Aqidah

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezična standardizacija, preuređivanje, reorganizacija ili usklađivanje sa standardima srpskohrvatske Wikipedije.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Riječ Akida potiče od arapske riječi (عقد) što znači svezati, zategnuti, pričvrstiti.

Opće jezičko značenje Akide jeste da je to čvrsto vjerovanje tj. ubjeđenje koje u sebi nema nimalo sumnje i nesigurnosti.

Šerijatsko značenje[uredi - уреди | uredi kôd]

a) Islamska Akida je čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š. i u ono što to vjerovanje zahtjeva po pitanju Allahove jednoće u Rububijetu (stvaranju svega i Gospodarenju svim što je On stvorio), Njegovim Savršenim Imenima i Uzvišenim Svojstvima i Njegove jednoće u robovanju samo Njemu Jedinom.

b) To je također vjerovanje u stvari gajba (tj. stvari koje nismo u stanju osjetiti našim čulima direktno, a o kojima su nas obavjestili Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.w.s.) poput vjerovanja u Allaha dž.š., meleke, Allahove knjige, Allahove Poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje (kader) dobra i zla.

c) Islamska Akida također znači i potpuno vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavjestio Allah dž.š. u Kur’anu i Njegov Poslanik s.a.w.s. u sunnetu, i pokornost u sve ono što je došlo od naredbi, zabrana, vjerovanja i propisa u njima.

Izvori Islamske akide[uredi - уреди | uredi kôd]

Dva su osnovna izvora Islamske akide: Kur’an i sunnet Poslanika s.a.w.s. Potrebno je naglasiti da učenjaci Ehli sunneta kada govore o ova dva osnovna izvora Akide dodaju da su Kur’an i sunnet dva osnovna izvora islamskog vjerovanja na način na koji su ih shvatili ashabi – drugovi Allahovog Poslanika s.a.w.s. i kako su to do nas prenijeli učenjaci selefa. (Neki učenjaci razumijevanje akide od strane ashaba i idžma’ – koncenzus učenjaka selefa dodaju kao dva sporedna izvora islamske akide.

Dokazi da je Kur’an izvor Akide[uredi - уреди | uredi kôd]

a) وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (An-Nahl, 89.)

Ibn Kesir u svom Tefsiru prenosi predaju od Ibn Mesuda da je rekao za ovaj ajet: ”U ovom Kur’anu nam je pojašnjeno svako znanje, i sve ostale stvari.”

b) Zatim opći ajeti u kojima nam Uzvišeni naređuje da budemo pokorni Njemu i Poslaniku Njegovu, kao npr.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ

”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku..” (An-Nisa, 59.)

c) Naredba vjernicima da se u svemu vraćaju Allahu i Njegovom Poslaniku, a posebno u stvarima u kojima se raziđu:

فَإِن تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللّهِ وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ ذَلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلاً

”A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (An-Nisa, 59.)

d) Ajeti koji govore o istinitosti Kur’ana i da je on uputa vjernicima:

ذَلِكَ الْكِتَابُ لاَ رَيْبَ فِيهِ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ

”Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” (Al-Baqara, 2)

لا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلا مِنْ خَلْفِهِ

”Laž joj je strana, bilo s koje strane..” (Fussilat, 42.)

e) Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. na oprosnom hadžu rekao: ”Ostavio sam vam ono što, ako ga se budete držali nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika.” (Bilježi Hakim u Mustedreku, šejh Albani ga ocjenjuje ispravnim)

Dokazi da je Sunnet izvor islamske akide[uredi - уреди | uredi kôd]

a) Opći ajeti u kojima Allah dž.š. naređuje vjernicima pokoravanje Njemu i Poslaniku s.a.w.s:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ

”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku..” (An-Nisa, 59.)

b) Naredba Uzvišenog  vjernicima da prihvate Poslanika s.a.w.s. i njegov sunnet kao izvor kome se treba vratiti u međusobnim sporovima

فَلاَ وَرَبِّكَ لاَ يُؤْمِنُونَ حَتَّىَ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لاَ يَجِدُواْ فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِّمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُواْ تَسْلِيمًا

” I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (An-Nisa, 65.)

c) Allah s.w.t. uslovljava ljubav prema Njemu slijeđenjem Poslanika s.a.w.s.

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

”Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali-‘Imran, 31.)

d) Hadis: ”Zaista mi je data Knjiga i nešto slično njoj.” (Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu)