Aqidah

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Riječ Akida potiče od arapske riječi (عقد) što znači svezati, zategnuti, pričvrstiti.

Opće jezičko značenje Akide jeste da je to čvrsto vjerovanje tj. ubjeđenje koje u sebi nema nimalo sumnje i nesigurnosti.

Šerijatsko značenje

[uredi | uredi kod]

a) Islamska Akida je čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š. i u ono što to vjerovanje zahtjeva po pitanju Allahove jednoće u Rububijetu (stvaranju svega i Gospodarenju svim što je On stvorio), Njegovim Savršenim Imenima i Uzvišenim Svojstvima i Njegove jednoće u robovanju samo Njemu Jedinom.

b) To je također vjerovanje u stvari gajba (tj. stvari koje nismo u stanju osjetiti našim čulima direktno, a o kojima su nas obavjestili Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.w.s.) poput vjerovanja u Allaha dž.š., meleke, Allahove knjige, Allahove Poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje (kader) dobra i zla.

c) Islamska Akida također znači i potpuno vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavjestio Allah dž.š. u Kur’anu i Njegov Poslanik s.a.w.s. u sunnetu, i pokornost u sve ono što je došlo od naredbi, zabrana, vjerovanja i propisa u njima.

Izvori Islamske akide

[uredi | uredi kod]

Dva su osnovna izvora Islamske akide: Kur’an i sunnet Poslanika s.a.w.s. Potrebno je naglasiti da učenjaci Ehli sunneta kada govore o ova dva osnovna izvora Akide dodaju da su Kur’an i sunnet dva osnovna izvora islamskog vjerovanja na način na koji su ih shvatili ashabi – drugovi Allahovog Poslanika s.a.w.s. i kako su to do nas prenijeli učenjaci selefa. (Neki učenjaci razumijevanje akide od strane ashaba i idžma’ – koncenzus učenjaka selefa dodaju kao dva sporedna izvora islamske akide.

Dokazi da je Kur’an izvor Akide

[uredi | uredi kod]

a) وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (An-Nahl, 89.)

Ibn Kesir u svom Tefsiru prenosi predaju od Ibn Mesuda da je rekao za ovaj ajet: ”U ovom Kur’anu nam je pojašnjeno svako znanje, i sve ostale stvari.”

b) Zatim opći ajeti u kojima nam Uzvišeni naređuje da budemo pokorni Njemu i Poslaniku Njegovu, kao npr.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ

”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku..” (An-Nisa, 59.)

c) Naredba vjernicima da se u svemu vraćaju Allahu i Njegovom Poslaniku, a posebno u stvarima u kojima se raziđu:

فَإِن تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللّهِ وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ ذَلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلاً

”A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (An-Nisa, 59.)

d) Ajeti koji govore o istinitosti Kur’ana i da je on uputa vjernicima:

ذَلِكَ الْكِتَابُ لاَ رَيْبَ فِيهِ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ

”Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” (Al-Baqara, 2)

لا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلا مِنْ خَلْفِهِ

”Laž joj je strana, bilo s koje strane..” (Fussilat, 42.)

e) Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. na oprosnom hadžu rekao: ”Ostavio sam vam ono što, ako ga se budete držali nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika.” (Bilježi Hakim u Mustedreku, šejh Albani ga ocjenjuje ispravnim)

Dokazi da je Sunnet izvor islamske akide

[uredi | uredi kod]

a) Opći ajeti u kojima Allah dž.š. naređuje vjernicima pokoravanje Njemu i Poslaniku s.a.w.s:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ

”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku..” (An-Nisa, 59.)

b) Naredba Uzvišenog  vjernicima da prihvate Poslanika s.a.w.s. i njegov sunnet kao izvor kome se treba vratiti u međusobnim sporovima

فَلاَ وَرَبِّكَ لاَ يُؤْمِنُونَ حَتَّىَ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لاَ يَجِدُواْ فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِّمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُواْ تَسْلِيمًا

” I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (An-Nisa, 65.)

c) Allah s.w.t. uslovljava ljubav prema Njemu slijeđenjem Poslanika s.a.w.s.

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

”Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali-‘Imran, 31.)

d) Hadis: ”Zaista mi je data Knjiga i nešto slično njoj.” (Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu)