Huineng

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dajian Huineng

Huineng cepa sutre.
Škola Chán
Lični/osobni detalji
Rođenje 638
Guangzhou
Smrt 713 (dob: 75)
Važnija mjesta
Titula Chán majstor
6. Chán patrijarh
Prethodnik Daman Hongren
Nasljednik Službena patrijaršija prestaje
Vjerska karijera
Učitelj Daman Hongren

Dađijan Huineng (kineski: 大鑒惠能; pinjin: Dàjiàn Huìnéng; japanski: Daikan Enō; 638–713) je bio kineski čan učitelj koji se smatra jednim od najvažnijuh ličnosti zen tradicije. Huineng se često naziva Šesti i posljednji patrjarh čan budizma.

Huineng je, po predaji, propovedao trenutni i neposredni pristup probuđenju (vidi satori), pa se zato smatra osnivačem južne čan škole "iznenadnog probuđenja" (頓教). Južna škola je ubrzo popularnošću nadmašila Severnu.[1]

Neki moderni učenjaci su iskazali sumnje u historicitet tradicionalnih biografija i djela posvećenih Huinengu.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema predanju, Huj-neng je petnaest godina živio u planinama nakon što je napustio Petog patrijarha.[2] Nakon velikog raskola u kineskom čan budizmu u 7. veku, peti patrijarh Hung-džen objavio je da će naslednik biti onaj koji napiše najlepši koan koan (ili pesmu) koji sažima čan učenje.[1] Šen-hsiju je tada napisao pesmu koja glasi:[3]

Telo je nalik bodhi drvetu,
A duh sjajnom ogledalu;
Brižljivo ih čistimo svakog časa
Da po njima ne padne prašina.

Da bi pobio tu ideju, Huj-neng je napisao sledeće stihove:

Prvobitno nije postojalo bodhi drvo
Ni ma kakvo ogledalo;
Pošto prvobitno ništa nije postojalo,
Na šta može pasti prašina?

Šen-hsijuova pesma naglašavala je univerzalnu svest (vidi škola svesti), dok je Huj-nengova naglašavala prazninu (vidi škola praznine). Veli se da je stari patrijarh Hung-džen odobrio Huj-nengove stihove i imenovao ga svojim naslednikom.[3] Ustvari, učitelji iz dinastije Tang (618—906) su doneli odluku u korist Hui-nenga, i on je priznat za šestog patrijarha.[4]

Pobedom njegove škole, rođen je novi revolucionarni č'an koji je propovedao »iznenadno prosvetljenje«, radikalnu ikonoklastiju koja je odbacivala proučavanje sutri, rituale i poštovanje kipova.[4] Sve potonje škole čana proizašle su iz ovog ogranka. Naraštaj ili dva nakon Huinenga, zen je, onakav kakvim ga danas smatramo, uistinu oživio i otada se brzo razvio zasjenivši sve ostale budističke škole.[5]

Njegovi najpoznatiji učenici su bili Nanyue Huairang, Qingyuan Xingsi, Nanyang Huizhong, Yongia Xuanjue i Heze Shenhui.

Huineng u zen pričama[uredi - уреди | uredi izvor]

Redovnik upita Yenoa (Hui-neng), šestog patrijarha: "Tko je naslijedio duh Petog patrijarha (Hung-jen)?"

Yeno odgovori: "Onaj koji razumije budizam."

"Jesi li ga ti onda naslijedio?"

"Ne," odgovori Yeno, "nisam."

"Zašto nisi?" bilo je, naravno, sljedeće pitanje redovnika.

"Zato jer ne razumijem budizam," Yeno zaključi.[6]


Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Ju-Lan, Fung (1977). Istorija kineske filozofije. Beograd: NOLIT. 
  • Ling, Trevor (1998). Rečnik budizma. Beograd: Geopoetika. 
  • D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam, Zagreb, 1998.
  • Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 zen, Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
  2. D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 142), Zagreb, 1998.
  3. 3,0 3,1 Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije. NOLIT, Beograd. 1977. pp. 285-296
  4. 4,0 4,1 Zen, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
  5. D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 112), Zagreb, 1998.
  6. D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 81), Zagreb, 1998.

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Budističke titule
Prethodi:
Daman Hongren
Zen patrijarh (Shénhuì loza) Slijedi:
Heze Shenhui
Sōtō Zen patrijarh Slijedi:
Qingyuan Xingsi
Rinzai Zen patrijarh Slijedi:
Nanyue Huairang