Pečat (Istočna Azija)
Pečat je u Istočnoj Aziji općeniti izraz koji se koristi kako za same pečate tako i za potpise ličnih i službenih dokumenata, umjetničkih djela i svakih drugih predmeta koji traže dokaz autorstva. Kina, Japan, Tajvan, Koreja i Vijetnam trenutno koriste mješavinu pečata i ručnih potpisa, a sve više i elektronskih potpisa[1].
Kineski pečati se obično izrađuju od kamena, ponekad od metala, drva, bambusa, plastike ili slonovače, te se obično koriste uz crvenu tintu ili pastu od cinabarita (kineski: 朱砂; pinyin: zhūshā). Riječ 印 ("yìn" na mandarinskom, "in" na japanskom i korejskom, izgovara se isto) specifično označava otisak pečata, kao i kombinacije s drugim ideogramima vezanim uz bilo kakav tisak, kao u japanskoj riječi "insatsu". Kolokvijalni izraz chop, kada se koristi za pečate, je došao iz malajske riječi cap za vrijeme kolonizacije Straits Settlementsa, i danas se koristi za pečate kao napravu.
- Zhuwen (shu bun na japanskom)(S:朱文, dosl. "crvena slova") pečati kineskim slovima crvenom tintom, nekad navođeni kao yang pečati.
- Baiwen (haku bun na japanskom) (S:白文, lit. "bijela slova") pečati na crvenoj pozadini koji ostavljaju bijela slova, ponekad navođeni kao yin pečati.
- Zhubaiwen Xiangjianyin (S:朱白文相間印, doslovno. "kombinirani pečat crveno-bijelih slova") pečati koriste zajedno zhuwen i baiwen
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2005-04-11. Pristupljeno 2010-10-03.