Stiren

Izvor: Wikipedia
Stiren
Styrene
Styrene-3D-balls.png
Naziv po klasifikaciji Ethenylbenzene
Drugi nazivi Vinil benzen; cinamen; stirol; fenileten; diareks HF 77; stirolen; stiropol; vinilbenzen
Identifikacija
CAS registarski broj 100-42-5
PubHem 7501
HemPauk 7220
KEGG C07083
Baza podataka biološki relevantnih molekula 27452
RTECS registarski broj toksičnosti WL3675000
SMILES
Svojstva
Molekulska formula C8H8
Molarna masa 104.15 g/mol
Agregatno stanje bezbojna uljasta tečnost
Gustina 0.909 g/cm³
Tačka topljenja

-30 °C, 243 K, -22 °F

Tačka ključanja

145 °C, 418 K, 293 °F

Rastvorljivost u vodi < 1%
Indeks prelamanja (nD) 1.5469
Viskoznost 0.762 cP at 20 °C
Struktura
Dipolni moment 0.13 D
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (-{MSDS}-) MSDS
Opasnost u toku rada zapaljiv, toksičan
NFPA 704
NFPA 704.svg
3
2
2
 
R-oznake R10 R36
S-oznake S38 Šablon:S20 S23
Tačka paljenja 31 °C
Srodna jedinjenja
Srodna aromatična jedinjenja Ethilbenzen

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje
(25 °C, 100 kPa)
materijala

Infobox references

Stiren (vinil-benzen, cinamen, stirol, etenbenzen, fenetilen, stiropol) je organski jedinjenje koje pripada grupi aromatičnih ugljovodonika.[1][2] Njegova hemijska formula je C6H5CH=CH2. Pod normalnim uslovima, on je uljasta tečnost koja lako isparava. Ima slatkast miris ako je čist, mada zbog primjesa njegov miris može da bude neugodan. Stiren je međuproizvod u proizvodnji važnog sintetičkog materijala polistirena (stiropora).[3]

Istorija [uredi - уреди]

Manje količine stirena se mogu prirodno naći u nekim biljkama, kao i mnogim prehrambenim proizvodima poput voća, povrća, oraha, pića i mesa. Proizvodi se u velikim količinama iz benzena i etena preko međuproizvoda etilbenzena. U Americi tokom Drugog svjetskog rata dramatično je povećana njegova proizvodnja stirena za potrebe vojne industrije, usled porasta potražnje za sintetičkom gumom. Pošto molekul stirena ima vinilnu funkcionalnu grupu sa dvostrukom vezom, on ima sposobnost formiranja polimera.

Reference [uredi - уреди]

  1. Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001). Organic chemistry. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 0-19-850346-6. http://www.organic-chemistry.org/books/reviews/0198503466.shtm. 
  2. Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th ed.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7. http://books.google.com/books?id=JDR-nZpojeEC&printsec=frontcover. 
  3. Ullmann’s Encyclopedia of Industrial Chemistry. Weinheim: Wiley-VCH. 2005. 
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu: