Čekrekjčina džamija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Čekrekjčina džamija u Sarajevu

Čekrekjčina džamija , (Čekrekči Muslihudinova džamija), nalazi se u centru Baščaršije, u Sarajevuu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 8. novembra 2004. godine je donijela odluku da se džamija proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Džamiju je podigao Muslihudin hadži Mustafa Čekrekčija, sin Isa-beg Isakovića, 1526. godine[2]. Danas je ona najstarija sačuvana potkupolna džamija u Sarajevu[3], a poslije livanjske Balagijine (Balaguša) džamije, najstarija sačuvana potkupolna džamija u Bosni i Hercegovini[4].

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Džamija je dimenzija 17,90 x 17,54 m i sa svoje tri strane okružena je dućanima. Sofe izgrađene i prislonjene uz zid “centralnog džamijskog kubusa” se i ne primjećuju. Izgrađene su i na sprat, što predstavlja rijedak primjer na prostoru Bosne i Hercegovine.

Po vrsti konstrukcije kupole unutrašnjeg radijusa od cca 4,95 m podignute iznad centralnog molitvenog prostora dimenzija 10,50 x 10,40 m) i prema načinu komponiranja minareta i džamijskog korpusa džamija se svrstava u graditeljsku školu mimara Hajrudina[5]. Prelaz u prsten kupole ostvaren je sfernim trokutovima. Tambur, koji se iznutra jedva naslućuje, i čiji gornji rub iznutra nije naznačen vijencem, se presvodi u temelju blago elipsoidnom i po visini plitkom kalotom. Njezino tjeme doseže visinu od samo 12,20 m, a cijelo kube, posmatrano izvana, djeluje spljošteno, jer je kupola “utopljena” u tambur.

U centralnom džamijskom prostoru, u cjelosti je izvršena replika mahfila i ćursa, koji su urađeni od hrastovog drveta, prema nacrtima urađenim slijedeći principe novo po uzoru na postojeće. Minber je jednostavan, sa donjim dijelom zidanim s nišama na obje strane i gornjim drvenim dijelom.

Džamija ima pravilan ritam prozorskih otvora koji su postavljeni u tri nivoa. Unutrašnjost osvjetljavaju i četiri kupolna prozora, koji su neobično postavljeni nad dijagonalama osnovnog kubusa.

Sa poda prizemlja džamije se ulazi i na stubište minareta. Ovakvo rješenje je za posljedicu imalo neophodno sužavanje kružne osnove kupole u blagu elipsu. Sve je to svana sakriveno pravilnim osmostranim tamburom. Graditelj minareta, suočen sa zahtjevnim geometrijskim rješenjem, je ostvario izuzetno uspjelo ostvarenje, jer minaret svojim tijelom siječe kupolu i izveden je sa prostornom dilatacijom od cca 10-15 cm u odnosu na stijenku kupole. Pokrov minareta i alemi na krovu i minaretu, izvedeni su od bakarnog lima.

Ukrašavanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Kupola, potkupolni prostor, prostor nad mihrabom i površine zidova prekriveni su ornamentima orijentalnih stilskih odlika, geometrijskog i biljnog porijekla.[6] Lukovi nad trompama i prozorima sadrže frizove biljnog i geometrijskog porijekla. Ovi ornamenti raspoređeni su u simetričnim kompozicijama i pravilnim tokovima frizova. U tjemenu kupole nalazi se rozeta od koje se radijalno šire 8 vertikalnih nizova lančano povezanih polja ispunjenih cvjetnom ornamentikom. U tjemenima polukalote trompi oslikan je latičasti cvijet od kojeg se radijalno šire 4 vertikalna niza lančano povezanih polja ispunjenih cvjetnom ornamentikom. U vrhu i dnu tambura su frizovi geometrijskog porijekla, a prostor između tih frizova, oslikanim je stupovima sa kapitelima podijeljen na polja u kojima se alterniraju geometrijski motivi prozora sa cvjetnim vazama i biljnim frizom sa motivima stiliziranog drveća sa cvjetnom krošnjom, koje izrasta iz saksije.

Polje oko mihraba oslikano je cvjetnom ornamentikom gustog prepleta, a kao boje su primijenjene crvena, svijetloplava, blijeda zelena, smeđa i narančasta. Reljefna plastika četiri niza stalaktita u vrhu polukružne mihrabske niše je dodatno naglašena bojenjem geometrijskih površina svijetlosivom, svijetlozelenom i narančastom bojom. Polje ispod prvog niza stalaktita je ukrašeno floralnom dekoracijom koja se sastoji od pet, u nizu poredanih, procvjetalih grančica sa žutim cvjetnim izdancima. Lijevo i desno od mihraba, kako u razini prvog pojasa prozora, tako i drugog, oslikani su motivima stiliziranog drveća sa cvjetnim krošnjama ili listovima, koji izrastaju iz saksija. Lunete iznad prozora i ulaznog portala su oslikane geometrijskim i floralnim motivima, a upotrebljene su svijetlozelena, plava, narančasta, crvena i svijetlosiva boja.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Mehmed Mujezinović - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine
  • Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997
  • Alija Bejtić, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo 1973.
  • Kurto, Nedžad (1998). Arhitektura Bosne i Hercegovine : razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo- Publishing : Međunarodni centar za mir, 1998. 
  • Andrejević, Andrej (1984). ISLAMSKA MONUMENTALNA UMETNOST XVI VEKA U JUGOSLAVIJI Kupolne dzamije. Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti. 

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Čekrekjčina džamija". Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/carsijskaBH.pdf. Pristupljeno 13. 11. 2018. 
  2. "Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. https://de.scribd.com/document/346650792/Alija-Bejtic-Spomenici-Osmanlijske-Arhitekture-u-Bosni-i-Hercegovini. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  3. Andrejević (1984)
  4. Andrejević (1984)
  5. Kurto (1998)
  6. "Nusref Redžić: Islamska umjetnost". Izdavački zavod Jugoslavija – Beograd 1967. https://de.scribd.com/document/245963499/Husref-Redzic-Islamska-umjetnost. Pristupljeno 13. 9. 2016.