Izvorni kod stranice Ilija Petković

{{Infokutija nogometaš
| imenogometaša             = Ilija Petković<br /><small>Илија Петковић</small>
| slika                     = Ilija Petković in 2006.jpg
| opis_slike                = Ilija Petković 2006. godine
| punoime                   = 
| nadimak                   = ''Petko''
| datumrođenja              = [[22. rujna]] [[1945]].
| rodnigrad                 = {{flagicon|SFRJ}} [[Knin]]
| rodnadržava               = [[Demokratska Federativna Jugoslavija|DF Jugoslavija]]<br /><small>(danas {{flag|Hrvatska}})</small>
| datumsmrti                = [[27. srpnja]] [[2020.]]
| gradsmrti                 = {{flagicon|SRB}} [[Beograd]]
| državasmrti               = [[Srbija]]
| nacionalnost              = [[Srbi]]n
| državljanstvo             = {{flagicon|SFRJ}} [[SFRJ|jugoslavesko]] (1945 - 1992)<br />{{flagicon|SCG}} [[SR Jugoslavija|srpsko-crnogorsko]] <small>(1992 - 2006)</small><br />{{flagicon|SRB}} [[Srbija|srpsko]] <small>(2006 - )</small>
| visina                    = 
| pozicija                  = 
| trenutniklub              = 
| brojnadresu               =
| datumimjestodebija        =
| omladinskegodine          = 
| omladinskipogoni          = {{flagicon|SFRJ}} [[NK Dinara|Dinara Knin]]
| godine1                    = 1964 - 1973
| klubovi1                   = {{flagicon|SFRJ}} [[OFK Beograd]]
| nastupi(golovi)1           = 
| godine2                    = 1973 - 1976
| klubovi2                   = {{flagicon|FRA}} [[Troyes AC]]
| nastupi(golovi)2           = 
| godine3                    = 1976 - 1983
| klubovi3                   = {{flagicon|SFRJ}} [[OFK Beograd]]
| nastupi(golovi)3           = 171 (13)
| reprezentacija            =
| nacionalnegodine1          = 1968 - 1974
| nacionalneekipe1           = {{flagicon|SFRJ}} [[Jugoslavenska nogometna reprezentacija|SFR Jugoslavija]]
| nacionalninastupi(golovi)1 = 43 (6)

| nacionalnegodine4          = 
| nacionalneekipe4           = 
| nacionalninastupi(golovi)4 = 
| trenergodine              = 1990 - 1993<br />1993 - 1995<br />1998 - 1999<br />1999 - 2000<br />2000 - 2001<br />2001<br />2002<br />2003 - 2006<br />2009 - 2010<br />2010<br />2013 - 
| trenerklubovi             = {{flagicon|SRB}} [[OFK Beograd]]<br />{{flagicon|ŠVI|size=18px}} [[Servette FC]]<br />{{flagicon|JAP}} [[Avispa Fukuoka]]<br />{{flagicon|GRČ}} [[Aris Thessaloniki]]<br />{{flagicon|SCG}} [[Nogometna reprezentacija Srbije i Crne Gore|SR Jugoslavija]]<br />{{flagicon|KIN}} [[Shanghai Shenhua]]<br />{{flagicon|KIN}} [[Sichuan Guancheng]]<br />{{flagicon|SCG}} [[Nogometna reprezentacija Srbije i Crne Gore|Srbija i Crna Gora]]<br />{{flagicon|Južna Koreja}} [[Incheon United F.C.|Incheon United]]<br />{{flagicon|Katar}} [[Al-Ahly Doha]]<br />{{flagicon|JKO}} [[Gyeongnam FC]]
| zadnjiuređaj              = 20.10.2011
| medaltemplates= 
{{MedalSport | Nogomet}}
{{MedalCountry | {{flag|SFRJ}} }}
{{MedalCompetition|[[Europsko prvenstvo u nogometu]]}}
{{Medalje srebro | [[UEFA Euro 1968|Italija 1968.]] | Team }}
}}
'''Ilija Petković''' ([[srpski jezik|srpski]]: '''Илија Петковић'''; [[Knin]], [[22. rujna]] [[1945]]. - [[Beograd]],  [[27. srpnja]] [[2020.]]) bio je [[nogomet]]aš i trener, poznat kao posljednji izbornik [[Nogometna reprezentacija Srbije i Crne Gore|nogometne reprezentacije Srbije i Crne Gore]].

== Početak karijere ==
Petković je igračku karijeru počeo u kninskom ligašu [[NK Dinara|Dinari]]. U 19. godini je došao u [[Beograd]] i suočio se sa velikom životnom dilemom - nastaviti [[nogomet]]nu karijeru ili se posvetiti studijama. Pobijedila je ljubav prema nogometu, postao je profesionalac, ali je nastavio i sa edukacijom - završio je Višu ekonomsku školu u Beogradu.

Splet okolnosti je Iliju Petkovića odveo na [[Stara Karaburma|Staru Karaburmu]] i postao je igrač [[OFK Beograd]]a. Dres popularnih "romantičara" nosio je 16 sezona, najpre od [[1964]]. do [[1973]]. godine, a zatim i od [[1976]]. do [[1983]]. U sezoni 1965/66. osvojio je trofej u [[Kup Jugoslavije|Kupu Jugoslavije]]. Za OFK Beograd odigrao je 417 utakmica i postigao je 68 golova. O karakteristikama Petkovićeve igre najbolje svjedoči nadimak - "tajfun sa Karaburme". Bio je stravično eksplozivan i svojevremeno je proglašen za najbolje desno krilo sveta.

Petković je tri godine, od [[1973]]. do [[1976]], bio reprezetantivac. Igrao je za francuski [[Troyes]].

== Debi u dresu "plavih" ==
Posebne stranice igračke karijere današnji selektor je ispisao u [[Jugoslavenska nogometna reprezentacija|reprezentativnom]] dresu. Za selekciju Jugoslavije je igrao od [[1968]]. do [[1974]]. godine. U tom periodu reprezentativni dres je oblačio 43 puta i postigao je šest golova.

Debitirao je na impresivan način. Bilo je to [[24. travnja]] [[1968]]. na [[Stadion Crvena Zvezda|stadionu Crvene zvezde]]. [[jugoslavenska nogometna reprezentacija|Jugoslavija]] je bila domaćin [[Francuska nogometna reprezentacija|Francuskoj]] u revanš susretu četvrtfinala [[Kup nacija|Kupa nacija]]. U prvoj utakmici, odigranoj 18 dana ranije u [[Marseille]]u, bilo je 1:1. Iliji Petkoviću je trebalo tri minuta da postigne i prvi gol za "plave". Drugi put među strijelce se upisao u 33. minutu. Na kraju, Jugoslavija je pobijedila Francusku 5:1, a 47.687 navijača je klicalo Petkoviću i drugovima.

Ta pobjeda je donijela Jugoslavenima plasman na završni dio Kupa nacija, koji je održan u lipnju te godine u [[Italija|Italiji]]. Bilo je to treće po redu najjače evropsko reprezentativno takmičenje, koje je zatim preraslo u [[Europsko Prvenstvo u nogometu|Prvenstvo Europe]].

Ilija Petković je sudjelovao u briljantnoj pobjedi za sva vremena nad [[Engleska nogometna reprezentacija|Engleskom]] 1:0, u polufinalnom susretu odigranom [[5. lipnja]] u [[Firenca|Firenci]]. Gol odluke postigao je [[Dragan Džajić]]. Tri dana kasnije u [[Rim]]u je odigrano finale. Protivnik je bila [[Talijanska nogometna reprezentacija|selekcija domaćina]]. Golom Džajića Jugoslavija je povela u 39. minutu, a izjednačio je [[Domengini]] deset minuta prije kraja. Petković je bio odličan. Tadašnja pravila nalagala su da se igra nova utakmica. Međutim, Ilija Petković se povrijedio, nije bio u timu u susretu odigranom [[10. lipnja]] i "azuri" su savladali Jugoslaviju sa 2:0. Petković se okitio europskim srebrom u konkurenciji reprezentacija, a nacionalni tim Jugoslavije je ponovio uspjeh sa uvodnog Kupa nacija iz [[1960]]. godine.

== Njemačka kao nogometna sudbina ==
Imao je Petković još mnogo nezaboravnih susreta u državnom timu. Ipak, plasmani na završnice velikih dijela zasjenjuju ostalo.

Petković je bio i akter meča odigranog [[19. prosinca]] [[1973]]. godine u [[Atena (grad)|Ateni]], kada su "plavi" pobjedom 4:2 nad domaćinom [[Nogometna reprezentacija Grčke|Grčkom]] osigurali majstoricu protiv [[Španjolska nogometna reprezentacija|Španjolske]]. Pobjednika tog duela čekala je viza za [[Svjetsko prvenstvo u nogometu|Svjetsko prvenstvo]] održano [[1974]]. godine u [[Njemačka|Njemačkoj]].

Na [[Waldstadion|"Wald" stadionu]] u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu]], [[13. veljače]] [[1974]], radovali su se Jugoslaveni. Golom [[Josip Katalinski|Josipa Katalinskoga]] u 14. minutu pobijedili su "furiju" i izborili plasman na Mundijal.

Ždrijeb je odredio da Svjetsko prvenstvo otvore aktualni šampion planete [[Brazil]] i Jugoslavija. Trinaestog lipnja, ponovo na "Wald" stadionu u Frankfurtu, bilo je 0:0. U narednom susretu Jugoslavija je deklasirala [[Zair]] 9:0, a osmi gol je postigao Petković. Remijem protiv [[Škotska nogometna reprezentacija|Škota]] 1:1 izboren je plasman u naredno natjecateljsko kolo. Tada su se ponovo formirale grupe, a "plavi" nisu uspeli da se plasiraju dalje - redom, bolji su bili reprezentativci [[Njemačka nogometna reprezentacija|SR Njemačke]] (2:0), [[Poljska nogometna reprezentacija|Poljske]] (2:1) i [[Švedska nogometna reprezentacija|Švedske]] (2:1).

Ispostavilo se da se Ilija Petković na Mundijalu u Njemačkoj i oprostio od reprezentativnog dresa. Svoju 43. utakmicu za "plave" odigrao je protiv Poljske, [[30. jun]]a na već spomenutom objektu u Frankfurtu. U 81. minutu "tajfun sa Karaburme" je ustupio mjesto [[Vladimir Petrović|Vladimiru Petroviću]], kasnijoj četvrtoj "Zvezdinoj zvezdi".

Ilija Petković spada u red rijetkih nogometnih ljudi koji u biografiji ima učešća na svjetskim prvenstvima i kao igrač i kao selektor. U oba slučaja, Petković se svjetskoj javnosti predstavljao u Njemačkoj. Te [[1974]]. kao igrač, [[2006]]. kao selektor Srbije i Crne Gore.

== Uspješan prelazak među trenere ==
Karijeru stručnjaka Petković je počeo kao sportski direktor OFK Beograda. Kasnije, u periodu od [[1990]]. do [[1993]]. godine bio je i trener "romantičara" sa Stare Karaburme.

U međuvremenu, Petković je bio trener u Štabu omladinske reprezentacije Jugoslavije koja je [[1987]]. godine u [[Čile]]u postala prvak sveta. To je jedan od najboljih rezultata svih vremena u domaćem nogometu, a Petković je dao veliki doprinos na tom putu, kao i u stvaranju mnogih budućih asova.

Današnji selektor "A" tima je svojevremeno i prevodio Mediteransku reprezentaciju. Također, bio je aktivan i u Vojnom timu, kojeg su činili nogometaši na redovnom odlsluženju vojnog roka.

== Servetteu donio titulu ==
Internacionalnu trenersku karijeru Ilija Petković je počeo [[1993]]. godine u [[Švicarska|Švicarskom]] [[Servette FC|Servetteu]]. Tim iz [[Ženeva|Ženeve]] je trenirao dvije godine. U sezoni 1993/94. osvojio je titulu prvaka. Zanimljivo je da je Servette u to doba bio u sjenci [[Grasshoppers]]a, ali su prešli mediokritetsko shvaćanje upravo zahvaljujući radnom angažmanu našeg stručnjaka. Na kraju, u burnom finišu, pretekli su Grasshoppers za bod.

Ilija Petković je tokom [[1997]]. i [[1998]]. godine bio trener u Štabu najbolje reprezentacije koju je tada selektirao [[Slobodan Santrač]], inače njegov dugogodišnji suigrač u OFK Beogradu i najbolji strijelac naše elite u povijesti. "Plavi" su se plasirali na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. To je bio izuzetan uspeh, ostvaren posle raspada SFRJ i međunarodnih sankcija koje nisu izostavile ni nogomet.

Ipak, Petković nije bio učesnik takmičenja u Francuskoj, jer je prihvatio poziv [[Japan|japanskog]] prvoligaša [[Avispa|Avispe]] iz [[Fukoka|Fukuoke]]. U Japanu je Petković ostavio izuzetan utisak, što je uslovilo kasnijim pozivima u redove komšijskih [[Kina|kineskih]] prvoligaša - [[Šenhu]]a i [[Čenda]]u. Ilija Petković je i danas jedan od omiljenih trenera u najmnogoljudnijoj zemlji sveta, a novinari iz Kine i dan danas često posjećuju našu zemlju i Savez.

U međuvremenu, Petković je u sezoni 1999/2000. trenirao i [[Solun|solunski]] [[Aris]]. U nacionalnom Kupu su eliminirali [[Panathinaikos]], a takmičenje su završili u polufinalu.

== Dva puta na klupi "plavih" ==
Ilija Petković je u dva navrata bio izbornik srpskog nacionalnog tima. Prvi put je radio od srpnja [[2000]]. do veljače [[2001.]] godine. U tom razdoblju "plavi" su ostvarili pobjedu u prvoj utakmici Prve grupe kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo održano [[2002]]. godine, a savladan je [[Luksemburg]] u gostima. Također, srpski nacionalni tim je sa Petkovićem na čelu u siječnju 2001. osvojio prvo mjesto i pehar na "Sahara kupu", održanom u [[Indija|Indiji]].

Poslje tog turnira, Petković je otišao u Kinu. U Nogometni savez, na mjesto izbornika, vratio se krajem srpnja [[2003]]. godine. Bio je to izuzetno težak trenutak za domaći nogomet, jer je samo mjesec ranije doživljen najteži poraz u povijesti - [[11. lipnja]] [[Azerbejdžan]] je u [[Baku]]u u kvalifikacijama za Prvenstvo Europe [[2004]]. pobijedio "plave" 2:1.

Petković je solidarizirao ekipu. Vratio je duh i vedrinu u svlačionicu, uspostavio jedinstvo među svim strukturama, došao do dobrih rezultata i polako vraćao kult nacionalnog tima. Dvije pobjede nad [[Wales]]om i remi protiv [[talijanska nogometna reprezentacija|Talijana]] ipak nisu bili dovoljni da [[Nogometna reprezentacija Srbije i Crne Gore|Srbija i Crna Gora]] osigura plasman na kontinentalno prvenstvo.

Sve se promijenilo na bolje u narednom kvalifikacionom ciklusu. Ilija Petković je postavio nova pravila, apsolutno svaki član nacionalnog tima i organizacije ih je prihvatio. Čvrsta odbrana, pokretljiv vezni red, konkretan napad i sve to pretočeno u kvalitetnu igru, doprinjelo je da Srbija i Crna Gora osvoji prvo mjesto u kvalifikacionoj Sedmoj grupi i direktno se plasira na Svjetsko prvenstvo. Takav uspeh nije zabilježen u skorijoj prošlosti.

Dva podatka su posebno oduševila svjetsku nogometnu javnost. Najprije, reprezentacija nije poražena na 10 kvalifikacijskih mečeva, a primljen je samo jedan gol.

Zanimljivo je da Ilija Petković, u funkciji izbornika, nije poražen ni na jednoj utakmici u kvalifikacijama. Na putu ka Svjetskom prvenstvu u [[Japan]]u i [[Južna Koreja|Južnoj Koreji]] 2002. godine ostvario je jednu pobjedu. Tim je preuzeo tri meča pre kraja sljedećeg ciklusa, a ostvario je skor od dvije pobjede i remi. I, na putu ka [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.|Njemačkoj 2006]], "plavi" su pobijedili na šest od 10 utakmica, dok su preostale četiri završene neriješenim rezultatom.

Najveći dio života je proveo u [[Beograd]]u, gdje i danas živi. Oženjen je suprugom Biljanom i imaju sina Dušana.

{{Sastav SFRJ 1968 EP}}
{{Sastav SFRJ 1974 SP}}
{{Sastav Srbija i Crna Gora 2006 SP}}
{{Srpski fudbaler godine}}
{{Životni vijek|1945|2020|Petković, Ilija}}
{{Authority control}}

[[Kategorija:Jugoslavenski fudbaleri]]
[[Kategorija:Srpski fudbaleri]]
[[Kategorija:Jugoslavenski fudbalski treneri]]
[[Kategorija:Srpski fudbalski treneri]]
[[Kategorija:Selektori fudbalskih reprezentacija]]
[[Kategorija:Biografije, Knin]]