Crkva samostana Trapista

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Crkva samostana Trapista (Opatijska crkva trapista «Marija Zvijezda» - Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije) je katolička crkva. Nalazi se na lokalitetu Delibašino Selo u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina. Pripada Banjalučkoj biskupiji.

Istorija[uredi | uredi kod]

Izgradnja kompleksa cistercitskog, trapističkog Samostana "Marija Zvijezda" u Delibašinom Selu, se vezuje za dolazak trapista Franca Pfanera u Bosnu i Hercegovinu 1869.god, u Banja Luku. Od banjalučkog zemljoposjednika i trgovca Tome Radulovića, za 1.400 dukata, odnosno 70.000 pijastera, kupio je 100 jutara zemlje u Delibašinom Selu. Taj dan se smatra danom osnivanja samostana "Marija Zvijezda". Ime samostana je izabrano iz zahvalnosti prema starom ženskom cistercitskom samostanu «Mariastern» u saskom Lausitzu, koji je darovao 2.000 forinti za kupovinu zemljišta.

Opis crkve[uredi | uredi kod]

U tlocrtnom rješenju crkva ima trobrodnu bazilikalnu osnovu romaničke zgrade, dok se karakterom svojih skulptorskih dekoracija oslanja na tradicije ranohrišćanske umjetnosti. Mješavina ova dva istorijska stila, koji se međusobno prožimaju i dopunjuju, predstavlja najveću umjetničku vrijednost ove crkve.

Crkvi se pristupa kroz ulazno predvorje, postavljeno na istočnoj strani. Ukupna svijetla mjera molitvenog prostora: unutrašnja dužina od 57,10 m i širine od 19,48 m.

U vrijeme kada je samostan imao veliki broj redovnika, prostor crkve je u podužnom smislu bio podijeljen. U sredini su bile horske klupe, kojima je prostor bio podijeljen po dubini crkve: istočni dio je pripadao laicima, a zapadni redovnicima.

Spoljna fasada crkve je jednostavna. Po vertikali raščlanjena je profilisanim vijencem, smještenim ispod streha krova i zabatnih timpanona krova, ispod kojih se nalazi niz slijepih zupčastih arkada, a profilisanim vijencem je naglašen završetak prve etaže. Pune mase zidova, koje odražavaju unutrašnji volumen crkve, po horizontali su raščlanjene nizovima jednostavnih prozora sa polukružnim završecima i triforama, koje se pojavljuju na nivou prve etaže.

Crkva je pokrivena biber-crijepom, a svi krovni opšavi izvedeni su od bakarnog lima.

Pokretno naslijeđe[uredi | uredi kod]

Početak formiranja zbirke umjetnina u trapističkom samostanu u Banjoj Luci poklapa se sa osnivanjem samostana. Umjetnine su u samostan dospijevale na razne načine: kupovinom, poklonima, zaostavštinom preminulih članova, a neke su izrađene u radionicama koje su postojale u sklopu «Doma naučenika». One umjetnine koje nisu izrađene u samostanu, nabavljane su u Italiji, Austriji, Mađarskoj i Hrvatskoj prilikom školovanja ili putovanja braće. Dio predmeta, uglavnom etno-karaktera, nabavljen je u neposrednoj blizini grada. Pored mnogobrojnih liturgijskih predmeta izrađenih od metala, bogate zbirke misnog rublja i drvenog namještaja, samostan posjeduje zbirku slika i skulptura, te vrijednu biblioteku.

Nacionalni spomenik[uredi | uredi kod]

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine, donijela je odluku da se Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo, Tina Wik.[2]

Pokretnu imovinu sačinjavaju: pinakoteka sa 16 slika, gliptoteka sa 6 skulptura, 20 tekstilnih predmeta, 42 predmeta izrađena od metala, 15 komada kućnog i liturgijskog mobilijara i 96 knjiga.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Crkva samostana Trapista”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 16. 3. 2024. 
  2. „Nacionalni spomenici u Banja Luci”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 16. 3. 2024.