo u vrijeme kada je Irska bila formalno nezavisna država, ali personalnom unijom i drugim vezama čvrsto vezana uz Kraljevstvo Velike Britanije, te u kojoj su od 17. vijeka vlast imali pripadnici protestantske manjine, odnosno anglikanske elite koja je od svih političkih i drugih prava isključila ne samo katoličku većinu, nego i pripadnike drugih protestantskih denominacija, uključujući prezbiterijance. Među njima su se posljednjim decenijama 18. vijeka počele širiti liberalne ideje, inspirirane američkom i Francuskom revolucijom, te je tako pod vodstvom Wolfea Tonea osnovana republikanska organizacija Ujedinjenih Iraca koja se borila za irsku nezavisnost. Tone i njegovi pristaše su ustanak pokrenuli za vrijeme dugotrajnog rata koji je Britanija vodila sa republikanskom Francuskom; usprkos početnih uspjeha, britanske vlasti su relativno brzo ugušile ustanak, koji je u mnogim dijelovima Irske bio oslabljen odbijanjem Katoličke crkve da ustanicima pruži podršku, čiji su predstavnici ustanike smatrali saveznicima "bezbožnih" francuskih revolucionara. Ustanak je konačno slomljen kada je zarobljen francuski ekspedicijski korpus koji se iskrcao u Irskoj. Nakon njega su britanske vlasti odlučile formalno potvrditi svoj nadzor nad Irskom te su 1800. doneseni Zakoni o Uniji kojim je nezavisna Kraljevina Irska prestala postojati, te je postala dio novog entiteta poznatog kao Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske.
- ↑ The 1798 Irish Rebellion (BBC).
- ↑ Thomas Bartlett, Clemency and Compensation, the treatment of defeated rebels and suffering loyalists after the 1798 rebellion, in Revolution, Counter-Revolution and Union, Ireland in the 1790s, Jim Smyth ed, Cambridge, 2000, p100
- ↑ Thomas Pakenham, P.392 The Year of Liberty (1969) ISBN 0-586-03709-8
- ↑ Bartlett, p100
- National 1798 Centre – Enniscorthy, Co. Wexford
- The 1798 Irish Rebellion – BBC History
- The 1798 Rebellion in County Clare – Clare library
- The 1798 Rebellion – Irish anarchist analysis
- General Joseph Holt of the 1798 Rebellion in Wicklow Arhivirano 2019-12-03 na Wayback Machine-u
- Fugitive Warfare – 1798 in North Kildare
- Map of Dublin 1798