Zatik
Zatik se upotrebljavaju za čvrsti spoj strojnih dijelova koji se prema potrebi može i rastaviti. Prema svojoj funkciji mogu služiti za spoj glavine s vratilom, ograničenje hoda, centriranje, pozicioniranje, fiksiranje međusobnog položaja strojnih dijelova i slično. Zatici se proizvode od istih materijala kao i svornjaci, dakle od čelika za automate s tvrdoćom 125 do 245 HV, a za velika opterećenja i od poboljšanog čelika, te čelika za cementiranje i kaljenje. [1]
Zatici spadaju među najstarije i najjednostavnije konstrukcijske elemente. Standardiziranih su oblika, promjera i duljina. Koriste se za osiguranje točnog položaja među dijelovima (centriranje pomoću dosjednog zatika), za spajanje dijelova, za preuzimanje poprečne sile u spoju i slično. Obično su od tvrđeg materijala nego što su spojeni dijelovi. Izmjere zatika se najčešće odabiru prema iskustvu. Kod većih opterećenja je potrebno kontrolirati posmična naprezanja i dodirne pritiske. Za spajanje dijelova namještaja koriste se drveni zatici. [2]
Vrste zatika[uredi | uredi kod]
Cilindrični zatik[uredi | uredi kod]
Cilindrični zatik ima nominalni promjer d, prema namjeni upotrebe izrađen s različitim mjernim tolerancijama. Cilindrični zatici s tolerancijom dosjeda m6 upotrebljavaju se prvenstveno za međusobno pozicioniranje strojnih dijelova. U jednom dijelu dosjed mora biti čvrst, a u drugome labav, kako bi se spoj mogao rastaviti. Cilindrični zatici s tolerancijom h8 upotrebljavaju se za spajanje, odnosno pričvršćenje strojnih dijelova. U oba sastavna dijela ovi zatici imaju čvrst dosjed, pa ih se prilikom demontaže mora izbiti silom. Zatici s tolerancijom m6 i h8 zahtijevaju dodatnu obradu provrta nakon bušenja. Cilindrični zatici s tolerancijom h11 upotrebljavaju se kao zakovični zatici, koje se nakon ugradnje na oba kraj zakuje, ili kao člankasti zatici s labavim dosjedom D11/h11. Elastični cilindrični zatici su šuplji s debljinom stjenke s. Uzdužan žlijeb daje im dobra elastična svojstva zbog kojih nisu potrebne uske tolerancije izrade, a provrti u strojnim dijelovima mogu biti samo izbušeni. Prvenstveno se upotrebljavaju za osiguravajuće zatike. [3]
Člankasti zatik[uredi | uredi kod]
Člankasti zatik se upotrebljava slično kao svornjak za zglobno spajanje strojnih dijelova, osim što je zatik uglavljen s čvrstim dosjedom u jednoga od spajanih dijelova. Za ovu svrhu prvenstveno se upotrebljavaju elastični zasječeni zatici, a tijesan dosjed između zatika i veznog dijela nastaje na mjestu gdje zatik ima žlijeb.
Zatik za pričvršćivanje opterećen na savijanje[uredi | uredi kod]
Zatik za pričvršćivanje najviše se upotrebljavaju za pričvršćivanje opruga ili drugih elemenata koji opterećuju zatik na savijanje.
Poprečni zatik opterećen okretnim momentom[uredi | uredi kod]
Poprečni zatici upotrebljavaju se za spoj glavine i vratila gdje prenose okretni moment sile s glavine na vratilo i obrnuto.
Uzdužni zatik opterećeni okretnim momentom[uredi | uredi kod]
Uzdužni zatici upotrebljavaju se slično kao i poprečni za spojeve glavine i vratila, osim što ih se postavlja uzdužno u prethodno napravljen provrt između glavine i vratila. S obzirom da obavljaju istu funkciju kao i klinovi, uzdužni zatici u praksi su poznati i pod imenom okrugli klinovi.
Stožasti zatik[uredi | uredi kod]
Stožasti zatik ima nagib 1:50, a nominalni promjer d im se mjeri na donjoj strani zatika. Njihova dobra svojstva su što dobro centriraju međusoban položaj dva dijela, vrlo dobro podnose opterećenja na smik, a obratno od cilindričnih zatika mogu se više puta sastaviti i rastaviti. Slaba strana im je skuplja izvedba jer provrt mora imati jednak konus kao i zatik, a osjetljivi su i na dinamička opterećenja. Osim osnovne izvedbe izrađuju se i stožasti zatici s vanjskim ili unutarnjim navojem, koje se može upotrebom matice ili vijka jednostavno rastaviti. Uglavnom se upotrebljavaju za pozicioniranje strojnih dijelova, a služe i kao vezni elementi (npr. spoj glavine s vratilom).
Zasječeni zatici[uredi | uredi kod]
Koriste se za učvršćenje i osiguranje, ali i kao svornjaci za zglobne spojeve. Umeću se u bušene provrte i razvrtavanje nije potrebno. Pri zabijanju u provrt zatik se elastično deformira, u presjeku dobiva okrugli oblik i proizvodi pritisak na stijenke provrta.
Naponski zatici[uredi | uredi kod]
Umeću se u grubo bušene provrte čime se štedi skupo razvrtavanje. Lako se sklapaju. Promjer cilindričnih zatika je za 0,2 do 0,5 mm veći od promjera rupe. Koriste se za prihvaćanje poprečnih sila, kao dosjedni zatici i za osiguranje. Izrađuju se od opružnih čelika.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.
- ↑ [1] Arhivirano 2012-01-31 na Wayback Machine-u "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.
- ↑ [2] Arhivirano 2017-02-28 na Wayback Machine-u "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.