Albert Botteri

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Albert Botteri (Split, 4. listopada 1879. – Zagreb 20. veljače 1955.), austrougarski i jugoslavenski oftalmolog. Za dopisnog člana JAZU bio je izabran 1930. Osnovao je Kliniku za očne bolesti u Zagrebu. Bio je brat liječnika Ivana Huga Botterija.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodio se u Splitu. Gimnaziju je pohađao u Zadru. U Beču je studirao medicinu. Liječnički rad počeo je u Zadru. Prvi znanstveni rad objavio je 1906. zajedno s Karlom Landsteinerom, dobitnikom Nobelove nagrade za medicinu ili fiziologiju 1930. za otkriće krvnih grupa u čovjeka. Botteri je specijalizirao oftalmologiju kod glavnog predstavnika bečke oftalmološke škole Ernsta Fuchsa. Nakon specijalizacije otišao je raditi u očnu kliniku u Innsbrucku gdje je bio I. asistent.

Godine 1909. napisao je djelo važno u svjetskim okvirima, prvi je na svijetu dokazao ultrafiltrabilnost virusa uložne blenoreje. Godine 1911. otišao je u Trst gdje je radio u privatnoj ordinaciji do 1915. U Prvom svjetskom ratu bio je mobiliziran u vojsku. Za vrijeme rata radio je kao liječnik u Puli, glavnoj ratnoj luci.[1] Godine 1917. otišao je u Ljubljanu gdje je vodio odjel za očne bolesti Zemaljske bolnice. Godine 1919. u Ljubljani je bio osnovan Medicinski fakultet. U međuvremenu Botteri je habilitirao u Pragu. U habilitacijskom radu dokazao je da su ulošci (inkluzije) kod uložne blenoreje i ulošci kod trahoma biološki sasvim različiti, premda morfološki jednaki. Dokaz je izveo opsežnim kliničkim, bakteriološkim i eksperimentalnim istraživanjima.

Nakon habilitacije, 1920. bio je izabran za redovitog profesora ljubljanskog Medicinskog fakulteta. Fakultet je imao samo teorijske predmete, što nije zadovoljavalo Botterijeve ambicije te je nakon mjesec dana otišao u Zagreb na Medicinski fakultet, također mladi fakultet kojem je trebao oftalmološki stručnjak. U Zagrebu je predavao od 1920. do 1951., uz dvije godine prekida, a dekan je bio na istom fakultetu akademske godine 1928./1929. Godine 1923. osnovao je zagrebačku Kliniku za očne bolesti. Godine 1930. postao je dopisni član JAZU. Predsjedavao je Jugoslavenskim oto-neuro-oftalmološkim društvom. Bio je član brojnih uglednih inozemnih društava.

Godine 1943. umirovljen je bio zajedno s bratom. Oba su 1945. bila vraćena na položaj, a od 1946. radila su na Rebru. Godine 1951. obojica su zbog starosti umirovljena.

Na području trahoma Albert Botteri bio je stručnjak velika ugleda u međunarodnim okvirima. Ispitivao je eksperimentalno različite metode liječenja te proučavao plazmom kao metatrahomsko oboljenje. Botterijev habilitacijski rad o kliničkom eksperimentalnim i mikroskopskom istraživanju trahoma, uložne blenoreje i proljetnog konjunktivitisa često je citiran u svjetskoj oftalmološkoj literaturi, a izašao je na tri jezika.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]