Bojni slon

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Slona debela koža štiti od ozljeda. Visoki položaj jahaču daje dobar pogled na bojište, ali ga čini istaknutom metom

Bojni slon je slon koga su ljudi pripitomili i obučili za borbu. U prošlosti se koristio tako da bi jurišao na neprijatelja, razbijao njegove redove i gazio njegove vojnike.

Vjeruje se da su se prvi put koristili u Indiji, a što se kasnije proširilo na Jugoistočnu Aziju odnosno na Mediteran. U zapadnom svijetu su najpoznatiji primjeri njihove upotrebe vezani uz antiku, odnosno epirskog kralja Pira te Kartaginu i njenog vojskovođu Hanibala koji je koristio bojne slonove sa vojnicima.

Na području Mediterana je razvoj taktike za borbu protiv slonova, kao i sve manji broj slonova u divljini, doveo do postepenog napuštanja njihove upotrebe u ratu. U Aziji, gdje je slonova bilo više, a klimatsko-geografske prilike pogodnije, bojni slonovi su ostali u upotrebi sve do pred kraj 19. vijeka kada ih je s bojišta otjerala pojava suvremene artiljerije. Slonovi se i nakon toga koriste u vojne svrhe, ali prvenstveno za transport i inženjerijske operacije na nepristupačnim područjima.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]