Arbicion

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Arbicion (Arbitio, 4. vijek) je bio rimski vojskovođa i velikodostojnik iz doba kasnog Carstva. Karijeru je započeo kao oficir Konstantina Velikog i nastavio pod vlašću njegovog sina Konstancija II. Prema navodima Amijana Marcelina se tada istakao laskanjem autokratskom caru, kao i brojnim intrigama čije su žrtve postali generali Klaudije Silvan, Ursicin i Barbacion. Pod Konstancijem je 355. služio kao konzul. Nakon Konstancijeve smrti 361. ga je novi car Julijan Apostata imenovao predsjednikom posebnog tribunala koji je sudio Konstancijevim doglavnicima optuženim za korupciju i druge zločine. Nakon toga se povukao u privatni život, a što je prekinula pobuna uzurpatora Prokopija 365. protiv cara Valensa. Prokopije je od Arbiciona tražio da se pridruži pobuni, a nakon što je Arbicion to odbio, konfiscirao mu je posjede u istočnim provincijama. Arbicion se nakon toga pridružio Valensu, koji ga je imenovao ad hoc magister militumom; na tom je mjestu uspio uvjeriti Prokopijevog generala Gomoarija da prijeđe na stranu cara, a što je pomoglo gušenju pobune 366. Što se poslije dogodilo sa Arbicionom, nije poznato.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Ammianus Marcellinus, Loeb Classical Library
  • Lenski, N.E., Failure of empire: Valens and the Roman State in the fourth century A.D. (2002)
Političke funkcije
Prethodi:
Flavius Iulius Constantius Augustus VII,
Flavius Claudius Constantius Caesar III
Konzul Rimskog Carstva
355
Lollianus Mavortius
Slijedi:
Flavius Iulius Constantius Augustus VIII,
Flavius Claudius Iulianus Caesar