Walkabout (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Walkabout
RežijaNicolas Roeg
ProducentSi Litvinoff
ScenarioEdward Bond
PredložakWalkabout; autor:
James Vance Marshall
UlogeJenny Agutter
Luc Roeg
David Gulpilil
MuzikaJohn Barry
FotografijaNicolas Roeg
MontažaAntony Gibbs
StudioMax L. Raab-Si Litvinoff Films
Distribucija20th Century Fox
Datum(i) premijere
5. 1971 (1971-05) (Cannes)
Trajanje100 min.[1]
Zemlja Australija
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Yolŋu Matha
Budžet1,000.000 A$ (proc)[2]

Walkabout, u Jugoslaviji prikazan pod naslovom Šetnja, je britansko-australijski pustolovni film snimljen u režiji Nicolasa Roega i premijerno prikazan 1971. godine, poznat kao najuspješnije, ali i najkontroverznije ostvarenje u njegovoj filmografiji.

Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Donalda G. Paynea (objavljenog pod pseudonimom James Vance Marshall). Protagonisti, koje tumače Jenny Agutter i Roegov sin Luc (pod pseudonimom Luc John) su britanska tinejdžerica i njen nekoliko godina mlađi brat koji ostanu izgubljeni u australijskom Outbacku nakon što ih je otac na pikniku (koga tumači John Meillon) u trenutku iznenadnog duševnog rastrojstva fizički napao, a potom izvršio samoubistvo. Radnja prikazuje kako im zbog nepoznavanja lokalne flore i faune prijeti sigurna smrt od gladi i žeđi sve do trenutka kada na njih slučajno nabasa mladi Aboridžin (čiji lik tumači David Gulpilil) koji prolazi kroz walkabout (ritualni ispit zrelosti kroz samotno preživljavanje u divljini) te im pomaže da prežive.

Roeg, kome je to bilo prvo samostalno ostvarenje (nakon kultnog i također kontroverznog Performancea koga je bio režirao sa Donaldom Cammellom) je duže vremena mislio snimiti film, ali su produkciju odgađali problemi financijske naravi i nezadovoljstvo sa scenarijem. Roeg je konačno odabrao tekst Edwarda Bonda koji je u značajnoj mjeri odstupio od predloška, dodavši mu mnogo oporiji i mračniji ton, ali i seksualne konotacije u odnosu bijele djevojke i mladog Aboridižina. Film se snimao na australijskim lokacijama, a Gulpilil (na špici pogrešno naveden kao "Gimpilil") za vrijeme snimanja uopće nije znao engleski.

Premijerno je prikazan na Kanskom festivalu gdje je oduševio kritiku svojim naturalističkim prikazom preživljavanja u divljini, ali i sudara različitih kultura. Međutim, njegov sadržaj je izazvao brojne kritike i kontroverze, a što se prije svega odnosilo na prizore u kojima mladi Aboridžin prilikom lova ubija klokane i druge divlje životinje, a koji su dijeli publike bili previše uznemirujući. Još veće kontroverze je izazvala i scena u kojoj se troje glavnih likova kupaju goli, a što je posebno upalo u oči u slučaju mlade Agutter koja je prije toga uživala status dječje zvijezde; s obzirom da nije bilo jasno da li je u trenutku snimanja imala 18 godina ili ne postavljalo se pitanje predstavlja li Walkabout dječju pornografiju. Zbog tih je razloga Walkabout bio predmetom zabrana i cenzure, te je u svom originalnom obliku postao dostupan publici tek nakon mnogo godina. Agutter je zahvaljujući njemu postala velika zvijezda, a Gulpilil jedan od prvih međunarodnih celebrityja među australijskim Aboridžinima.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Walkabout”. British Board of Film Classification. Pristupljeno 11. VI 2014. 
  2. Andrew Pike and Ross Cooper, Australian Film 1900–1977: A Guide to Feature Film Production, Melbourne: Oxford University Press, 1998 p258

Vanjske veze[uredi | uredi kod]