Empora

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Empora iznad lukova bočnog broda, crkva sv. Demetija, Solun, 7. st.
Empora iznad lukova bočnog broda, Noyon, katedrala

Empora je naziv za galeriju koja se nalazi iznad bočnih brodova u građevinama bazilikalnog tlocrta, otvorenu prema središnjem brodu.[1]

U početku uglavnom služi kao mjesto za žene i redovnice[2] - matronej, a kasnije za dvor i odličnike.

Otvor empore prema glavnom brodu ili koru često nose stupovi s lukovima (arkade). Empora je nastala kao posljedica istočnjačkog shvaćanja o potrebi odvajanja ženskih od muških vjernika u sinagogama, džamijama i kršćanskim crkvama u kojima se mjestimice taj običaj sačuvao do danas.[3]

Najstarije empore nalazimo u bazilikama, bizantskim crkvama (san Vitale, Ravena, oko 547. god.)[4] i ranosrednjevjekovnim karolinškim crkvama (Aachen), no osobito je učestala u francuskim romaničkim crkvama od 11. st. nadalje, osobito u Normandiji, odakle je preuzimaju Englezi. Česte su i u romanici Porajnja i Lombardije.[5]

Svojim raščlambama masivnih zidova, empore usmjeravaju razvoj crkvene arhitekture prema gotici, u kojoj su otvorene tribine, često kao triforiji povrh bočnih brodova jadan od tipičnih elemenata.[6]

U gotičkim i baroknim crkvama na prostranoj empori obično iznad ulaza nalazi se pjavalište s orguljama.[7]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Damjanov / Radulić 1967
  2. Batušić 1962, 198
  3. Batušić 1962, 198
  4. Müller/Vogel 1999, 269
  5. Batušić 1962, 198-199
  6. Batušić 1962, 199
  7. Batušić 1962, 199

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Batušić 1962 – Batušić, Slavko: Empora, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1962., str. 198-199
  • Damjanov / Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Empora, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 71
  • Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 265, 269, 271

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]