Íriel Fáid

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Irial Fáid ("prorok"),[1] najmlađi sin Érimóna i njegove supruge Tee je, prema srednjovjekovnim irskim legendama i tradiciji, bio veliki kralj Irske. Na prijestolje je došao ubivši u bitci kod Cul Marthe rođake Era, Orbu, Ferona i Fergnu, sinove Éber Finna, te tako osvetio smrt svoje polubraće Luignea i Laignea. Nakon toga je raščistio dvanaest ravnica, podigao sedam kraljevskih tvrđava i vodio četiri bitke protiv Fomorijanaca. Nakon deset godina vladavine je umro u Mag Muaideu, a naslijedio ga je sin Ethriel.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Dictionary of the Irish Language, Compact Edition, Royal Irish Academy, 1990, p. 292. Također pisamo Fáith.
Kraljevske titule
Prethodi:
Ér, Orba, Ferón i Fergna
Veliki kralj Irske
LGE u. prije 1182. pne.
FFE 1269-1259. pne.
AFM 1681-1671. pne.
Slijedi:
Ethriel