Cirkumpolarna zviježđa

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Cirkumpolarna zviježđa su zviježđa smještena oko sjevernog nebeskog pola koja vidimo uvijek iznad obzora. Druge zvijezde izlaze i zalaze. Prikazana je vrtnja Velikog medvjeda i Kasiopeje tokom 24 sata, te Sjevernjača između njih koja se prividno skoro ne pomiče.)
Sjevernjača i cirkumpolarna zviježđa na fotografiji koja se snimala nekoliko sati (ekspozicija). Što su zvijezde bliže Sjevernjači, to prividno u toku noći pređu manji put (manji krugovi na slici).

Cirkumpolarna zviježđa su zviježđa smještena oko sjevernog nebeskog pola koja vidimo uvijek iznad obzora. Druge zvijezde izlaze i zalaze. Zvijezde koje uopće ne vidimo (jer ih prividna vrtnja neba naprestano vodi ispod obzora su anticirkumpolarne zvijezde). Dobro je odmah pronaći neka cirkumpolarna zviježđa, jer su uvijek iznad obzora, pa će se pomoću njih lakše pronaći i ona zviježđa koja zalaze i izlaze. Sjevernjača se pronalazi pomoću Velikog medvjeda! Razmak između zvijezda Merak i Dubhe u Velikom medvjedu treba produžiti otprilike za 5 puta da bismo stigli do Sjevernjače. Nastavimo li istim smjerom od Sjevernjače dalje, naići ćemo na zvijezde koje oblikuju slovo W, a to je zviježđe Kasiopeje, lik se lako pamti i potom lako nalazi.

Cirkumpolarna zviježđa na našim zemljopisnim širinama su zviježđa Veliki i Mali medvjed, Kasiopeja, Cefej, Zmaj, Žirafa i Ris. [1]

Veliki medvjed[uredi - уреди | uredi izvor]

U Velikom medvjedu zvijezde Mizar i Alkor čine fizički par zvijezda ili dvojnu zvijezdu. Iako je pete magnitude (m = +5), Alkor ćemo lako zapaziti pored Mizara, koji je druge magnitude (m = +2). Za jedan obilazak oko zajedničkog težišta potrebno im je više od 2 milijuna godina. Iako ih zapažamo blizu, zvijezde su razmaknute 20 000 AJ. U malom dalekozoru Mizar će nam se pokazati kao dvojna zvijezda (razdvojena za 15); govorimo o dvije komponente Mizara, komponenti A i komponenti B. No svaka od spomenutih zvijezda ima pratioca ili pratioce! Mizar A ima jednog pratioca, Mizar B dva pratioca, a Alkor jednoga. Sve njih nećemo vidjeti našim dalekozorom; otkriveni su posebnim mjerenjima. Dakle, Mizar i Alkor nalaze se u višestrukom sistemu zvijezda. Dio Velikog medvjeda naziva se Velika kola.

Mali medvjed[uredi - уреди | uredi izvor]

U Malom medvjedu ističe se svijetložućkasta Sjevernjača i ružičasti Kohab. Dalekozorom objektiva od 80 mm nedvosmisleno otkrivamo pratioca Sjevernjače, koji je zvijezda devete magnitude (m = +9). U hrvatskom pučkom zvjezdoznanstvu, lik koji tvori njegovih 7 sjajnih zvijezda se naziva Mala kola.

Kasiopeja[uredi - уреди | uredi izvor]

Kasiopeja s otvorom slova W pokazuje put sjevera. Najsjajnija zvijezda Šedir (α Kasiopeja) je dvojna zvijezda; druga zvijezda je devete magnitude (m = +9). Međutim, nije riječ o fizičkom paru ili dvojnoj zvijezdi vezanim privlačnom silom, već o pukom optičkom učinku (optički dvojna zvijezda); prividno su jedna blizu druge samo zbog perspektive. Zvijezda γ Kasiopeje je promjenjiva zvijezda; zna biti sjajnija od Šedira, ali i slabija od ostalih zvijezda u slovu W.

Cefej[uredi - уреди | uredi izvor]

Cefej je neupadljivo zviježđe, a u njemu se nalazi zvijezda δ Cefeja, po kojoj su dobile ime brojne promjenjive zvijezde, δ - cefeide, ili jednostavnije cefeide. Sjaj joj se mijenja od magnitude m = +3.5 do m = +4.4. Razdoblje vremena u kojemu se sjaj izmijeni veoma je pravilan i iznosi 5 dana i 9 sati. Fizički razlog promjene na samoj zvijezdi je da ona ritmički mijenja obujam (volumen), diše ili pulsira, pa se ta vrsta zvijezda ubraja među pulsirajuće promjenjive zvijezde.

Zmaj[uredi - уреди | uredi izvor]

α Zmaja je zvijezda četvrte magnitude (m = +4). U vrijeme drevnih Egipćana ona je bila Polarnom zvijezdom. Otada se nebeski pol zbog gibanja Zemljine osi (precesija) pomaknuo do sadašnjeg položaja, u blizini Sjevernjače. ν Zmaja, u glavi Zmaja, je široko rastavljena fizički dvojna zvijezda. Obje su pete magnitude (m = +5), a oštro oko zapaža ih odvojeno i bez teleskopa.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.