Stara crkva svetog Franje Asiškog u Zoviku

Stara crkva svetog Franje Asiškog u Zoviku je rimokatolička crkva, Vrhbosanske nadbiskupije i nalazi se u Brčko distriktu, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku donijela je komisija u sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović, na sjednici održanoj od 2. do 21. juna 2016. godine. Nacionalni spomenik se sastoji od: stare župne crkve, stare župne kuće i pokretnog naslijeđa kojeg čini pet skulptura, glavni oltar, krstionica i ispovjedaonica. Objekti nove crkve, novog župnog ureda, objekta sa salom za vjeronauku i ostali pomoćni objekti ne čine nacionalni spomenik i na njih se ne odnose mjere utvrđene ovom odlukom.

Lokacija

Naseljeno mjesto Gornji Zovik se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, na oko 15 kilometara zračne udaljenosti jugozapadno od Brčkog. Stara župna crkva i kuća, nova crkva, župni ured, pomoćni objekti i groblje nalaze se na prirodnom uzvišenju (224 metara n.v.) koje dominira Gornjim Zovikom.

Historija

Polovinom 19. stoljeća, kada je Osmansko carstvo bilo svjesno opadanja svoje moći, odobrene su popravke starih i izgradnja novih crkava i samostana. Gradnja crkve u Zoviku (dimenzija 35 x 18 m) započeta je 1856. godine, ali nije dovršena jer je u međuvremenu odlučeno da se, umjesto u Zoviku, novi samostan gradi u Tolisi, što je u nedostatku materijalnih sredstava odgodilo izgradnju crkve u Zoviku.

Vrijeme austrougarskog upravljanja Bosnom i Hercegovinom (period 1878–1918) karakterizira intenzivna izgradnja sakralnih objekata: samo u prve dvije decenije upravljanja je sagrađeno čak stotinu crkava u BiH. Za izgradnju katoličkih sakralnih objekata od presudnog su značaja bila dva momenta: uspostavljanje redovne crkvene hijerarhije u BiH 1881. godine i postavljanje prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera koji je insistirao na odluci da se crkve grade prema Vancaševim projektima, čak i u slučajevima kada je Vlada obećavala pokriće materijalnih troškova, ako bi se gradilo po njenim projektima.

Ove aktivnosti i radovi su bili finansirani iz Zemaljskog budžeta, ali i pomoći koju je katolička crkva u BiH dobijala od raznih vjerskih udruženja iz zemalja austrougarske monarhije i inozemstva (Austrijsko potporno društvo za BiH, Lionsko društvo za širenje vjere, društvo Sv. Djetinjstva iz Pariza itd.). Za gradnju katoličkih crkava i samostana Vlada je 1878–1895. godine izdvojila 391.000 kruna, a u periodu 1878–1901. pomognuta je gradnja 143 crkve, dok su za 110 crkava izdvojena sredstva za njihove popravke; donacije vjerskih udruženja za izgradnju i popravak crkava u periodu 1883–1887. godine su iznosila 450.000 franaka.

Stara zovička crkva je sagrađena 1890. godine. U dostupnim izvorima nema podataka o graditelju crkve. Imajući u vidu godinu izgradnje crkve (1890), te onovremenu autorsku prisutnost arhitekte Vancaša u gradnji župnih crkava na tim prostorima (Brčko: 1884–1885; Bijeljina i Gradačac: 1886; Domaljevac: 1892–1894.), kao i dekorativna rješenja zovičke crkve, naročito njene glavne fasade, glavnog i pomoćnog portala, lijepe proporcije objekta, te kvalitet materijala (gradnja u kamenu), sve to navodi na zaključakm da je autor crkve bio iskusan arhitekta i sasvim moguće i sam Josip Vancaš.

Godine 1988. započela je izgradnja nove crkve po projektu Ivana Štrausa. Pokrivena je 1990. godine. Ratna djelovanja (1992–1996) su odgodila dovršetak izgradnje pa je 1997. godine sagrađen zvonik. Novu crkvu je 29. decembra 2001. svečano posvetio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski.

Umjesto stare župne kuće, sagrađene 1902. godine, izgrađena je u periodu 1982–1986. nova župna kuća, a Vjeronaučna dvorana izgrađena je 1977. godine a proširena je nakon 2010. godine.

Opis

Projektovana je kao jednobrodnu crkva longitudinalne osnove, i predstavlja eklektičko ostvarenje u neorenesansnom duhu. Crkva ima dva ulaza, namijenjena vjernicima: glavni ulaz u crkvu nalazi se na zapadnoj strani, a pomoćni ulaz se nalazi u južnom perimetralnom zidu crkve, te jedan službeni ulaz namjenjen za svećenike i ministrante u južnom zidu sakristije.

Gabaritne mjere crkve iznose: dužina je 23,47 m, a širina oko 10,65 m / 12,37 m (mjereno po: zapadnoj fasadi / istočnoj fasadi). Sadrži: ulazni prostor (de facto radi se o prizemnoj etaži crkvenog tornja, kvadratnog tlocrtnog oblika svijetlih mjera oko 2,27 x 2,07 m, naos svijetlih mjera 9,05 x 14,18 x 7,28m, prezbiterij (svetišta), horsku galeriju i sakristij.

Unutrašnjost crkve je u potpunosti oslikana, ali ne postoje podaci o tome kada i ko je oslikao crkvu. U crkvenim računima ne postoje podaci o izdacima za oslikavanje crkve. Radi se o uglavnom geometrijskoj dekoraciji u kombinaciji sa floralnom, sa prepletima koji formiraju kvadratna i kružna polja. Na luku između naosa i apside naslikani su evanđelisti sa svojim tipičnim atributima (Matej sa anđelom, Ivan sa orlom, Luka sa volom i Marko sa lavom).

Sadašnje stanje

Crkva se zbog višegodišnjeg nekorištenja i zanemarenog održavanja nalazi u dosta zapuštenom stanju, čemu je doprinijela i izgradnja nove, veće i modernije crkve u neposrednoj blizini stare crkve. S druge strane zidane konstrukcije crkve su u prilično dobrom stanju – na zidanim strukturama nije uočena prisutnost konstruktivnih pukotina.

Vanjski linkovi

• Zvanična stranica komisije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine