Ermitovi polinomi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ermiteovi polinomi predstavljaju ortogonalni niz polinoma. Imenovani su prema Šarlu Ermitu, koji ih je izučavao 1864. godine. Polinomi su od značaja u teoriji verovatnosti, kombinatorici i numeričkoj analizi. U fizici Hermiteovi polinomi predstavljaju svojstvena stanja kvantnoga harmoničkoga oscilatora.

Definicija[uredi | uredi kod]

Postoje dva standardna načina normalizacije Ermiteovih polinoma:

("probabilistički' Ermiteovi polinomi"), i

("fizikalni' Ermiteovi polinomi"). Te dve definicije nisu potpuno ekvivalentne, pa postoji transformacija između dve definicije:

Prvih šest probabilističkih Ermiteovih polinoma Hen(x).

Prvih jedanaest polinoma je:

Prvih šest fizikalnih Ermiteovih polinoma Hn(x).

Prvih nekoliko fizikalnih Ermiteovih polinoma:

Ermiteov polinom može da se predstavi i matricom:

Ortogonalnost[uredi | uredi kod]

Hn(x) i Hen(x) predstavljaju polinome ntoga-stepena za n = 0, 1, 2, 3, .... Ti polinomi su ortogobnalni u odnosu na težinsku funkciju (meru)

   (He)

ili

   (H)

tj. mi immo:

kada je m ≠ n. Dalje,

   (probabilistički)

ili

   (fizikalna).

Probabilistički polinomi su dakle ortogonalni u odnosu na standardnu normalnu funkciju gustine verovatnoće.

Rekurzivne relacije[uredi | uredi kod]

Ermiteovi polinomi takođe zadovoljavaju sledeće rekurzije:

(probabilistička)
(fizikalna)

Ermiteovi polinomi predstavljaju Apelov niz, tj. oni zadovoljavaju sledeće jednačine

(probabilistička)
(fizikalna)

ili ekvivalentno,

(probabilistička)
(fizikalna)

Ermiteovi polinomi zadovoljavaju takođe sledeće rekurentne relacije:

(probabilistička)
(fizikalna)

Te poslednje relacije često se koriste da bi se pomoću početnih polinoma izračunali ostali.

Generirajuće funkcije[uredi | uredi kod]

Ermiteovi polinomi mogu da se predstave i eksponencijalnom generirajućom funkcijom:

(probabilistička)
(fizikalna).

Eksplicitni izraz[uredi | uredi kod]

Fizikalni Ermiteovi polinomi mogu da se napišu eksplicitno kao:

za parne n i

za neparne n. Te dve jednačine mogu da se kombiniraju u jednu:

Ermiteova diferencijalna jednačina[uredi | uredi kod]

Probabilistički Ermiteovi polinomi predstavljaju rešenje diferencijalne jednačine:

gde je λ konstanta, sa graničnim uslovom da u treba da bude polinom ograničen u beskonačnosti. Rešenje jednačine sa graničnim uslovom je u(x) = Hλ(x). Diferencijalna jednačina može i da se napiše u obliku:

Takva jednačina naziva se Ermiteova jednačina, iako se taj naziv koristi i za blisko povezanu jednačinu:

čija rešenja su fiziklani Ermiteovi polinomi.

Ermiteova funkcija[uredi | uredi kod]

Ermiteove funkcije mogu da se definišu pomoću fizikalnih polinoma::

Pošto te funkcije sadrže kvadratni koren funkcije težine one su ortonormalne:

Ermiteove funkcije zadovoljavaju diferencijalnu jednačinu:

Ta jednačina ekvivalentna je Šredingerovoj jednačini za harmonijski oscilator u kvantnoj mehanici, tako da su te funkcije svojstvene funkcije.

Ermiteove funkcije 0 (crna), 1 (crvena), 2 (plava), 3 (žuta), 4 (zelena), and 5 (ljubičasta).

Ermiteove funkcije zadovoljavaju sledeće rekurzione relacije:

kao i

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Abramowitz, Milton; Stegun, Irene A., eds. (1965), Handbook of Mathematical Functions with Formulas, Graphs, and Mathematical Tables, New York: Dover, ISBN 978-0-486-61272-0