Buzetski dijalekt

Ovaj je članak dio niza o čakavskom narječju
Osobine fonologija leksik morfologija
Dijalekti buzetski jugozapadni istarski sjevernočakavski srednjočakavski južnočakavski lastovski uredi

Buzetski, buzetsko-gornjomiranski ili gornjomiranski dijalekt se prostire u sjevernom dijelu Istre, oko Buzeta.

Dijalekt predstavlja prijelaz čakavskoga narječja prema slovenskim dijalektima što mu daje prividne čakavsko kajkavske dijalektološke osobine. Zbog tih prijelaznih kajkavskih značajki koje zapravo predstavljaju prijelaznu crtu između čakavskih i slovenskih dijalekata neki slabije upućeni jezikoslovci mislili su da je on izdvojeni dio kajkavskoga narječja emigrirao sa prostora Gorskoga kotara, a u prošlosti ga je zabludom npr. Fran Ramovš smatrao rubnim slovenskim dijalektom.

Mada je njegova podloga nedvojbeno čakavska i ne može se izdvojiti iz čakavskoga narječja ipak postoje neke odlike koje ga individualiziraju od ostatka dijalekata čakavskoga narječja a to su u razvoju suglasnika:

• ě > ẹ (zatvoreno e);
• e, ę > otv. e; (kao u kajkavskom);
• u > ü;
• slogotvorno l > u;
• ǫ > a.

Sustav naglasaka odstupa od općečakavskog, jer su npr. izgubljene razlike između kratkih i dugih naglašenih samoglasnika. Izdvaja ga i to što se ovom dijalektu umjesto ča upotrebljava kaj.

U podjeli čakavskog narječja na jugoistočne i sjeverozapadne govore, buzetski dijalekt pripada u sjeverozapadne.

O buzetskom dijalektu je objavljena monografija Nataše Vivode Buzetski govori (Annales, Kopar 2005.).