Alaungsithu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Alaungsithu
အလောင်းစည်သူ
Sithu I
kralj Burme
Vladavina 1112/1113 – o. januar 1168
Prethodnik Kyansittha
Nasljednik Narathu
Suprug/a Yadanabon
Tri Lawka Sanda
Yazakumari
Taung Pyinthe
Potomstvo Min Shin Saw
Narathu
Htaukhlayga
Taungpha
Shwe Kyu
Chit Oo
Kyaungdaw
Puno ime Jayyasura Cansu I
Kuća Pagan
Otac Sawyun
Majka Shwe Einthi
Rođen/a 13. decembar 1089
četvrtak, 8t. waxing Pyathoa 451 ME
Pagan
Umro/la o. januara 1168 (starost 78–79)
Pagan
Religija theravada budizam

Alaungsithu ili Sithu I (burmanski: အလောင်းစည်သူ [ʔəláʊɴ sìθù]; također Cansu I; o. 1089–1168) bio je kralj burmanske (mianmarske) dinastije Pagan koji je vladao od 1112/1113. do smrti. Sithuova duga vladavina se tradicionalno opisuje kao period prosperiteta u kome je država Pagan bila integralni dio kopnenih i pomorskih trgovačkih ruta Azije. Sithu je ostao upamćen po intenzivnoj graditeljskoj djelatnosti tokom koje je podigao niz tvrđava i graničnih kolonija, dvorana i pagoda kojima je jačao religiju te rezervoare i brane kojima je poticao poljoprivrednu proizvodnju. Pod njegovom vlašću su u državi standardizirane mjere kako bi se olakšala državna uprava ali i potakla trgovina. Njegov period je u kulturnom smislu označila tranzicija sa kulturnih obilježja naroda Mon prema onima karakterističnim za današnju burmansku naciju. Sithuov stil vladavine su obilježila gotovo stalna putovanja po provincijama, tako da je vrlo malo vremena proveo u prijestolnici.

Rodio se kao sin princa Sawyuna i princeze Shwe Einthi, kćeri-jedinice kralja Kyansitthe. Prijestolje je naslijedio od svog djeda.

1060-ih je protjerao svog sina i nasljednika Min Shin Sawa, te je novi prijestonasljednik postao njegov brat Narathu. Kada se krajem 1167/68. Sithu teško razbolio, Narathu ga je dao ugušiti jastukom ne želeći čekati da postane kralj.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Cœdès, George (1966). The making of South East Asia. University of California Press. str. 114. 
  • Harvey, G. E. (1925). History of Burma: From the Earliest Times to 10 March 1824. London: Frank Cass & Co. Ltd. 
  • Htin Aung, Maung (1967). A History of Burma. New York and London: Cambridge University Press. 
  • Kala, U (1724) (Burmese). Maha Yazawin Gyi. 1–3 (2006, 4th printing izd.). Yangon: Ya-Pyei Publishing. 
  • Kyaw Thet (1962) (Burmese). History of Burma. Yangon: Yangon University Press. 
  • Lieberman, Victor B. (2003). Strange Parallels: Southeast Asia in Global Context, c. 800–1830, volume 1, Integration on the Mainland. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-80496-7. 
  • Pe Maung Tin; Luce, G.H.. The Glass Palace Chronicle of the Kings of Burma (1960 izd.). Rangoon University Press. 
  • Royal Historians of Burma (c. 1680). U Hla Tin (Hla Thamein). ur. Zatadawbon Yazawin (1960 izd.). Historical Research Directorate of the Union of Burma. 
  • Royal Historical Commission of Burma (1832) (Burmese). Hmannan Yazawin. 1–3 (2003 izd.). Yangon: Ministry of Information, Myanmar. 
  • Tarling, Nicholas (1999). The Cambridge History of Southeast Asia: Early Times to c. 1500. ISBN 0-521-66369-5, 9780521663694. 
  • Taw, Sein Ko; Blagden, C.O. (1911). "Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland". The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland (Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland). JSTOR 25189843. 
  • Wicks, Robert S. (1992). Money, markets, and trade in early Southeast Asia: the development of indigenous monetary systems to AD 1400. SEAP Publications. ISBN 0-87727-710-9, 9780877277101. 
  • Than Tun (1964) (Burmese). Studies in Burmese History. 1. Yangon: Maha Dagon. 
Alaungsithu
Rođen/a: 13. decembar 1089 Umro/la: o. januar 1168
Kraljevske titule
Prethodi:
Kyansittha
kralj Burme
1112/1113–1168
Slijedi:
Narathu
Kraljevske titule
Prethodi:
Sawlu
nasljednik burmanskog prijestolja
1089–1112/1113
Slijedi:
Min Shin Saw