Selimija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Selimija
Pogled na kupolu iznutra.
Minareti Selimije

Selimija (Turski: Selimiye Camii) u Edirneu, koja se gradila od 1569. do 1579. godine, najvažnije je djelo najvećeg osmanlijskog (otomanskog) arhitekta i graditelja Mimar Sinana (1489.-1588.).

Historija[uredi | uredi kod]

Džamiju, koja je podignuta za Sulejmanovog sina Selima II. (vladao od 1566.-1574.) u prijestolnici Vilajeta Edirne - Edirneu, završena je kada je Sinan već zašao u osamdesete godine života.

Arhitektura[uredi | uredi kod]

Njen klasičan centralni tlocrt islamskih bogomolja, primijenjen na varijantama na hiljade mošeja sagrađenih od 15. do 19. vijeka, nadahnut je Aja Sofijom. Ali kako je sjaj Justinijanove crkve trebao biti nadmašen, Sinan je isplanirao građevinu tako da je postavljanjem savršenog kruga na savršeni kvadrat dobio ozbiljno geometrijsko remek-djelo u kojem ukrasi igraju sekundarnu ulogu. Sve je podređeno velikom enterijeru koji je natkriven kupolama i smislu za uređeni prostor koji on odaje. Za razliku od Justinijanove katedrale, ispred džamije nalazi se otvoreno dvorište sa stupovima, a sama džamija je u žarištu grupe građevina u koju spada utemeljitev grob, medresa, bolnica, kuhinje za siromašne i hamami. Ovaj arhitektonski kompleks bio je novost za islamski svijet i njegova harmoničnost bila je izvanredno obilježje turskog graditeljstva.

Kako je podignuta na platformi na rubu grada, svojim okvirom vertikalnih linija četiri minareta dominira krajolikom. Minareti koji poput igala paraju nebo, visoki su oko 90 metara, a široki samo 4 metra. Samo su carske džamije smjele imati više minareta, a Selimija je posebna jer su one obično imale samo dva. Džamija je također posebna jer ima kupolu koja je veća od kupole Sv. Sofije (što je Sinan volio da ističe) i iznutra izgleda kao da lebdi nepoduprta. Njezina težina je vješto razdijeljena preko kruga potpornih zidova i polukopola na osam potpornih stupova (od milja nazvanih – slonovskim nogama) i seriju lukova ispod njih. Sinan je u Selimiji usavršio ideje i sredstva iskušane u starijim građevinama i postigao otomanski ideal – postavljanje savršenog kruga iznad savršenog kvadrata. Iznutra je centralni plan istaknut mujezinom (platformom) u središtu ispod kupole. Prozori sa svakog kata osvjetljavaju unutrašnjost od kamena boje krema, suzdržane keramičke dekoracije i sjajnih tepiha.

Povezano[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]