'Amr ibn Adi
'Amr ibn Adi ibn Nasr ibn Rabia ibn Namarah ibn Lakhm (? - 295) je bio prvi lahmidski kralj. Kraljevstvo, sa sjedištem u al-Hiri u današnjem južnom Iraku je naslijedio od svog ujaka, tanuhidskog poglavice Jadhime ibn Malika. Prema predaji ga je odgajala majka Raqush te bila toliko opčinjena sinovljevom ljepotom da ga je tjerala da nosi veo. Oko godine 268. je Jadhimu dala ubiti, palmirska kraljica Zenobija te je Amr ibn Adi, u nedostatku drugih nasljednika, preuzeo prijestolje. Amr je postao poznat kao veliki štovatelj manihejske filozofije te je štitio njene poklonike od progona u Sasanidskom Carstvu.[1] Neko je vrijeme čak uspio nagovoriti perzijskog kralja Narseha da prekine sa progonima manihejaca. Amrovo je ime i vladavina atestirana zahvaljujući tome što je 272. otišao pokloniti se svom perzijskom sizerenu, a što je zabilježeno na natpisu u Paikuliju.
- ↑ 4.^ H. H. Schaeder, “Rezension von Schmidt und Polotsky, Ein Mani-Fund” (Gn. 9, Berlin, 1933, 344-45).
| Prethodi: Jadhima |
Lahmidski kralj 268-295 |
Slijedi: Imru' al-Qays ibn 'Amr |