Američki španijel za vodu
| Američki španijel za vodu | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 | ||||||||
| Alternativno ime | ||||||||
| ||||||||
| Zemlja porekla | ||||||||
| SAD | ||||||||
| Klasifikacija | ||||||||
| ||||||||
| Odgajivački standardi (spoljne poveznice) | ||||||||
| FCI Arhivirano 2007-02-12 na Wayback Machine-u, AKC, CKC UKC Arhivirano 2008-02-03 na Wayback Machine-u |
Američki španijel za vodu je španijel nastao u SAD krajem 19. vijeka u svrhu lova na vodi iz kanua.
- Životni vijek od 12 do 15 godina.
- Mužjak
- Visina 38-46 cm
- Težina 13-20 kg
- Ženka
- Visina 38-46 cm
- Težina 11-16 kg
Američki španijel za vodu je inteligentan pas koji se lako trenita. Želi da uči i veliki je entuzijasta kada je u pitanju bilo kakav rad. Najviše se koristi za lov prepelica, pataka, fazana, jarebica i zečeva. Takođe je dobar kao pas čuvar ili kao pas za druženje. Kako je uvijek voljan ali i osjećajan pas, trening poslušnosti mora da bude tih i ubjedljiv više nego zahtjevački i oštar. U većini slučajeva je dobar sa djecom, ali kao i kod većine španijela, može da pukne ako ga se maltretira. Obavezno se mora socijalizovati od ranog doba kako bi se izbjegla potencijalna agresivnost ili stidljivost. Dobro se slažu sa drugim ljubimcima, voli pažnju, ali može i sam da se zabavlja. Poneki hrču, a neki laju, poneki sline, a većina ih cvili. Veliki su plivači, što ih čini odličnim lovcima na teškim vodama, u šumi i/ili neravnom terenu. Ova rasa voli ponekad da odluta od kuće.
Neke genetske linije imaju problema sa kožom. Ostali zdravstveni problemi nisu učestali, ali ih vrijedi pomenuti. U pitanju su srčane mane, rak, displazija kukova,dijabetes, alergije, epilepsija i katarakta. Prilikom parenja, obavezno je priložiti potvrdu o zdravstvenom stanju kukova, srca i očiju, čime se pokušava riješiti većina zdravstvenih problema, nasljednog karaktera.
Američki španijel za vodu se pojavljuje sredinom 19. vijeka, ali je njegovo stvarno porijeklo misterija. Većina kinoloških stručnjaka prihvata da potiče iz Američke savezne države Viskonsin. Ne postoji nikakva dokumentacija koja bi potvrdila kako je ova rasa nastala. Vjeruje se, da je rasa nastala ukrštanjem izumiruće vrste Engleskog španijela za vodu i Poljskog španijela. Osim ove dvije vrste, moguće je da američki španijel za vodu vuče porijeklo i od Kovrdžavog retrivera, Irskog španijela za vodu i Čizopik retrivera.
Američki španijel za vodu je nastao sa ciljem da služi kao lovački pas za lov u skifu ili kanuu, jer ne uzima puno mjesta. Kao rasa, je priznat od UKC 1920 godine, a od AKC 1940 godine.
Najveća popularnost ovog psa je bila između 20-ih i 30-ih godina dvadesetog vijeka. Iako trenutno nije popularna rasa, zaljubljenici u ovu rasu su uspjeli da održe široku genetsku bazu i populaciju pasa koja sigurno neće izumrijeti. Od ove rase je nastalo Bojkin španijel.
Američki španijel za vodu stvoren je u SAD, kao mnogostrano upotrebljiv lovački pas, uzgajan za aportiranje iz skifa ili kanua ili za rad na zemlji, što radi sa relativnom lakoćom. Američki vodeni španijel je aktivan, mišićav pas srednje veličine sa „anduliranom" (talasastom) do uvijenom dlakom. Od naročitog značaja je upotrebna vrednost, ukupna harmonija, osobina dlake i boja.
38-46 cm za mužjake i ženke. Mužjaci teže 13,3-19,8 kg a ženke 11,0-15,8 kg ženke pri tome naginju da budu manje od mužjaka. U okviru navedenih mera veličina nema nikakvo preimućstvo. Prednost ima korektna proporcija, dobra supstanca i uravnoteženost.
U proporciji pas je neznatno duži, nego što je visok, nije kvadratičan ili kompaktan. Ipak tačna proporcija nije toliko značajna, koliko da li je pas dobro balansiran i zdrav, sposoban da ispuni željene, za rasu specifične, zadatke.
Stabilno građen i dobro mišićav pas, pun snage i kvaliteta. Rasa ima toliko supstance i kostiju koliko je potrebno da se nosi ukupna muskulatura, ali ne toliko puno da deluje nezgrapno.
Mora biti u harmoniji sa ukupnim izgledom. Srednje duga. Izraz je oprezan, samopouzdan i inteligentan.
Srednje su velike i dobro udaljene jedno od drugog. Premda blago okrugle ne treba da su upadljivo isturene napred ili da su izvirivajuće. Priležući kapci, ne viseći. Boja očiju može da varira od svetle žućkasto braon do braon, boje lešnika ili tamnog tona koji je u harmoniji sa bojom dlake. Žute oči su diskvalifikaciona mana. Žute oči imaju svetlucavu boju kao limun i ne treba ih pomešati sa svetlom žućkasto braon.
Usađene neznatno iznad linije oka, ali ne visoko na glavi, režnjastog oblika, duge i široke, koža uva dopire do nosa.
Prilično je široka, stop srednje izražen, nije naglašen.
Srednje je duga, kvadratična, dobre dubine. Bez naginjanja ka špicastoj, slaboj njušci. Usne su simetrične i napeto priležu, bez preterivanja u koži ili njihajuće.
Tamne je boje, crn ili tamno braon, dovoljno širok i sa dobro otvorenim nozdrva- ma, da garantuje dobar njuh.
Makazasto ili klještasto.
Vrat je okrugao i srednje dug, snažan i mišićav, bez podgušnjaka. Oblik vrata treba da je takav da glava može biti dostojanstveno nošena, ali da luk nije naglašen.
Ravna je ili blago padajuća.
Dobro je razvijeno, snažno, ali ne previše kompaktno. Dobro razvijene grudi dopiru do laktova, nisu ni preširoke, ni preuske, rebra su dobro zaobljena, ali ne tako dobro zaobljena da otežavaju kretanje prednjih nogu. Slabine su snažne, bez upalih bokova.
Srednje je dug, savijen u obliku raonika i može biti nošen neznatno iznad ili ispod leđne linije. Završava se špicasto, živahan, prekriven dlakom, sa srednje razvijenim resama. Prednje noge: Kose, suve i mišićave plećke. Noge srednje duge, ravne i dobrih kostiju, ali ne toliko kratke da su smetnja za rad u polju, ili tako teške da deluje zdepasto. Došaplje snažno bez znakova slabosti. Prsti su usko jedan uz drugog sa plivajućim kožicama, dobro ispunjeni. Veličina šapa je u harmoniji sa veličinom psa. Zaperci su dozvoljeni.
Dobro razvijena karlica i butina. Ćela noga odaje snagu i dinamiku. Skočni zglob neznatno zaobljen, ne treba da je mali i ima oštre obrise, srednje uglovan. Došaplje srednje dugo, ravno, sa dobrom strukturom kostiju. Skočni zglobovi su paralelni.
Može biti „andulirana" (jednosmerno talasasta) do usko loknasta (uvijena). Mnogi talasi ili lokne, na istom psu, mogu varirati od jednog do drugog dela tela. Podlaka je značajna, čija dovoljna debljina štiti od vremenskih uslova, vode ili oštrih cestara, ali ne srne biti pregruba ili suviše meka. Guša, potiljak i zadnje noge dobro pokriveni dlakom. Uši su obostrano dobro odlakane, kod slobodno kontrolisanog slušnog kanala. Čelo je pokriveno kratkom, ravnom dlakom i bez čuperka. Rep je odlakan do vrha, srednje duge rese. Noge su srednje odlakane sa talasastim ili uvijenim resama saglasno sa dlakom. Dlaka srne da se trimuje ako to zahteva negovana spoljašnost, uši se smeju šišati ali se obe radnje ne zahtevaju.
Jedinstvena jetrena braon, braon ili tamno čokoladno braon. Dozvoljeno je malo belog na prsima i prstima.
Američki španijel za vodu kreće se sa ujednačenim osvajanjem prostora i zamahom. Posmatrano od napred ne srne biti naznaka u polje upravljenih laktova. Gledano od pozadi, treba dobiti utisak da su zadnje noge, dobro mišićave ne kravlje i kreću se para- lelno, koliko je moguće, sa skočnim zglobovima koji saučestvuju u kretanju kao i da su elastični i da poseduju snagu i jačinu.
- Vježbanje i šetnja: zahtijeva dosta šetnje i vježbe
- Četkanje i šišanje: Masno krzno američkog španijela za vodu se četka dva puta sedmično. Samo se u rijetkim slučajevima kupa, pošto ovo može da utiče na prirodnu masnoću krzna i da isuši kožu. Zbog masnog krzna ova rasa ima jak vonj, ali se slabo linjaju.
- www.dog.com
- najbolji srpski sajt o psima Arhivirano 2009-02-13 na Wayback Machine-u
- sajt o kućnim ljubimcima Arhivirano 2019-07-01 na Wayback Machine-u