Buzetski dijalekt
Ovaj je članak dio niza o čakavskom narječju |
---|
Osobine |
Dijalekti |
Buzetski, buzetsko-gornjomiranski ili gornjomiranski dijalekt se prostire u sjevernom dijelu Istre, oko Buzeta[1].
Dijalekt predstavlja prijelaz čakavskoga narječja prema slovenskim dijalektima što mu daje prividne čakavsko kajkavske dijalektološke osobine. Zbog tih prijelaznih kajkavskih značajki koje zapravo predstavljaju prijelaznu crtu između čakavskih i slovenskih dijalekata neki slabije upućeni jezikoslovci mislili su da je on izdvojeni dio kajkavskoga narječja emigrirao sa prostora Gorskoga kotara, a u prošlosti ga je zabludom npr. Fran Ramovš smatrao rubnim slovenskim dijalektom.
Mada je njegova podloga nedvojbeno čakavska i ne može se izdvojiti iz čakavskoga narječja ipak postoje neke odlike koje ga individualiziraju od ostatka dijalekata čakavskoga narječja a to su u razvoju suglasnika[2]:
- ě > ẹ (zatvoreno e);
- e, ę > otv. e; (kao u kajkavskom);
- u > ü;
- slogotvorno l > u;
- ǫ > a.
Sustav naglasaka odstupa od općečakavskog, jer su npr. izgubljene razlike između kratkih i dugih naglašenih samoglasnika[3]. Izdvaja ga i to što se ovom dijalektu umjesto ča upotrebljava kaj[1].
U podjeli čakavskog narječja na jugoistočne i sjeverozapadne govore, buzetski dijalekt pripada u sjeverozapadne[3].
O buzetskom dijalektu je objavljena monografija Nataše Vivode Buzetski govori (Annales, Kopar 2005.)[4].
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatska enciklopedija (sv. 2), LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 2000. ISBN 953-6036-32-0
- ↑ Dalibor Brozović: Čakavsko narječje, u separatu Jezik hrvatski (u jugoslavenskom razdoblju obvezno se moralo dodati onaj dodatak ili srpski), JLZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.
- ↑ 3,0 3,1 Sanja Zubčić: "Duljenje naglašenog vokala u sjeverozapadnim čakavskim govorima", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), dostupno na internetu
(PDF)
- ↑ Buzet.hr Arhivirano 2007-06-12 na Wayback Machine-u - G. Čalić Šverko: "Govorna slika Buzeštine u malom" (o predstavljanju knjige Buzetski govori)