Bekerel

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Znak za opasnost od radioaktivnosti

Bekerel je SI izvedena mjerna jedinica za aktivnost radioaktivnoga izvora (radioaktivnost). Aktivnost radioaktivnog uzorka od jednog bekerela odgovara jednom raspadu atomske jezgre u sekundi: 1 Bq = 1 1/s. Nazvan je prema francuskom fizičaru Antoineu Henriu Becquerelu. Kako su aktivnosti atomskih jezgri radioaktivnih uzoraka često vrlo velike, u upotrebi je i veća jedinica: kiri (Ci), 1 Ci iznosi 3,7 • 1010 Bq, koja nije SI mjerna jedinica. [1]

Kako se radioaktivni raspad nuklearnih jezgri mijenja s vremenom, uobičajeno je dati i još neke dodatne podatke o kemijskom elementu, pogotovo ako ima kratko vrijeme poluraspada. Naše tijelo osjeti svakodnevno aktivnost radioaktivnoga izvora i to prije svega kalija-40, oko 4400 bekerela. U SI sustavu poželjnije je koristiti mjernu jedinicu bekerel, nego 1/s, jer to može dovesti do krivih zaključaka, kao na primjer da se radi o mjernoj jedinici Herc (1 Hz = 1 1/s). [2]

Češće korišteni višekratnici su:

  • kilobekerel, tisuću bekerela (1 kBq = 1•103 Bq)
  • megabekerel, milijun bekerela (1 MBq = 1•106 Bq)
  • gigabekerel, milijarda bekerela (1 GBq = 1•109 Bq)
  • terabekerel, bilijun bekerela (1 TBq = 1•1012 Bq)

Tako na promjer, prirodni kalij-40 u ljudskom tijelu stvara aktivnost radioaktivnoga izvora od otprilike 4 kBq.

Proračun aktivnost radioaktivnoga izvora[uredi - уреди | uredi izvor]

Za neku masu m (u gramima) radioaktivnog izotopa, koji ima atomsku masu ma (u g/mol) i vrijeme poluraspada t1/2 (u sekundama), količina radioaktivnosti se može izračunati prema:

radioaktivnost (u Bq) = \frac{m}{m_a}N_A\frac{\ln(2)}{t_{1/2}}

gdje je: NA = 6,022 141 79(30)×1023 mol−1 Avogadrov broj.

Tako na primjer, jedan kilogram kalija sadrži 0,12 grama izotopa kalija-40 (svi ostali izotopi kalija su stabilni), koji ima vrijeme poluraspada of 1,248×109 godina = 39,38388×1015 sekundi i ima atomsku masu 39,96399848 g/mol, tako da računanjem dobijemo da je radioaktivnost 31,825 kBq. [3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. [1] "Ionizirajuće zračenje u biosferi", Mile Dželalija, Kemijsko-tehnološki fakultet, Sveučilište u Splitu, 2011.
  2. [2] "Jedinica radioaktivnosti", www.radiobiologija.vef.unizg.hr, 2011.
  3. [3] "Uvod u nuklearnu energetiku", prof. dr. sc. Danilo Feretić, 2011.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]